PUT NAS DOVEO: Ratni put Novaka Bogićevića, borca koji je preživio Drugi svjetski rat

Među još samo šestoricom živih učesnika Narodno oslobodilačkog rata u prnjavorskoj opštini, najmlađi je Novak Bogićević, koji je zakoračio u 89. godinu života.

Najmlađi je bio i kada je 15. februara 1943. godine sa samo 13 godina otišao u rat. Ponosan, hrabar i častan, zaslužio je duboku starost. Iako slabije čuje, govori vojnički jasno. Vraćanje u daleku prošlost ga je umorilo, ali svjestan je koliko znače još uvijek živa sjećanja.

Danas, mirne dane provodi u svom domu u blizini pravoslavnog hrama u Prnjavoru. Dvije sestre i supruga umrle su prije nekoliko godina, a oslonac i pomoć za dane ove starine je sin, koji živi na spratu porodične kuće.

Novakov otac umro je u jesen ratne 1942, a on nakon tog gubitka odlazi u Partizane. Novak je vrlo rado prihvatio da razgovara sa nama prebirajući po pamćenju i oživljavajući tako stare scene, na trenutak preteške da ih pretvori u riječi.

TV K3

3 Comments

  1. Какав тужни крај “јунака” савремене бајке у продукцији ТВ К3! Од очекиване “велике приче” остала су само површна сјећања, без смисла и повезаности, без утемељеног садржаја. У фабули нема никаквог описа животног пута а још мање ратног. Од борца који је једва преживео Други свјетски рат очекивао се опис борби “прса у прса”, називи ослобођених села и градова, БиХ, Србије и Трста – кад оно све се заврши око сретне набавке једних чизама!

    Интересантан је и опис оног усташе, извјесног Ципара, који сам самцит ремети мир у тадашњој општини Вијачани, малтретира учитељицу и ђаке. Докони усташа лежерно обавља своју дужност у “устаничком мјесту”, и партизанска јединица то решава тако што пали школу!!! Невјероватно. На крају, шта ће Србима школа.
    Прњавор је наводно дао око 4 – 4,5 хиљаде бораца, све у партизанске јединице. Међутим, нико жив не зна називе јединице, поименични састав и имена руководећег кадра. Нема. А славе нешто чега није ни било. Заправо једна група “напредних” радника, чланова Партије и Скојеваца боравили су на планини Љубић, повремено по Вијачанима, Бранешцима и Шаринцима, па све до Чечаве и Теслића, борила се против краљевих присталица и симпатизера, ометала их у свакодневним пословима и тако дочекала ослобођење, као “прекаљени” првоборци или неупитни учесници антифашистичке борбе!
    Наш “јунак” је учесник НОР-а од 1943. године и уз плату, и пензију, то се посебно новчано вредновало. Неко черековић не само да је био уважавана личност, борац и руководилац већ је и своју рођену жену убацио у списак учесника, за шта је примала позамашну пензију. Интересантно је да се она није макла даље од сопственог шпорета и варјаче (ваљда ЈФ ПИО има списак прималаца пензије). Тако је један Вијачанац отишао у Љубић да сјече (краде) државну шуму, спотакне се и озледи кољено – остане инвалид, али је ослобођење дочекао као првоборац и носилац посебне пензије. Нешто слично се десило неком Шаринчанину, који се као младић играо са бомбом – бомба експлодира, он преживи и доживи посебну пензију, као учесник рата, у коме ни дана није био!

    Било, не поновило се.

  2. Danas su na sceni razni revizionisti, svašta pričaju i štampaju. Naklonost prema gospodinu Bogićeviću, SUBNOR-u i njihovim poštovaocima. Narodnooslobodilačka borba je bila oslobodilačka od nacizma i fašizma, ali i njihovih domaćih izdajnika. Socijalistička Jugoslavija je bila zemlja pobjednica i to je nešto s čime treba da se ponosimo. Nju preziru poražene strane iz Drugog svjetskog rata i njihove današnje pristalice, a nadam se da nismo toliko nenormalni da se svrstamo na stranu fašista i nacista!

  3. Gomila gluposti i neuvjerljivih sjećanja – to je prilog TVK3, o pripadniku koji je sa 13 godina, stupio u redove “slavnog antifašističkog pokreta”! On je još bio star, jer dr Nevenka Petrić u svojoj knjizi, “I zvezde smo dosezali”, opisuje da je sva njena porodica stupila u NOB/NOR, a ona je imala – da ne povjerujete, svega 9 godina!
    I sada pratite priču: oni idu pješke za Jajce da dobiju naoružanje!Sa izuzetkom Trapista, nema nigdje opisa borbi! Svi “narodni heroji” poginuli su u borbi sa četnicima – Vid Nježić, Novak Pivašević, dr Mladen Stojanović, Živojin Preradović. Svi, izuzev Vida Nježića, poginuli su još 1942.godine. Zanimljivo je da su komunisti Mladena Stojanovića već te godine proglasili za narodnog heroja! To je onaj humani doktor koji je imao stav da “najmanje 10 odsto populacije treba pobiti, e da bi preostali bili zdrava populacija”!!!? Taj podatak možete naći u knjizi Nevenke Petrić (na internetu, u pdf izdanju). I to da su ga likvidirali četnici je komunistička laž. Ubili su ga “njegovi”, u organizaciji Koste Nađa, “španskog borca”! Svi tzv. španski borci bili su agenti Abwehr-a, počev od Tita i Konstantina Koče Popovića!

    Na internetu ima mnoštvo podataka o komunističkoj zločinačkoj bandi. Evo spiska nekih od njih:
    1) (Foto) Najveća tajna partizanskog pokreta
    2) Citat Moše Pijade sa Prvog zasjedanja AVNOJ-a novembra 1942. u Bihaću
    3) Dokaz o saradnji komunista sa okupatorom ili slučaj Vladislava Ribnikara
    4) Ovo je tajna koju su komunisti krili: Kako su tokom bitke na Neretvi…
    5) Dragoslav Bokan: Partizanska zvjerstva nad nedužnim i uglednim Srbima…
    6) Josip Broz Tito: Titovi ratni zločini 1915.
    7) Komunistički pogrom srpskih intelektualaca (1944-46.g.)
    8) Crveni teror – film (video-link, 58:06)
    9) Crveno doba 1/6 – Zločini komunista u Srbiji i Crnoj Gori
    10) Drugo lice narodnih heroja
    11) Robert Makdauel – Streljanje istorije

    Ni autor ovog priloga ništa ne zna o Drugom svjetskom ratu; ne poznaje srpsku istoriju ni u tragovima, a priča o njoj!

Leave a Reply to Guske u magli Cancel reply

Your email address will not be published.


*