Zašto tinejdžeri sve češće kreću PUTEM BEZNAĐA: Zanemarujemo vrline mladih, školski sistem u slijepoj ulici

Crna statistika u Republici Srpskoj je poražavajuća i otkriva da je mentalno zdravlje posebno narušeno kod mladih, koji već na početku svog životnog puta dižu ruku na sebe, jer ne vide izlaz iz beznađa u kojem se nalaze.

Tragedije koje su se u proteklih pet mjeseci dogodile u Prnjavoru i Laktašima možda su na prvi pogled i dale odgovore na pitanje zašto su se mladi odlučili da na tragičan način prekinu svoje živote, ali razlozi su bili daleko složeniji.

Novi slučaj u Prnjavoru, u kojem je takođe tragično izgubljen mladi život, samo ukazuje da se ništa ne mijenja i da je alarm upaljen, ali kao da ga niko ne vidi ili, još gore, kao da nikog više nije briga.

Stručnjaci imaju svoje odgovore na moguće uzroke, od disfunkcionalnih porodica do društvenih mreža.

Postoje i oni koji direktno upiru prstom i u obrazovni sistem i govore da je glavni problem taj što upravo škole postaju sve veći riziko faktori, jer deca ne učestvuju u vannastavnim aktivnostima, poput sekcija i slično.

Nemamo radosti u školama, nemamo dovoljno aktivnosti u školskim sekcijama, koje se danas uglavnom svode na dopunsku nastavu iz problematičnih predmeta. Umjesto da nastavnicima u normu unosimo posebno vannastavne aktivnosti i da se više vrednuje takav način rada s djecom, radi se suprotno. Teret škole i učenja sve više prelazi na roditelje, što je, po mišljenju stručnjaka, apsolutni nonsens.

– Svakom neželjenom slučaju suicida ili pokušaja prethodi teže narušeno psihičko stanje, koje je uzrokovano nepovoljnim faktorima odrastanja. Tako s jedne strane imamo rizične kategorije djece koja su odrastala u nepovoljnim porodičnim uslovima i kasnije prolaze kroz druge okolnosti, od vrtića, škole, gdje se pojavljuju novi faktori, koji umjesto da doprinose zdravom odrastanju, utiču da djeca nailaze na nove poteškoće. Drugim riječima, škola postaje opterećujući faktor, umjesto da bude glavni oslonac u razvoju zdrave ličnosti – smatra psiholog Aleksandar Milić.

Dodaje kako u svom svakodnevnom radu sve više primjećuje da su mladi suočeni i konfrontirani sa školom, nastavnicima ili neuspjesima.

– Već tu počinje narušavanje određene stabilnosti i potreba mladih. U ovakvim slučajevima djeca ne nailaze na razumijevanje ni kod svojih roditelja, niti kod nastavnika, ali ni kod stručnih službi, a sa druge strane ulaze u period ubrzanog odrastanja, da kažem traganja za vlastitim identitetom, ciljem života, smislom življenja. E, tu im sada nedostaje velika pomoć – navodi Milić.

Riziko faktori

Dodaje kako se sve svodi na aktivnosti kod djece i na okupiranost zanimljivim sadržajima, te vrednovanjem onog što je kod mladih dobro.

– Glavni problem je zanemarivanje vrlina mladih, nedostatak aktiviteta, drugim riječima, bavljenja zanimljivim aktivnostima. Ovo što mi intervenišemo, kada već uočimo problematično ponašanje kod djece, to je sekundarna prevencija. To znači da mi intervenišemo na posljedice. Tako nešto jeste nužno, ali već smo dozvolili da u primarnoj prevenciji propustimo suzbijanje riziko faktora koji narušavaju zdravlje. Primarna prevencija je upravo aktivitet mladih – istakao je psiholog Milić.

On posebno ističe da se moraju pojačati stručni timovi u školama.

– Moramo pojačati program zdravog stila življenja u vidu radionica u školama uz stručne timove psihologa, pedagoga, ali umjesto da razmišljamo o pojačavanju, mi razmišljamo o smanjenju kadra – istakao je Milić.

Potrebno je kaže, da se radi i s nastavnicima, jer se problemi dešavaju upravo u nastavi, a škole nažalost postaju sve veći riziko faktori.

“DOSADNO NAM JE”

Odgovor u kakvom je stanju današnja omladina možda se može pronaći i u grafitima na fasadama zgrada.

Jedan od njih „vrišti“ i glasi: „Dosadno nam je“. Upravo ovaj grafit potvrđuje da je mladima potrebno više obaveza, ali ne nametnutih, već onih u kojima će se osjećati slobodni da ispolje ono što najbolje znaju.

Srpskainfo.com

2 Comments

  1. Moj komentar nema nikakve direktne veze sa pislednjim
    slucajevima u Prnjsvoru jer tu decu nisam poznavao.

    Nije problem u skolskom sistemu ? Takve stvsri se desavaju i u drugim drzavama gdje su drugi sistemi.
    Osnovni problem je da je porodica kao maticna celija drustva sve vise zanemarena odnosno da clanovi iste sve manje vremena provode zajedno.
    Decu vaspitava internet sa svim svojim porocima koje to nosi. Danasnja deca nepoznsju svoje komsije niti rodbinu jer su stalno na internetu i igreanju igrica. Odrastaju sa pogresnim vrijednostima, sa pogresnim ( nepistojecim) drugarima, ulazeci u zivotnu dob 18+ potpuno nespremni jer zivot nije video igrica koju mozes svaki cas iskljuciti i opet startovati.
    Nekad su deca imala druga mjerila vrijednosti nego danas i od malena znala kakva je situacija u porodici. Ima li se novca ili ne , sta je prioritet itd. Danas dete od 20 godina zeli da vozi auto od 20.000 Eura sto je logicno i prakticno nemoguce . Potom se pocne porediti s pojedincima koji to mozda i imaju ali ga svakako nisu sami zaradili. Danasnji zivot sa svojim tv serijama zadruga parovi itd daje deci iluziju da mogu bez rada napraviti veliki novac u prevodu baveci se prostitucijom ili kriminalom jer legenda o balovom Kneletu se stalno podgrijava.
    Danasnje dete nema vise realnog cilja koje moze ostvariti, nego se puca u visine.
    Danasnje dete nemoze nista obradovati . U gradu sjedi 3-5 dece neznaju pricati / nemaju teme, svako je ko fol cool i na telefonu.
    Danasnja deca su gubitnici jer pogresno provode djetinjstvo na koje nece imati nikave uspomene niti se bilo cega sjecati a tome su prvenstvemo krivi roditelji i drustvo koje je postavilo ljestvicu pogresnih vrijednosti.

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*