Uspon na Čemernicu

Zvuk alarma u sitne sate (da naglasim 04:00!) označio je da je vrijeme za ustajanje. Ruksak spreman, gojzerice takođe. Krajnji cilj – Čemernica. Već je postala tradicija da se okupljamo na parkingu ispred DM-a. Kolege iz Dervente i Modriče su već tamo.

Laganom vožnjom prema Banjoj Luci, pa dalje kanjonom stižemo do Krupe na Vrbasu i početne tačke uspona. Inače, o Čemernici smo čuli priču da je posjećuju vojnici kad imaju vježbe i planinari koji se pripremaju za neke teže uspone. Gledamo je u daljini, ne izgleda baš tako „strašno“. Ali, ali…. 😉 Na samom početku staze vidjeli smo da nema šale. Strm teren, ispresijecan velikim i malim stijenama, koje se polovično ili u potpunosti obrasle mahovinom. Između njih paprat, divlje ciklame. Ruku na srce, idilična slika. Idilična za gledanje, ali ne i za hodanje 😉 .
I tako do vrha. Kad god pogledate ispred ili iznad sebe, vidite drveće. Drveće, drveće i drveće. Prostruji mi pored uha da se ovaj dio staze zove točilo. Pokušavam da shvatim zbog čega. Tek u selu, nakon silaska, mještanin nam je objasnio da su prije tom stazom izvlačili drva. I to tako što posijeku drvo na Čemernici, i samo ga puste niz stazu!Možete onda da zamislite koliko je strmo ;).
Odjednom, pojavljuje se čistina. Vidimo i zaravan. Konačno vrh! A tamo….neopisivo lijep pogled na kanjon Vrbasa, Bočac i okolne planine!Sav onaj napor, litre znoja, izgrebana koljena… sve se to ispalti za onaj osjećaj kad ste na vrhu i kad puca pogled 360 stepeni oko vas!

Uz dobro društvo, prevaziđu se svi napori. Sjajna ekipa je bila na stazi. Pohvalio bi dva nova člana našeg Društva kojima je Čemernica bila prvi uspon. Savladali su je! 😉 Do sledećeg uspona, vedro!

PD “Korak više”