Reportaža o Prnjavoru list Politika iz 16. avgusta 1936. godine

Sresko mesto od 2000 stanovnika čije pošiljke najčešće lutaju

A desi se da i ljudi pogreše kad dolaze u njega

Prnjavor, avgusta 1936

Na 36 kilometara od Dervente za Banja Luku, na lepom automobilskom putu, usred čitave gore kestenova na jednom uzvišenju, nalazi se varošica Prnjavor. O njegovom položaju na karti mnogi se prevario, jer u našoj zemlji ima toliki broj Prnjavora, da čovek u prvi mah ne može pogoditi o kome je reč, a najčešće pomisli na onaj koji mu je već poznat. Neko pomisli na mačvanski Prnjavor, neko na sremski, neko na slavonski, neko opet na koji drugi koliko ih još ima. Ali, treba znati jedno: između svih Prnjavora, iako ne najveći po broju stanovnika, ovaj Prnjavor je jedino sresko mesto pod tim imenom.

Legenda o prvom stanovniku Prnjavora

Nekada, kako se priča, možda samo pre jedno 200 godina, nije ni postojao današnji Prnjavor. Ono što je on danas, to je bilo selo Lišnja, na 12 km. za Banja Luku. Kad bi putnici putovali iz Dervente za Banja Luku, odmarali su se na mestu današnjeg Prnjavora pre nego što bi došli do Lišnje. Nekakav siromašak iz okoline počeo da dolazi da ih poslužuje. Kad je video da mu „posao ide“, napravio je jednu malu krovinjaru od pruća. Putnici su govorili: Aj’mo do onog siromaška… Aj’mo do onog što je proprnjavorio… Aj’mo do onog prnjavora…“ I tako jednog dana ovaj siromašak postade prvi stanovnik današnjeg Prnjavora, a po njemu se i prozove Prnjavor.

Legenda je legenda, njoj se ne može verovati. U starim spomenicima ime Prnjavor najviše je poznato kao manastirsko dobro. Međutim u blizini ovog Prnjavora nema nikakvog manastira, niti ga je istorija zabeležila, pa bi se legendi u nekoliko moralo verovati.

Od Prnjavora do Prnjavora

Vrlo je čest slučaj da mnoge pošiljke, koje su namenjene za ovaj Prnjavor, odu u mačvanski ili koji drugi Prnjavor, ili se to desi obratno, da njihove pošiljke dođu ovamo. Činovništvo ovdašnje pošte skoro svakog dana ima posla sa tako zalutalim pošiljkama. Jednom je čitav nameštaj jednog činovnika otputovao za mačvanski Prnjavor, a trebalo je da dođe ovamo.

Razna pisma i paketi svakodnevno dolaze ovamo, a namenjeni su za mačvanski, sremski, slavonski, hrvatski, šumadiski, derventski, banjalučki ili još koji drugi Prnjavor.

Pre dve godine jedan Splićanin je zbog toga imena Prnjavor napravio puta preko 400 km. Njegov sin bio je postavljen za poreznika u Prnjavoru. Posle godinu dana dopisivanja, otac reši da poseti sina. Mesto da dođe u bosanski Prnjavor, on zabasa pravo u mačvanski Prnjavor. Čim je tamo došao, iznenadio se kad je video da u mestu nema ni pomena o poreskoj upravi i njegovom sinu. Šta mu je preostalo? – Natrag u Bosnu, u Prnjavor, i pamet u glavu da drugi put bolje promisli kad pođe u koji Prnjavor.

