Pregolema je nepravda da su Haški tribunal i pravosuđe BiH posle 26 godina pravdi priveli samo dvojicu glavnokomandujućih takozvane Armije BiH, Rasima Delića i Sakiba Mahmuljina, za jedne od najstravičnijih zločina u proteklom ratu nad prnjavorskim borcima na ozrenskoj koti Podcjelovo i u mudžahedinskim logorima na području opštine Zavidovići (FBiH).
Pravdi i dalje izmiču ostali nalogodavci, glavosječe i mučitelji nad više od 50 nestalih i nastradalih boraca Prnjavorske brigade VRS.
I dalje su na slobodu oni kojima su do ramena krvave ruke nad mahom zarobljenim i ranjenim braniocima ozrenskog koridora do opkoljene Vozuće, otpočete na Prokop 21. jula 1995. godine. Pukim čudom samo jedanaestorica Prnjavorčana preživjeli su smaknuća i torture u mudžahedinskim logorima u Livadama i Kamenici kod Zavidovića. Oni svjedoče i ne zaboravljaju užase ovozemaljskog pakla, do tada ne zabilježenog ni u jednom logoru na zemlji.
Vinko Aksentić (61), od tada teški invalid, prisjeća se da je njemu i njegovim sapatnicima pogotovo teško padalo da su bili primorani da ljube prepoznate odsečene glave svojih saboraca“, Predraga Kneževića, Momira Mitrovića i Gojka Vujičića, po čemu je snimljen i dokumentarni film „Ljubi brata“.
-Mudžahedini su htjeli da me osunete i kastriraju, da me uštroje! U pokušaju da se izbavim, u selu Livade bacio sam se kroz prozor neke kuće. Da pobjegnem ili da sam sebi prekratim paklene muke. Iz kome sam se probudio tek u mudžahedinskom logoru u Kamenici, gdje smo se punih 29 dana u lancima i okovima, svako sa svojim ključem, na rukama i nogama, „pekli“ se na samom dnu pakla- teškom mukom priča nam Aksentić, pokazujući vječno utisnute ožiljke od žica i okova na rukama i nogama.
USAVRŠAVALI METODE MUČENJA I UBISTAVA
Pamti i da je jedanaestorici prnjavorskih velikomučenika u logoru u Gostoviću, uz elektro šokove, do „iskakanja očiju“ padalo dousavršavanje metoda mučenja od strane mudžahedinskih veterana iz desetogodišnjeg rata sa Sovjetima u Avganistanu.
-Jedna od tih paklenih metoda je bila da mudžahedin na traktoru, uz histerične pokliče „Alah je najveći!“, dodaje gas i dotok vazduha, odnosno pritisak na crijevima oko naših zglobova. Padali smo u nesvjeset imajući utisak da nam otpadaju šake i stopala – ne zaboravlja Vinko.
Mudžahedini i njihova sabraća po zločinu, pripadnici tzv. ABiH, uzavršavali su jezive zločine i izvan logora.
-Na lijevoj strani grudi našeg saborca bila je velika rana od alatke krampa, koji je bio tik uz njega. Uz njega je bila i odsječena mu glava. Nismo ga mogli ni prepoznati – na 26-godišnjicu golgote se prisjećaju stravične smrti jednog saborc,a sanitetlije Prnjavorske brigade, ljekar Branko Šikanić i tehničar Velibor Trivičević, koji su preživeli 174 dana u zloglasnim mudžahedinskim logorima.
SAČUVALI KORIDOR
U julskoj kao i u onoj majskoj ofanzivi islamista 1995, na Ozrensko-vozućkom ratištu malobrojna srpska vojska je uspela da sačuva koridor od Ozrena do, između Tuzle i Zenice, opkoljene Vozuće. Tada najisturenijeg grudobrana Republike Srpske. U ove dvije ofanzive više od 100 pripadnika Prnjavorske brigade VRS je poginulo, ranjeno i nestalo. Samo njih 11 preživelo je pakao zavidovićkih logora, dok se njih 15 dan-danas vode kao nestali.
GLAVOSJEČE I MUČITELJI JOŠ NA SLOBODI
Obrad Stanojević, predsjednik Udruženja ratnih zarobljenika „Vijenac, Vozuća i ostali“ kaže da su još prije 20 godina Haškom tribunalu dostavili mnogobrojne dokaze o zločinima tzv. ABiH i mudžahedina.
-Mnoge zločine snimali su i sami mudžehedini, gde se vide tada živi zarobljeni Srbi, kasnije ekshumirani odsječenih glava, nogu i ruku vezanih žicom. Haški tribunal je osudio glavnokomandujućeg muslimanske vojske Rasima Delića na tri godine zatvora i naložio pravosuđu BiH da se pravdi privedu i ostali koljači i mučitelji. Srbi na to čekaju evo već 26 godina, a do sada je samo u prvostepenom postupku Sakib Mahmuljin, komandant Zeničkog korpusa u čijem sastavu je bio i EL Mudžahid, osuđen na 10 godina robije- s ogorčenjem konstatuje Stanojević.
Ninko Đurić
Be the first to comment