Snovi se se ostvaruju ako vrijedno radiš na njima, ma gdje živio/živjela i koliko god ne postoje uslovi za to. Primjer za to je mlada Prnjavorčanka Klaudija Mirković koja ambiciozno prati svoje strasti i talente. Dolazi iz osmočlane romske porodice koja joj daje nesebičnu podršku da ostvari sve što poželi. Ona pjeva, svira nekoliko instrumenata, ima odlične rezultate u školi i želi graditi karijeru u oblasti medicine. Klaudija iznad svega voli obrazovanje i stjecanje novih znanja.
Klaudija Mirković tek je završila šesti razred osnovne škole u Prnjavoru. 12 joj je godina ali ima ogromne ambicije. Njena porodica ali i bliža okolina kažu da odavno nisu vidjeli dijete koje je toliko predano svome obrazovanju i svim svojim talentima. Za vrijeme trajanja škole, Klaudija većinu dana provede u učionici ili učeći kod kuće ili svirajući violinu u muzičkoj školi. Violina joj je velika strast.
Violina je drugačija od ostalih instrumenata i najlakša mi je za sviranje. Volim je zbog zvuka koji se proizvodi, kaže Klaudija.
Ova pretalentovana djevojčica ima vremena i za niz drugih stvari. Pored violine, voli svirati i klavir, pored toga recituje i pjeva, a u isto vrijeme uči i dva strana jezika – engleski i njemački. U školi je zvanično vrlo dobra. Godinu obično završi sa četvorkom koja inače naginje ka petici jer joj uvijek nedostaje svega nekoliko bodova. Što u krajnjoj liniji i nije najbolji odraz svega što ona zna i potencijala koji posjeduje.
Svoj prvi zvanični nastup imala je sa drugim učenicima iz muzičke škole na romskoj večeri u Prnjavoru gdje je recitovala i svirala violinu. I to kao jedina Romkinja. Ne posjeduje vlastitu violinu, nego je zadužuje u školi tako da može vježbati i kod kuće dok traje školska godina. No, iako su joj umjetnost, sviranje i pjevanje trenutno u fokusu, svoju budućnost vidi na jednom potpuno drugom mjestu.
Voljela bih da idem u medicinsku školu, da se obrazujem u tom smjeru, navodi stidljivo Klaudija dok pokazuje svoja svjedočanstva i dobre ocjene iz osnovne škole.
Klaudija je jedna od najaktivnijih učenica u školi. Tamo je čak i kad je bolesna. Javlja se da odgovara, popravlja ocjene i prosjek. Uvijek fino obučena i uredna, primjer je za druge, zahvaljujući svojim roditeljima i široj porodici koji su joj neizmjerna podrška. Romsko Udruženje ‘Romska djevojka- Romani ćej’ iz Prnjavora u njoj već vidi buduću aktivisticu koja će svoja znanja moći prenositi na zajednicu. Trenutno nema nikakvu stipendiju osim pomoći sa besplatnim udžbenicima kao i sva druga djeca, dok će se situacija promijeniti u srednjoj školi, što će joj otvoriti još više mogućnosti.
Velika i sretna porodica Mirković
Bila bi najsretnija kad bi dijete bilo uspješno i sa završenim fakultetom. To je prva stepenica do uspjeha. To znači i manje diskriminacije i bolja integracija u društvo, kaže Klaudijina majka Gordana.
Klaudijini roditelji Nenad i Gordana završili su srednju školu. Sva djeca su obrazovana i rade ili u Prnjavoru ili u inozemstvu. Imaju zanate od kojih pristojno žive. Klaudiju žele podržati još i više i uraditi sve što je potrebno da ostvari ono što je zamislila. Da nastavi školovanje, usavrši strane jezike i napravi i korak dalje od svega što su oni uradili u svom životu.
Ova djevojčica ipak ima sreću da živi u Prnjavoru, gradiću u Bosni i Hercegovini u kojem se odavno miješaju ljudi različitog porijekla, nacionalnosti i vjeroispovijesti. To automatski znači više prihvaćenosti i manje diskriminacije zbog činjenice da dolazi iz romske zajednice. Romi su ovdje vrlo dobro integrisani i poštovani, ali zbog činjenice da su vrijedni, žele raditi i dokazivati se, živjeti od svoga rada. Takva je i Klaudija koju su roditelji naučili da sve zasluži svojim radom i rezultatima.