Kako je Prnjavor s okolinom postao „mala Austrija“

Do okupacije Bosne i Hercegovine 1878 godine ugao između Vrbasa i Save, koji se u nekoliko poklapa sa današnjim administrativnim prnjavorskim srezom, nastanjen je bio isključivo srpskim življem. Ali kako je bilo mnogo neiskorišćene zemlje pod šumom, a hoteći da razbije teritorijalnu kompaktnost ovoga čisto srpskog kraja, Austrija je uskoro počela da kolonizira svoje državljane iz drugih zemalja. Još i danas ima starinaca u tom nekada čisto srpskom Prnjavoru, koji pamte kada je u Prnjavor došao prvi katolik, neki Jozo, po zanimanju mutabdžija. Kolonizacija je bila vrlo živa naročito osamdesetih i devedesetih godina devetnaestog veka. Tako je danas Prnjavor s okolinom postao čitava austriska kolonija. U njegovoj ćete okolini naći po čitava sela Nemaca, Italijana, Mađara, Čeha, Poljaka, Ukrajinaca, Rusina, pa čak i Rumuna. Eto, otuda ćete još i danas čuti da je Prnjavor „mala Austrija“.

Negativan uticaj kolonista na preporod domaćih

Austrija je naseljavanje vršila s planom. Između srpskih sela naseljavala je po čitavo selo stranaca. Davala im je sve povlastice. Kulturno ih uzdizala iznad starosedelaca. Do Ujedinjenja bio je mali broj srpskih sela koja su imala svoju školu, a, ako su je imala, bila je samo konfesionalna. I sam Prnjavor sve do Ujedinjenja nije slao decu u „komunalnu školu“, koju je držala Austrija, nego su sebi podigli čisto srpsku školu, koju su sami izdržavali. Međutim, svaka veća naseobina stranaca imala je svoju školu. Svim ovim išlo se za tim da se domaćim elementom kulturno zagospodari, a tim putem i ekonomski, kao i da se teritorijalno razjedine. Ova namera Austrije, na žalost, uspela je. Domaći su svuda uzmicali. Ispuštali su najbolju zemlju iz svojih ruku, to čine i danas. „Evropeizirani“ stranci uneli su u naš elemenat i moralnu posrnulost, pored ekonomske, pa nije nikakvo čudo što ćete u ovom kraju čuti za pojave, kakvih, možda, nema nigde u našoj zemlji. Tako ima slučajeva da otac živi sa ćerkom, dva čoveka promene dragovoljno svoje zakonite žene; a samo u jednoj opštini, pre dve godine, zabeleženo je preko 60 nezakonitih brakova.

Nešto, sa čim Prnjavor i njegova okolina stoje na prvom mestu, to je veliki broj služavki. Iako manji od Međumurja, u ovom pogledu Prnjavor ništa ne zaostaje za njim. Kod ovdašnjih kolonista je običaj, da devojčica od desetak godina, pa do dvadeset, mora provesti u službi. To im je kao neka vrsta škole. Iz po jedne kuće ima ih katkad po nekoliko. Svuda ćete ih sresti. U Prnjavoru one služe jevtino, jer im je to kao neki pripremni kurs, pošto posle toga odlaze u druga mesta. Ovde postoji za njih izreka:

„Odlazi Galicijanka, a dolazi gospođica“. Ovaj naziv Galicijanka u stvari pripada samo onima koje su poreklom iz Galicije, ali je on odomaćen i za ostale, pa čak i Švabe i Mađarice.

U Prnjavoru nestaje pravih Prnjavoraca

Nekada je Prnjavor bio živo trgovačko mesto, centar za svu okolinu. Okolina je bila zapuštenija, a danas je obratno; okolina se diže, a Prnjavor pada. Jedan stari trgovac, nekada vlasnik dve fabrike, platna i štapova, danas trguje toliko da jedva može da živi. On s bolom priča kako je Prnjavor izumro i u zanatstvu. Koliko je god bilo starih zanatlija, a bilo ih je iz svake struke po više od pedeset, većinom su izumrli ili se raselili, tako da danas od njih nema nikoga. Nešto mlađih, većinom skorojevića i došljaka, jedva životare. I ovde stranac potiskuje. Nekoliko najuglednijih starinaca, nekadašnja slika Prnjavora, nemaju potomstva uopšte, te će posle njih još i više preuzeti nadmoćnost stranci i došljaci.

