Neki ćete reći da sam praznovjerna a ja više volim da kažem da sam “sujevjerna” jer za sve u životu tražim neki dublji smisao, objašnjenje, povezanost i tumačim kao znak Univerzuma.
I to je zaista tako. Čak i za #doziviBiH priče. Prije svega, tražim ih “po osjećaju” a onda kad se dese izazovu lavinu drugih, lijepih stvari i saradnji da svako moje “ko zna zbog čega je to dobro” ima smisla.
Takva je i ova o Slončetu.
(o)Davno sam načula o nekim zanimljivim mjestima koja mogu da se vide i posjete u Prnjavoru ali čak i činjenica da sam udaljena svega sat vremena vožnje od istog, nikako nisam stizala da se organizujem i odem.
I onda, jedan vikend, padne mi na pamet kako bih mogla da “skoknem” i provjerim, javim se bivšoj kolegici s fakulteta a cijela priča ode u potpuno drugom pravcu.
Prvobitna ideja je bila da dođem a da mi ona pokaže ergelu konja, jezero, neke prirodne zanimljivosti i sve ono što sam sam htjela da posjetim, provjerim i prenesem dalje vama. Trebala Sneška da mi bude turistički vodič po Prnjavoru.
Kroz poruke je otpuno nenametljivo spomenula i to kako zajedno sa kumom Željkom “radi nešto”, poslala link do profila na Instagramu a ja brzinski bacila pogled na par objava i zaključila kako “to nije za #doziviBiH“.
To brzinsko bacanje pogleda s jedne strane ali i činjenica da nema upečatljivog sadržaja zamalo da završi tako da se ova priča ne ispriča. Na svu sreću, ipak hoće…
Kakvo je POKLONČE?
Kad sam prvi put pogledala profil na Instagramu sve što sam vidjela su bile neke knjige za trudnice i mame, neki albumi sa fotografijama i izgledalo je potpuno obično; prodaja na internetima, kao svaka druga, ništa posebno i upečatljivo a ja sam u potrazi za takvim.
A onda pogledam neki baš baš stari sadržaj pa me iznenadi novi; EEEEEJ, PA KAKVI SU TO PRIVJESCI? I porukice sa njima? Ma šta to piše u ovom alb… čekajte, čekajte pa ni ti albumi nisu obični. Ne, to nije SAMO album sa izrađenim fotografijama; to je cijela jedna mala bajka razrađena kroz personalizovane poruke za svakog “aktera”.
Da, to je svadba i to su fotografije ali svaka od njih nosi poruku o mladencima; od trenutka upoznavanja pa sve do samog čina vjenčanja. A takva je i knjiga za trudnice, mame, rođendanska. Svaka je obična a u isto vrijeme neobična i potpuno personalizovana.
Kao neko ko se bavi marketingom već dugi niz godina a posebno brendiranjem i rebrendiranjem, taj “personal touch” mi je posebno važan. Generalno, odnos prema klijentu/mušteriji je nešto na čemu uvijek insistiram kod klijenata i ponavljam kao papagaj; ljudi vole kad i da im posvetite pažnju i da se osjećaju posebno.
To je upravo slučaj i sa ovim foto knjigama; svaka je (na)pisana na poseban način za one koji su je poželjeli i naručili. SLONČE POKLONČE ipak jeste #doziviBiH jer je #doziviBiH ideja da se predstave neobične stvari, proizvodi, usluge, mjesta, prirodne ljepote koje nisu dovoljno ni predstavljene ni zastupljene na internetima.
Ko je SLONČE?
Foto knjige su bile jedno i sasvim dovoljan razlog da se ponovo javim Snežani i pitam da li, osim turističkog vodiča u Prnjavoru želi i ona da bude dio #doziviBiH.
Nije trebalo mnogo vremena da se dogovorimo za “sastanak” ali zato smo ga dosta provele zajedno ispijajući kafu i pričajući o svemu; kako i zašto je nastalo Slonče, šta sve i kako rade, kakvi su do sad bili rezultati a kakvi su planovi za budućnost.
Slonče nije nastalo slučajno jer smo već svi valjda naučili da slučajnosti ne postoje već je sve jedna velika slagalica; Snežana i Željka, dvije drugarice, kume, poslovne saradnice i partnerke; dvije žene koje su od svakodnevne poslovne monotonije željele pobjeći u šareni, kreativniji, zabavniji svijet koji im služi kao punjač na kraju dana.
Trebao im je izduvni ventil od i zbog stresa, nešto samo za njih dvije a iz svega je nastala prava mala kreativna radionica i uspješan biznis. Diplomirana politikologinja i profesorica engleskog jezika koja svakodnevno (o)živi poeziju, obe isti horoskopski znak i podznak pa još zajedno u posao. Vrtlog ljubavi, poštovanja, slaganja i sudbine, rekla bih.
Trenutak “personalizacije” i individualni pristup svakom kupcu kroz svaki proizvod koji imaju u ponudi mi je posebno privukao pažnju ali ono u šta sam se baš baš zaljubila su privjesci za ključeve; RUČNO oslikani privjesci koji neodoljivo podsjećaju na Babuške.
Iako na prvi pogled izgledaju kao Destiny’s child; isto a drugačije obučeni, ipak se i iza njih krije nešto drugačije: možete dati jednu fotografiju i naručiti 10 identičnih privjesaka za osobu ali SVAKI se ručno isrcrtava i dodaju se različiti detalji što mu daje jedinstvenost, posebnost, autentičnost…
(od)Uvijek sam se radovala i punila vlastite baterije kroz ove i slične primjere. Primjer da se dosta tog može uraditi, samo ako zaista želite. Možete da radite i najdosadniji posao na svijetu, budete nesrećni i kukate kako morate a ne biste. A možete hemijsku u ruke pa pisati, kist i crtati ili nešto treće jer NEMA PREPREKA a nema ni rikverca za 10 godina da se kajete što barem niste pokušali.
U moru loših, poražavajućih podataka, informacija i vijesti ja biram da mi Slonče spremi poklonče.
U lavini kukanja kako život nema smisla, ja biram da ima i (pro)nalazim primjere da tu svoju teoriju i životni stil potkrpijepim i činjenicama.
Ima, sve ima smisla ma koliko bilo teško i komplikovano samo je važno da u svojim glavama znate šta želite. Ili barem ne želite.
Sve ima smisla, može onako kako ste zamislili; nekad malo lakše, nekad malo teže. Nekad se i Univerzum uroti pa vas vraća stalno na početak da dobro naučite ali ODUSTAJANJE NIJE OPCIJA.
Eto, da se nisam vratila i detaljno istražila Slonče, ne bih dobila svoje poklonče.
Be the first to comment