“Za Ljubić se ne navija, Ljubić se voli” – slogan je koji se može čuti u kući porodice Trivičević.

Neposredno po završetku rata, nakon što se klub takmičarski ponovo aktivirao, medicinsku brigu o igračima seniorske ekipe preuzeo je fizioterapeut Velibor Trivičević. Misija započeta prije 25 godina traje i dalje. Klub je prolazio periode uspona, padova, smjenjivale su se generacije fudbalera, ali je medicinsku brigu o svima, sve vrijeme, vodio Velibor.

Stopama Velibora krenuo je i njegov sin Mihailo. Od malih nogu u klubu, kao golman, a od prije dvije godine i kao fizioterapeut. Kad ne može otac Velibor, tu je sin Mihajlo da uskoči i da preuzme medicinsku brigu o igračima.

Mihajlo je i student medicine, pa je realno za očekivati da se kroz koju godinu, na klupi Ljubića, rame uz rame nađu, Velibor kao fiziterapeut, a Mihailo kao doktor.

A kad su utakmice Ljubića, pored Velibora i Mihaila koji su angažovani u klubu, redovni gost na tribini je Veliborov otac, a Mihailov djed, Mirko Trivičević, koji ne propušta utakmice.

Ljubav prema Ljubiću u porodici Trivičević prenosi se sa koljena na koljeno, pa je za očekivati da i slogan budućih generacija koje dođu iz ove porodice bude, “Za Ljubić se ne navija, Ljubić se voli”.

FK Ljubic