
U četvrtak 19. kolovoza (6. kolovoza po Julijanskom kalendaru) u grkokatoličkoj župnoj crkvi Preobraženja Gospodnjega u Prnjavoru u Bosni i Hercegovini arhijerejsku liturgiju služio je vladika križevački Milan Stipić, uz susluženje domaćeg paroha o. Orela Zakaljuka i vikara Bosansko-hercegovačkog vikarijata o. Miroslava Krnješina te brojnog grkokatoličkog svećenstva tog vikarijata.
Na liturgiji su sudjelovali i predstavnici pravoslavne Crkve i Islamske zajednice u Prnjavoru koje je vladika Stipić posebno pozdravio. Mnoštvu okupljenih vjernika vladika Stipić je protumačio otajstvo svetkovine Preobraženja koje je osobito važno za život svakoga kršćanina.
Pozdravljajući predstavnike drugih vjerskih zajednica vladika Milan je rekao da se osobito raduje tom zajedništvu jer je ”bratsko zajedništvo utemeljeno u ljubavi, a ljubav i zajedništvu jesu temelj svega onoga što je dobro i plemenito i Bogu ugodno. Bog nas je stvorio za zajedništvo dobra”, kazao je vladika.
”Isus se povukao u tišinu na molitvu na goru Tabor. I to je nešto najljepše što čovjek može imati – osobno i intimno vrijeme s Bogom, svojim Stvoriteljem i najvećim Dobročiniteljem. I mi imamo istu potrebu, biti sami s Bogom u tišini, intimi i miru. I potičem vas na to, na osobnu molitvu Bogu”, rekao je vladika Stipić.
”Isus je svojim preobraženjem na gori htio pokazati svojim učenicima da on nije ni Mojsije, ni Ilija, niti neki običan čovjek nego Sin Božji. Ostavimo i mi svoje probleme i muke i popnimo se na simbolički način na Goru Gospodnju, ovdje u ovom hramu, na ovoj svetoj euharistiji, kako bismo barem malo i simbolički sudjelovali u slavi Gospodnjoj. Neka nam srce bude u miru i ljubavi da bismo to mogli doživjeti. U miru i s Bogom i s braćom ljudima. I kad nam dođu muke i teškoće, bolesti i smrtne boli, sjetimo se slave Gospodnje i radosti koja nas čeka u životu s Bogom. Živeći danas u civilizaciji ništavila, potrebni smo usmjerenja i pogleda na slavu Gospodnju i čestog uspinjanja na Goru Gospodnju. Jer naš kršćanski život treba biti trajno preobraženje u lik Isusa Krista, trajno skidanje staroga čovjeka i oblačenje novoga čovjeka. Skidajmo sa sebe oholost, laž, sebičnost, srebroljublje, da nas Gospod može odjenuti u slavu ljubavi, dobrote i blagoslova”, kazao je vladika Milan.
”Ne činimo nikada nikome zlo, jer time sami sebe ranjavamo, sami sebe uništavamo, unesrećujemo i ubijamo. A Gospod nas je pozvao na život, radost i slavu!”, zaključio je križevački vladika.
Grkokatolički vikarijat Bosne i Hercegovine Križevačke eparhije ima 8 župa s oko 10.000 vjernika koji su uglavnom ukrajinske narodnosti. Vikarijat se služi julijanskim stilom liturgijskoga kalendara.
Није овдје све засновано на љубави, идили и безгрешности како нам се саопштава. Многи од нас то виде мало другчије – да се једно прича а друго мисли и ради.
”Ne činimo nikada nikome zlo, jer time sami sebe ranjavamo, sami sebe uništavamo, unesrećujemo i ubijamo. A Gospod nas je pozvao na život, radost i slavu!”, zaključio je križevački vladika.
Лијепо речено, међутим …
Не прочитах ја да се ико од присутних присјети задњих догађаја – растурања бивше Југославије, да кажу ријеченицу-двије о страхотама и патњама свих оних унесрећених појединаца, група, народа… које протјераше, силоваше, усмртише, обезкућише! Све то остаде не(с)поменуто – дакле, било па прошло, појела маца! Остала је празнина која се може, касније, тумачити овако и онако, ако није другчије (про)мишљено.
Чему онда овај догађај, какав му је циљ, порука, ако нећемо извући поуку за будућност и, ваљда, заједнички суживот коме сви ваљда тежимо?!
Питање за Српску православну цркву:
Да ли је укинута Друга Посланица Светог апостола Павла Коринћанима, глава 6, стих19?!
Који су свјештеници присуствовали литургији?