SELA (P)OSTAJU PUSTA Prođe i pet godina dok se ne začuje bebin plač

Trend masovnog odlaska mladih ljudi sa sela zahvatio je skoro sve regije u Srpskoj, u mnogim od njih životare samo stariji, dok prođe i po pola decenije dok se u nekoj kući začuje plač novorođenčeta.

Sagovornici Srpskainfo naglašavaju da je, u ovom pogledu, situacija još lošija nego prije osam godina, kada je u BiH bilo skoro 1.500 sela sa manje od 10 stanovnika.

S druge strane, mapa koju je izradio Miloš Popović, istraživač Instituta za bezbjednost i globalna pitanja (ISGA) Univerziteta u Lajdenu, pokazuje da u 804 naselja, koja ulaze u sastav više od 90 opština ili gradova u BiH, nema nijednog maloljetnika. Najlošija situacija je u opštini Višegrad, gdje 62 mjesta nemaju nijednog maloljetnika, potom slijede Trebinje (53), Rogatica (41), Goražde (38), Konjic (35), Rudo (33), Sokolac (32), Foča (31)…

Starci

Situacija nije ništa bolja ni u Posavini, a podaci pokazuju da se i semberska sela polako prazne.

U mnogim naseljima ovog tipa pretežno žive samo njihovi ostarjeli mještani, te udovci i udovice, što znači da će i u njihovim kućama veoma brzo ugasnuti ognjišta, i to za sva vremena.

Procjena je da bi se u RS, u narednih pet decenija, udio starog stanovništva mogao povećati sa trenutnih 21 na 35 odsto, a ostarjelog za više od 50 odsto.

Vladimir Usorac, predsjednik Udruženja stočara RS, kaže da je zabrinjavajuće da sela ostaju pusta u gotovo svim regijama, pa čak i tamo gdje je plodna zemlja i gdje bi, uz malo sreće i pomoći, bilo ugodno živjeti.

FOTO: DEJAN BOŽIĆ/RAS SRBIJA
FOTO: DEJAN BOŽIĆ/RAS SRBIJA

Vladimir Usorac

– U mom selu Šereg, u Prnjavoru, poslije rata bilo je 126 kuća i oko 400 stanovnika, a sada isto toliko kuća i 140 stanovnika, s tim da su mnoge kuće prazne. U selu su 34 udovice i jedan udovac, što znači da će i njihove kuće, s obzirom na to da je riječ o starijim ljudima, uskoro ostati puste – ističe Usorac za Srpskainfo.

Škola

Prema njegovim riječima, škola u prnjavorskom selu Šibovska nekada je imala 800 đaka, a sad tek njih stotinak, i to iz nekoliko okolnih sela.

– Prođe i po pet godina dok se u selu ne rodi jedno dijete. Zato majkama koje imaju petoro djece i koje žive na selu treba dati mjesečno platu od 1.500 KM, a kad im djeca odrastu, penziju. Međutim, kod nas malo koga brine to što se gase seoska domaćinstva – naglašava Usorac.

Ističe da je praksa pokazala da se, ko jednom zatvori gazdinstvo, više nikada na njega ne vrati.

– I oni koji bi da ostanu, obrađuju zemlju i proizvode, ne mogu, jer ne mogu od toga da žive. Veliki proizvođači povećavaju proizvodnju, ali moraju da smanjuju cijenu da bi opstali, jer iz uvoza dolaze jeftiniji proizvodi. Kod nas, nažalost, država ne štiti domaću proizvodnju hrane, a samo unazad 25 godina broj proizvođača mlijeka je sa 17.600 pao na 2.600. Odlaskom ljudi sa sela, gubimo radnu snagu u poljoprivredi, a gradovi postaju prenaseljeni – upozorava Usorac.

Poljoprivreda

Demografi objašnjavaju da Srpska ima negativan predznak i kod prirodnog priraštaja i kod ukupnih migracija, te da je, kada se posmatra na nivou lokalnih zajednica, situacija još drastičnija za pojedina područja.

– Tako, na primjer, u Banjaluci imaju 54 naseljena mjesta. Dok grad raste i razvija se, većina naselja bilježi pad broja stanovnika, pojedina i drastično. U bilo kojoj od rubnih ili opština koje se nalaze u planinskom i istočnom dijelu RS, situacija je još gora. Odlazak ljudi sa sela je trend koji je uhvatio korijene i nisam optimista da će doći do njegovog zaustavljanja – naglašava za Srpskainfo demograf Aleksandar Čavić.