Nekada je Prnjavor i u ekonomskom pogledu bio jak. Iz tog vremena su dva spomenika na doba cvetanja Prnjavora, a to su zgrada opštinske uprave i bolnice, koje bi svojom lepotom i uređenjem pristale najvećem mestu. Zidane su između 1880 i 1890 godine. Današnja opština je ekonomski poklekla. Nedavno je zbog duga bila i pod sekvestrom. To su učinile nove prilike i novi ljudi.

U ekonomskom pogledu Prnjavor se najviše drži od svoje bogate pijace, naročito zemaljskim proizvodima, žitom, živinom, svinjama, jajima i drugim, što je ovde naročito jevtino. Čuvena je pijaca i sa dobrih konja, zvanih „bosanci“, koje naročito kupuju italijanski trgovci.

Tako, i ovaj Prnjavor, čije ime nose mnoga mesta u našoj zemlji, ima svojih interesantnosti po čemu ga je lako izdvojiti od ostalih mesta istoga imena.

Đeka R. Kljajić

„POLITIKA“, NEDELjA 16 AVGUST 1936

12 Comments

  1. “….U starim spomenicima ime Prnjavor najviše je poznato kao manastirsko dobro. Međutim u blizini ovog Prnjavora nema nikakvog manastira, niti ga je istorija zabeležila, pa bi se legendi u nekoliko moralo verovati….”

    Kakva je ovo glupost?

    A Stuplje (15. vijek), Osovica (13.-14. vijek)?????

    • Прочитајте из које је године та вијест а када су откривени темељи манастира Ступље, Осовица и Дријен којег ниси написао!

      • Objavljeni članak je iz 1936. godine, to mi je jasno. Znam i kada su otkriveni temelji navedenih manastira.

        Činjenica je da ni tada niko nije trebao da napiše da istorija nije zabilježila nešto o čemu se nije dovoljno informisao ili nema potrebnih informacija.

        Površno pisanje novinara nije novost ni danas.

        Nekritično objavljivanje netačnih članaka iz prošlosti nije pozitivna stvar, osim ako se romantičarski gleda na kolektivnu amneziju i prizivanje nekih “sjajnih starih vremena” koja su takva samo zato što su prošla. Da živimo u njima, sumnjam da bi isto mislili.

        Ovako će svakako biti više komentara, a klikovi i jesu poenta ovog sajta 🙂

        • Да нема кликова, не би ти писао нити био овдје.

          Поента приче је Прњавор некад, поготово онај дио о моралном суноврату вароши зване Прњавор.

          То си прескочио.

          • Moralni sunovrat????
            Sta znaci ta definicija molicu lepo? Ja bi pre definisao da su Prnjavorcani bili ispred vremena u kome su ziveli, sto su zeleli javno su i sprovodili. Zar nije bilo bolje sto su u opisanom slucaju dva bracna para promenili partnere nego da je neko nekog ubio.
            Tako smo i danas savremi i ispred pola Rep. Srpske..

  2. Napokon pametni i korektni komentari sa pogledom naprijed, na ovaj fini i dragocijeni clanak.

    • Nije isti broj stanovnika. Iseljavaju se svi. Najviše Srbi! Uzmi popis iz 1991 i popis iz 2013 pa uporedi! Deindustrijalizacijom Prnjavora od jedne grupe ljudi došli smo u situaciju d asvi idu u inostranstvo!

      • Nekad je Prnjavor bio jak, tome svjedoče stare građevine opštine i bolnice.
        Šta bi danas bio Prnjavor? Selo u blizini Lišnje ili Dervente vjerovatno.

  3. Ovo kad covek cita, nekako mu dodje kao da nije pisano 1936…nego kao da je neko opisao aktuelnu situaciju i prilike u Prnjavoru… Lepo je stari narod govorio ko neuci i nezna istoriju ona mu se ponovi

  4. Cilj je opet vratit onako kako je nekad bilo, 2000 stanovnika na dobrom putu od Dervente prema Banja Luci …..

Leave a Reply to Кнез Cancel reply

Your email address will not be published.


*