Izložbu možete pogledati u holu Doma kulture do 25. marta.
Priča mora imati početak, nije nužno da ima kraj. Početak počinje onda kad ljubav pošalje snažan impuls, pa moraš nešto da stvoriš, inače ćeš pući.
Tkalja nije znala šta je otkala, znati nije mogla ni to da ću joj dočekati nit i pružiti dalje.
Ne umijem tkati, nemam te ruke, imam problem sa običnim dugmetom, ali vidim, osjetim, čitam, dodirujem.
Onim što je imala, drvo i vunu, ispisala je prastare simbole koji su i tvoji, i moji. Simboli su divni sakupljači blaga cijelog svijeta, sele se, neprimjetno, pratiš trag, ali zalutaš, jer vrijeme je veliko, a naša znanja i um za malo su.
Hvala mojoj sestri Borki, Branku Milišiću, mojoj Petri koji su mi pomogli da se ne izgubim i zalutam, onako kako znam.
Tatjana Milijević
Be the first to comment