FOTO: ATV/SCREENSHOT
FOTO: ATV/SCREENSHOT

Dodaje da se mora vidjeti na koji način vezivati ljude za selo i da li je oblik ekstenzivne poljoprivredne proizvodnje pogodan za to.

– Jer, ako se ljudi ne bave poljoprivredom na velikim posjedima, ako nemaju organizovanu proizvodnju s najnovijim agrotehničkim mjerama, nemaju šansu da izdrže, da obezbijede egzistenciju za svoje porodice. U tom smislu, i broj stanovnika će se smanjivati – upozorava Čavić.

Osuđeni na propast

Ističe da je kod nas problem što se to dešava stihijski.

– Sela odumiru, a mi nemamo nikakvo upravljanje tim procesom, ne sprečava se da se čitav jedan prostor demografski isprazni. Kad dolazi do pada broja stanovnika i iseljavanja ljudi s jednog područja veoma je bitno da se to ne dešava stihijski, da tu postoji kakvo–takvo upravljanje i kakve-takve mjere da se to zaustavi, ako postoji perspektiva za život na nekom području. S druge strane, postoje i naseljena mjesta, posebno u neplodnim planinskim krajevima, koja objektivno nemaju šansu da opstanu u obliku u kojem su postojala – objašnjava Čavić.

Kaže da, s obzirom na pomenute podatke o broju naseljenih mjesta koja broje do 10 stanovnika ili ona bez maloljetnih ljudi, teško da može doći do nekog poboljšanja.

– Ovdje je riječ o značajnom broju naselja. Mi nemamo puno stanovnika i ne možemo sebi dozvoliti da izgubimo toliku površinu u demografskom smislu. Takođe, tamo gdje nema mladih ljudi nema ni rađanja i ta su mjesta osuđena na propast. Očekivati je da ona u narednom periodu potpuno odumru, što je posljedica odsustva planskog pristupa rješavanju ovog problema. Nemamo usvojenu populacionu politiku za najvažnije državno pitanje, a to je naš biološki opstanak – upozorava Čavić.

Podsticaj za ostanak

Po osnovu jednokratne pomoći za novorođeno dijete na registrovanim poljoprivrednim gazdinstvima u Srpskoj, unazad godinu dana isplaćeno je 74.500 KM za 149 beba.

U Ministarstvu poljoprivrede RS kažu za Srpskainfo da je riječ je o jednokratnoj pomoći u iznosu od 500 KM za novorođeno dijete, te da je i u ovoj godini planirana ista mjera, s ciljem podsticanja da mladi ostanu na selu i na zemlji, jer je njihov odliv veliki problem.

NEMA VRAĆANJA

Profesor demografije Stevo Pašalić ističe da će kod nas i ubuduće biti nastavljen proces urbanizacije, te da ne možemo očekivati vraćanje stanovništva u sela, posebno onih mlađih.

– Sela moraju imati razvijenu infrastrukturu, da pruže mogućnosti za život kao gradovi. Međutim, u ovom trenutku ne možemo računati na taj faktor. Naime, cijeli prostor RS se mora ravnomjernije razvijati, da bar zadržimo to što imamo. Nemamo viška stanovništva da naselimo sela, a na povratak dijaspore ne možemo da računamo. Zanimljivo da je Semberija najpitomiji kraj, ali od 1971. sva sela gube stanovništvo. Onda je suvišno govoriti o opstanku planinskih sela. Jedino Zvornik ima stabilan razvoj, gdje je najmanji procenat urbanizacije – ističe Pašalić za Srpskainfo.

Dodaje da ljude na selu može da zadrži samo ekonomija.

– Nećemo se demografski stabilizovati stavljanjem akcenta na rađanje na selu. Naprosto, tamo nema ko da rađa djecu. S druge strane, malo će se ko vratiti iz gradova u selo, tako da govorimo o demografskom izumiranju ovih naselja. A neke prostore smo već izgubili – upozorava Pašalić.

Maja Radoja – srpskainfo.com

17 Comments

  1. Samo da podsjetimo,Usorac otjeran iz elektra za pod dokazima da ke krao ! Ovaj Cavic nema moga nine peljesio,pogotovo prije ove funkcije……pa kaze nema beba ….ooo majku vam jebem obadvojici !!!

