U Bosni i Hercegovini život na rubu egzistencije postao je svakodnevica. Siromaštvo i bijeda izbijaju iz svake pore našeg društva.
U teškim vremenima u kojima živimo, biti dobar gledalac i slušalac ne košta ništa, a nekome znači mnogo. Ako nemate mogućnosti da pomognete, onda bar saslušajte priču koju vam donosimo o majci Milojki i sinu Miladinu Miliću iz Kulaša kod Prnjavora čiji život nimalo nije dosljedan 21. vijeka.
Možete li zamisliti život bez struje, vode,… Tek nekoliko kilometara od Prnjavora, u Kulašima, ljudi upravo tako žive. Milojka i Miladin Milić u Kulaše su došli nakon što su izbjegli sa Ozrena 1995.god. Smjestili su se u trošnu kuću, bez struje i vode odnosno osnovnih životnih uslova. Struja je isključena prije 7 godina.
“Sad u 21.vijeku nemoguće je biti bez struje. Nama su je isključili prije sedam godina i od tada živimo u mraku”, kaže Miladin Milić.
Miić navodi da je problem bez struje je i ljeti i zimi.
“Ja zimi u četiri sata moram ići da spavam. Mrak pada rano. Često štedimo i na svijećama”, priča Milić.
Miladin je 50 % ratni vojni invalid. Živi sa 50 KM invalidnine. Njegova majka ima 120 maraka staračkog dodatka. To što dobiju potroše za lijekove i nešto hrane, koju ne mogu sačuvati bez struje i frižidera.
“Vidiš sine, nemam ništa. Patim se”, priča kroz suze majka Milojka Milić.
Danas, pored struje i vode, najpoptrebniji su im šporet i drva, obzirom da dolazi zima, ali i brašno.
“Struja, šporet i brašno su mi najpotrebniji. Za ostalo ću se nekako snaći. Kad bi mi nekako pomogao da nabavim i drva za zimu, bio bi zahvlan”, ističe na kraju Miladin Milić.
Sem skromnosti u domu porodice Milić nedostaje bukvalno sve i zato pozivamo ljude dobre volje da im pomognu. Naše malo njima znači zaista mnogo. Zato je i ova naša novinarska priča način da skrenemo pažnju, da ukoliko neko želi i može da pomogne direktno posjetiti porodicu Milić ili se javiti u našu redakciju.
TV K3
To je riječnik jednoga “poštenoga” SDS-ovca.Postena rijec
Uz malo volje mozemo pomoci ljudima , sjetite se kad ste nekome zadnji put pomogli. A pomazuci iskreno osjecamo se dosta bolje. Zato hajde da pomognemo ljudima !
Nemogu da razumijem da kod nas u Prnjavoru nista ne protice bez stranackih gluposti.
Bio sam gore na Ozrenu i dali smo mnogo za Republiku Srpsku a imam osjecaj da se stidimo i zaboravljmo .
Bogati smo koliko pomognemo ljudima u nevolji.
evo za sta su se ljudi borili u ratu, nemam rijeci.
Neka SDS pomogne “svojim” borcima,pošto se hvala da su oni stvorili Republiku Srpsku.
Igore konje!!!