Prvomajski dolazak u zavičaj za svakoga je rado iščekivani događaj, a pored tog zadovoljstva, jednoj generaciji bivših učenika iz škole u Šibovskoj taj dan će posebno i dugo ostati u prelijepom sjećanju. Naime, generacija učenika koja je svoje osnovno školovanje završila u ovoj školi prije tačno pedeset godina pozvana je na sastanak i druženje nakon toliko decenija.
TV K3
Pojedini đaci su iz nestrpljivosti došli i puno prije zakazanog termina, ostali uglavnom bili su tačni, a sa zakašnjenjem od samo nekoliko minuta došli su i nastavnici, čije je zakašnjenje nekad na nastavu dočekivano sa velikom radošću đaka, a sad sa radošću što su smogli snage, volje i zdravlja da dođu na njihovo prvo okupljanje nakon toliko decenija.
Školsko dvorište bilo je parkiralište za automobile koji su došli iz Italije, Austrije, Slovenije, Zagreba, Banjaluke, Dervente, Prnjavora ali i okolnih sela Palačkovaca, Smrtića, Šibovske, Šereg Ilove, Štivora i Donje Ilove.
Prepoznavanje, pozdravljanje, nevjerica, iznenađenje, radost, oduševljenje su bili prisutni kod svakog pojedinačno a oni najrječitiji su odlučili reći svoje utiske u mikrofon Televizije К3. Jedan od organizatora okupljanja Novak Ivanović je bio pun utisaka, prezadovoljan odzivom, sjećajući se da je bilo u razredu 36 učenika, među živima nisu pet đaka, uz napomenu da se sa mnogima nije vidio sve vrijeme od završetka osnovne škole. Mile Milić, rodom iz Palačkovaca, je na poziv i ovo druženje došao iz Zagreba, ne dvoumeći se ni jednog trena, jer pojedine đake, takođe nije sreo od završetka školovanja i žaleći što do ovakvog susreta nije došlo ranije.
Načinili su grupnu fotografiju na čijoj pozadini je školska zgrada, koja se od njihovog odlaska nije promijenila što se tiče veličine, ali, ovaj put u novim bojama fasade, od prije nekoliko mjeseci, jedino broj sadašnjih učenika je višestruko manji, što je sada uobičajeno u svim seoskim pa i gradskim školama.
Ulaskom u učionicu krenula je priča svakog pojedinačnog ”đaka” o njegovom životnom putu: nastavku redovnog školovanja, nerijetko u mukotrpnim uslovima,jer je te godine razorni zemljotres pogodio ovaj prostor, porušio škole, raselio srednjoškolce, neki su školovanje zamijenili prvim zaposlenjem, neki su se školovali uz posao, neki studirali uz veliki trud i odricanja sa tada prisutnom besparicom. Potraga za bolje plaćenim poslovima odvela je neke od njih u mnoge evropske, azijske i afričke države, što je uslovilo da su sada korisnici penzija iz inostranstva. Veliku zahvalnost izrazili su organizatorima Novaku Ivanoviću, Branku Vukoviću i Кalaba Ljubiši a oduševljeni su i pričom i savjetima koje su im rekli njihovi nastavnici: Vladimir Mihaljčišin, koji je predavao matematiku i fiziku, Mira Milinčić koja im je predavala srpski jezik i kojoj su bili prva generacija učenika, i Milenko Milijević nastavnik hemije i biologije.
Nakon duge priče, svirke i pjesme razišli su se puni utisaka, uz dogovor da sljedeći susret u školi bude za neko određeno vrijeme, a jedna grupa će sutradan nastaviti druženje u gradu, naravno, gdje drugo nego u kafani.
Dragana B. Simić
Se si rekao, nisi dostojan!
Povodom ovog mog propusta da ne spomenem Dragana Đuraša kao četvrtog organizatora ovog susreta, ja se iskreno izvinjavam i obećavam da će se greška ispraviti u mjesečnim prnjavorskim novinama NAŠ ZAVIČAJ, gdje će ovaj prilog biti objavljen, a to ću napomenuti i novinaru Brani Raduloviću, jer i on je taj dan bio na tom mjestu povodom tog događaja. Dragana B. Simić
hahahahahahahhah,koji si ti glupak dragan djuras,zbog takvih kao ti i jeste nam stanje u drzavi takvo kakvo jeste.
Ovom prilikom bi želio da se zahvalim,uputim jedno veliko,veliko i još jednom veliko hvala,no nisam siguran kome,ovoj trojici pomenutih organizatora ili nekome od njih ili autoru ovog članka ili eventualno svima zajedno.U svakom slučaju hvala što mene kao četvrtog organizatora niste ni pomenuli,vjerovatno nisam ni dostojan.