  2. O ovom problemu vlast ne brine, ali i ovi koji pričaju su dosta doprinosili da današnja vlast postane vlast…

    • Umjesto da je bilo u Ilovi 30 domacinstava sa po 20-30 grla krupne stoke i tako zivjelo najmanje 120-150 ljudi drzava je pomagala ovakve velike farmere i kapom i sakom. Naravno da on nemoze sad odrzati natalitet kao sto bi moglo tih gore 30 spomenutih familija. Eto to je sustina sto ljudi voze kamione po Evropi. plove brodovima, crnce po Baustelama za 7-10 eura po sati…

      • Зар ти стварно мислиш да је рентабилно држати двије краве у штали? Двије краве не могу одржати домаћинство у данашње вријеме. Једна крава годишње поједе више него што вриједи једно теле. Оно што се умузе и усири може породицу подмирити у храни…али данас суштина живота није не бити гладан, данас треба новац, јер и сељак има исте обавезе као и радник из града, а комуналци не чекају да се прода теле или сир, они сијеку и искључују. Само велике фарме и плантаже су колико толико самоодрживе, а све друго је млаћење празне сламе и пут у сиромаштво. Тужно ,али истинито.

        • Kod nas nije rentabilno imati dvije krave u stali?
          Objasni? Domacin koji ima dvije krave moze da zaradi na godisnjem nivou: od teladi 2000km, od mlijeka 3600km , od ostalih proizvoda i otpada( djubriva) jos makar 1000km to jeminimalno 6600 km. Drzava ne daje tom seljaku ni grama podrske.
          Zato imamo dobrodusnike koji vele da nema potrebe ostajati na selu i raditi kod sebe za svoj dinar jer to nije rentabilno vec treba ici raditi u Viale,Sanino,Standard i mnoge druge firmice oko Prnjavora za platu oko 550 km.
          Da se kojim slucajem drzava “zezne” pa podrzi individualnu proizvodnju stoke,voca,povrca vise bi bilo para tamo negdje na selu. Podrsku imaju samo oni koji su u tijesnoj vezi sa vlascu. Namjerno se od seljaka stvara proleter ( isprobana metoda crvenih kmera) da bi se lakse upravljalo sa gladnim. Jos malo ce Prnjavor da zivi od seljaka( malo krompira,luka i paprike kod rodbine na selu) a ubrzo ce i gastarbajteri da vide da im se ne isplati dolaziti trositi svoju muku i graditi drugima
          ” nije rentabilno” .
          Zna seljak kad je placanje poreza,zna seljak kad mora struju da plati, zna seljak da se podmiri namirnicama i zna seljak da se sve to placa novcem a ne trampom al zna i seljak da nije on kriv sto je litar mlijeka otkup 0,55km, da su prasici po 3 km zbog uvoznog lobija, da papriku mora da proda za 1 marku jer je u bingu 1,2km.
          Ne zeli se pomoci seljaku jer se moze seljak dovuci u fabriku,magacin da zaradi pare pa plati obaveze.

          • Ма хајде бога ти. И сам си у свом задњем пасусу написао какав је однос државе према сељаку . Нема пара друже од те работе, мислиш да ће млад човјек купити краву и гледати у њу док за 100 година држава можда поправи однос према сељаку. Хоће врага. Није нико луд да му узалуд прође живот.

            • Tvoj odnos prema seljaku kao domacinu koji moze da zivi sa dvije krave i par dunuma zemlje je izazvao moju reakciju, po tebi ( koliko sam shvatio) na selu treba da se bave stocarstvom samo ljudi koji mogu da imaju farme, ili onaj koji ima hektare zemlje ili vocnjake, svi ostali mogu da se hvataju firmica jer jedino tako mogu doci do novca koji im je prijeko potreban.
              Ja ne podrzavam tu teoriju jer se moze uz manji trud u svom domacinstvu zaraditi prijeko potreban novac.
              Mnoge je na ovom portalu odgojilo selo i krave i kokoske i svinje al im je draza pasteta za dorucak i cetvt hljeba .