Porodica Mirković ima osam članova. Tu su djeca, unučadi i jedna snaha. Žive u vlastitoj, fino uređenoj kući smještenoj nekoliko kilometara od centra Prnjavora. Sin i snaha imaju stalne poslove, dok otac Nenad radi svašta kako bi zaradio novac, uglavnom putem dnevnih poslova. I mogu fino zaraditi da imaju dostojanstven život. Kažu da se nikad ne žale i da im ništa ne fali. Prije su se bavili i poljoprivredom, dok sada uglavnom uzgajaju piliće za vlastite potrebe i prodaju.
Uzgajam po 50 komada pilića. Dobijem pomoć od udruženja i to mi je dodatni prihod. Treba raditi i zarađivati za sebe, kaže Gordana Mirković.
Sa žaljenjem priča kako joj se jedne prilike desilo da su svi pilići koje je imala jednostavno nestali. Ne zna šta se desilo, ali vjeruje da su ih odnijele divlje životinje. No, to je nije omelo da nastavi sa ovim malim biznisom i zarađuje dodatni prihod za svoju porodicu. Ističe nezamjenjivu podršku Udruženja ‘Romska djevojka – Romani ćej’ koja je posebno značila u vrijeme pandemije korona virusa kada se nije moglo raditi. Tada su dobijali vaučere i pakete sa hranom, te su uspjeli preživjeti bez većih problema.
Afirmacija romske zajednice kroz dobre primjere
U porodici Mirković ponosni su na sve svoje članove jer niko od njih se ne bavi ničim nezakonitim, svi zarađuju na neki način i žive od svoga rada. Poseban ponos je mala Klaudija, ne samo za njih, nego za čitavu romsku zajednicu u Prnjavoru u kojoj nema mnogo mladih ljudi. Ovakvi primjeri puno doprinose uklanjanju stigmatizacije sa Roma i Romkinja i njihovoj boljoj integraciji i ravnopravnijem položaju u društvu.
Uspješni Romi treba da govore da su Romi i da pomognu drugima da ostvare ravnopravnost. Mnogi to neće da urade jer se i dalje boje diskriminacije, navodi Gordana.
Otac Nenad kaže da je u svojih 55 godina života svega nekoliko puta doživio da ga je neko uvrijedio na nacionalnoj osnovi. Kaže da ima svoje ime i prezime i da ga niko ne treba izdvajati na nacionalnoj osnovi, kvalifikovati na ovaj ili onaj način. I on i kompletna porodica su rođeni i odrasli u Prnjavoru, tu su se obrazovali, rade i žive. Bore se za sebe i nastoje biti što pošteniji.
Maksimalno se trude da svojoj djeci osiguraju sve što imaju i druga djeca, posebno kada idu u školu. Da budu čista, uredna, lijepo obučena. Nekad je trud i deset puta veći kako bi pokazali da su poput svih drugih i kako niko ne bi mogao bilo šta prigovoriti. Klaudijini rezultati sve ovo potvrđuju. Porodica Mirković je u potpunosti miješana sa svim drugim nacijama i religijima u BiH, tako da se tolerancija za njih podrazumijeva.
Iz prnjavorskog Udruženja ‘Romska djevojka – Romani ćej’ navode da se aktivno bore protiv diskriminacije, posebno djece u školama i da se bune protiv svakog pojedinačnog slučaja. Takvih slučajeva ima malo, ali uvijek reaguju i nastoje probleme riješiti direktno sa školama. Ne dozvoljavaju vrijeđanje i omalovažavanje i jednostavno traže isti tretman i jednakost. Onako kako su tretirani kada plaćaju svoje obaveze prema državi. Sreća je da nema većih problema i da je mentalitet ljudi u Prnjavoru takav da nisu skloni podjelama. Romi i Romkinje to ne osjete jer žive i druže se sa svima.
Ovaj materijal je nastao u okviru regionalnog programa „Sprečavanje nasilja nad ženama u zemljama zapadnog Balkana i Turskoj: Sprovođenje normi, mijenjanje stavova“, koji finansira Evropska unija (EU), a provodi UN Women u saradnji sa organizacijama civilnog društva. Sadržaj materijala, kao i nalazi prikazani u njemu, isključiva je odgovornost Udruženja žena Romkinja „Bolja budućnost“ i ni na koji način ne odražava stavove Evropske unije (EU), niti UN Women.
Asim Bešlija / bolja-buducnost.org
Be the first to comment