“Priča o malom anđelu”

Ogromna je potreba da ovo napišem! Teško se rastati od nekoga koga si gledao kao uzora, kao svetinju.

Zemaljski svijet je izgubio na vrijednosti, siromašniji je za jedno nevino, nedužno, prelijepo i savršeno biće. Nebeski svijet je bogatiji za to zlatno biće. Dana, kako smo je svi od milja zvali nije bila za ovog zemaljskog, lošeg svijeta.. Kad se svi zbrojimo, nismo joj do koljena. Svakodnevno pokazujemo znake agresije, ogorčenja, žaljenja, zavidnosti, kukajući kako nešto nemamo i kako nam nešto fali… E, mi smo svi bogati, prebogati, imamo zdravlje.

To zlatno biće nije znalo za riječ ne mogu, ne želim, riječ gorčine, ljutnje, zavidnosti… Nikada nikome nisi poželjela nešto loše a život te gazio, pregazio.. Molila si se i za lopove i za dobre ljude. Tvoji mi kažu da sam ti ja produžio život, eeeee da sam, da sam samo…

Tvoji roditelji su ponosni, tvoji prijatelji su ponosni, ja sam preponosan što te imah!

Svjesni su, svjestan sam da se takva osoba rodi jednom u stotinu godina.

Naš odnos se nije svodio na princip momak-djevojka. Gledah te kao sestru, prijatelja, uzora, buduću ženu, majku naše djece..

Juče nam bi četiri godine veze, dan prije te sahranismo.

Prokleti, nepravedni živote.

Sanjao sam te u bijelom kroz koju godinu, ali ne u kovčegu!

Otišla si prije vremena, ali tamo gdje pripadaš, tamo gdje savršeni budu.

O tome kakav si borac i heroj neću pisati jer ne bih završio za svog života.

O tvom poštenju i duhovnom ispunjenju se mogu priče pričati, knjige ispisati! Ono obećanje će biti ispunjeno, kao što su sva bila ispunjena sem da ćemo starost dočekati zajedno.

Čuvaću tvoju ( našu ) seku, savjetovaću je, biti joj vjetar u leđa, braniću je i moliti se za nju.

Ona će se ugledati na svog uzora, na tebe Dano.

Pričaću joj svakodnevno o tebi.

Znam da bi i ti sad potpisala da ima vezi kao što je naša, bila bi sigurna i spokojna.

Pobrinuće se ona za to, ne sumnjam!

Ostaje ogromna žal što te neću vidjeti kako dijeliš savjete ljudima, jer bi tvoj savjet pomogao slijepcu da progleda, nijemom da propriča…

Ostaje ogromna žal što ovom svijetu ne ostavi svoje potomke, to bi bilo drugo najsavršenije biće, odmah iza tebe.

Ostade žal što ne uspjedosmo u tim namjerama, a morali smo.

Živote prokleti.

Volim te Dano, tvoj Stane.

“Čuvam tvoja krila anđele”.

Staniša Domuz