              • О чему ви пишете драги господине? Па довољно је да само прођете селима и биће вам јасно да сте у заблуди. Мало сеоско домаћинство није , кажем нажалост, али није самоодрживо. До грађанског рата готово сви мушкарци из Илове су радили у инострснству, доносили новац кући кога су жене улагале у пољопривреду и стварао се привид да је то исплативо. Мада ни тада није било,али оне су биле задовољна јер су стварале неку нову вриједност својим руксма.После рата отишла је друга генерација у иностранство, пошто су били паметнији они су одвели и жене и дјецу. Села су остала празна.
                Ми , који смо и тада а који и сада живимо на селу, а нисмо радили вани, са окућница од 2 до 3 хектара нисмо могли домаћинство учинити самоодрживо, а да ту не улажемо новац који смо зарадили из неких других послова који нису пољопривреда . Било је то и остало само бацање пара у рупу без дна.
                Мени је жао што млади одлазе, на крају крајева близу 60 година живим на селу и никада га нећу напустити, од прихода са своје окућнице једино нисам гладан и једем здраву храну, сав новац за преко тога супруга и ја смо зарадили у фирмама.
                Младим људи желе више , ја им не замјерим, мада жалим што село пропада.

        • Ja mislim da sam ja napisao 20-30 grla krupne stoke. Misljenjs sam da u nasim geografskim uslovima , usitnjenim parcelama te jednostavnom mehanizacijom to predstavlja idealan odnos. U Austriji u Svajcarskoj se smatra velikim gazdom ko ima vise od 30 krava. To prvo moze odrzavati porodica sama bez dodatnih radnika a i ekolski je opravdanije imati 30 malih nego 2 velike farme. U RS bi trebalo podrzati i manje preradjivace mleka, tipa sirana Milankovic.
          Svjet ce sve vise da trazi bio proizvode i popice radije 2 dl pravog mleka nego 1l onog sto nelici na mleko. Nazalost narod se hrani pogresno i samim
          tim biva svaki dan bolesniji. Cijeli je Balkan pojeo svu ratnu rezervu Zapadne Evrope i jos uvek jede. Mi jedemo kineski beli luk i pasulj iz Argentine?
          Ko je putovao po svijetu vidio je kako krave mirno pasu na livadama sto je kod nas nemoguce vidjeti. Takve farme tipa tog gospodina treba zatvoriti. Jer to vise nisu zivotinje nego masine koje moraju jesti cijeli dan i budu muzene ujutto i uvece… Da li Vi mislite da su to srecne zivotinje ili zive pod stresom i svoj stres prenose dalje na nas kroz mleko i meso.
          Mi nismo uskladili svoj zivot sa prirodom a priroda uzvraca udarac i polako ali sigurno se cisti od nas…vjerovatno ce ovo nekim budalama biti smijesno ali ko se malo bolje razmisli vidjece da odavno sijecemo granu na kojoj sjedimo..

          • Ма јеси , написао си 20 до 30, али већина људи нема услове за тај број грла. 80% домаћинстава нема у свом власништву више од 4 хектара обрадиве земље, а то је једва довољно за 3 до 4 краве…
            Те краве које по свијету мирно пасу без стреса код нас не постоје, јер у свијету је такво млијеко и месо много пута скупље,док се код нас то не вреднује и домаћинства која и имају такве производе чувају их за себе.Кад би Миланковић чекао на то млијеко затворио би сирану за два мјесеца.

            • Razumem ja tebe a vjerovatno razumes i ti mene . Ja sam samo pokusao da kazem da je drzava u neku veliku farmu ulozila milione kroz razne subvencije, nepovratne kredite itd. i tako direktno pomogla jednog coveka – jednu porodicu umesto 30 drugih pomalo. Nase su livade zarasle, zemlje ima i za kupiti i za raditi u zakup ali ljude je trebalo pogurati odnosno financijski pomoci .

            • Ali ja i dalje mislim da bi svako od nas radije platio malo vise a da jede ono sto mirise na ono sto je kupio..
              Znas u cemu je jos poenta price? Mlijeko u Austriji kosta manje nego u RS iako su krave sretne i pasu na livadi. Cak je i otkupna cena tu negdje a nivo plate drasticno razlicit!

      • Svaka čast za komentar. 100% je tako, iako ovi veliki nisu tome krivi, država je to tako donijdla i oni su to iskoristili. Sigurno bi bilo lakše održati više manjih farmi oni bi to familijarno mogli raditi nebi ni bilo neke veće potrebe za dodatnom radnicima. Jednostavno bi selo koliko toliko ostajalo. A ovako i veliki i mali sad propadaju. Nemaju ni oni ništa od tih štalurina tolikih kad smanje proizvodnju. Žali bože truda!

Leave a Reply to Natalitet Cancel reply

Your email address will not be published.


*