Živi da bi svjedočio. O proteklom ratu i ratnim dejstvima, u kojima je i sam učestvovao, o ranama koje nosi iz tog perioda, i o teškom životu koji je potom uslijedio.
Dragoljub Milosavac iz Donje Mravice dao je život za ovu državu, a ona je zaboravila na njega. Sve što ima u životu nalazi se u ovoj skromnoj kućici u kojoj živi od 2004. godine. Izgrađena je donacijom dobrih ljudi. Tu spava, odmara, jede, grije se… Kupatila nema, iako prostorija namijenjena za to postoji, instalacije su uvedene, ali radovi do kraja, zbog nedostatka sredstava nikada nisu završeni.
“Trebalo bi omalterisati unutra, završiti kaptilo, dovesti vodu … Instalacije su urađene, doktor Šikanić je dao novac, dok su taj dio radovi završile komšije. Sve je to uredu, samo treba priključak vode i obezbijediti elemente” , priča nam Dragoljub.
Dragoljub je skroman čovjek. Ne traži ni novu kuću, ni namještaj. Samo ono malo, što ne može sam. Prije nego što je uz pomoć dobrih ljudi dobio ovu kuću, mala, stara zgrada pune dvije godine bila je njegov dom. Kako je tada provodio dane, samo on zna. Vode nema u kući, ali je obezbjeđuje kod snaje. Drva kaže, ima dovoljno.
“Toplo je dok se loži, čim prestane se ložiti, odmah hladno. Jer je element, betonski, gore beton, dole beton, sa strane beton. Iako je mala prostorija, 24 kvadrata sa kupatilom, bude hladno”.
Na ratištu je proveo skoro tri godine, zajedno sa rođenim bratom, koji je tih godina i izgubio život. Te dane, ne zaboravlja.
“Ranjen sam jedanput, uglavnom detonacija me razbila. Imao sam gelere, imam i sada. To je uspomena do kraja života. Suđeno je bilo da preživim. Moguće da je posljedica i što sam obolio, ne mogu da se krećem, nisam sposoban za rad. Možda je posljedica i od rovova, jer smo tamo bili i zimi i ljeti, i mokri, vjerovatno je i to uticalo”, dodaje on.
Dragoljub živi od invalidnine, koja iznosi 35 KM i socijalnog primanja od 80 KM. Kaže da mu je to dovoljno, kako samo on zna. Dodaje da od tog iznosa kupi najosnovnije namirnice za prehranu. Uspije izdvojiti i za električnu energiju. Ne žali se, na bolje se kako kaže nije ni navikao.
Izvor: TV K3
Nažalost,mnogo je ovakvih slučajeva u Republici Srpskoj. Dok su ovakvi ljudi ginuli i stvarali ovu drzavu,ratni profiteri i šverceri su se bogati i sada oni vladaju a poštene borce niko i ne zarezuje ni za šta.
Banda crvena!
Zasto takav covek nije dobio stan u borackoj zgradi?
Zato što su ovi iz Boračke organizacije reketirali one koji su bili na spisku a ovaj sirotan nije imao ni za pivu. Kada su bili građevinski paketi od 7 do 8 hiljada maraka Čedo iz boračke je tražio 2000maraka kao reket, i onda preuzmi paket.
Tog Cedu treba ubiti ko psa na trgu.
Konane! Niste u pravu. Psa ne treba ubiti! Pas je plemenita životinja koja traži pažnju a uzvraća poslušnošću. Ova pomenuta Mrcina (čedo) je postavljen od političara još odmah poslije rata da vrijeđa zdrav razum boraca opštine Prnjavor. Ostala Mrcina do danas i neće da u Boračkoj šta pametno urade za borce VRS.Dovoljno bi bilo da ovu Mrcinu maknu iz Borače. Njima takva Mrcina treba!
U pravu si pas je plemenita i odana zivotinja.
Riba smrdi od glave, a to su Vlado ovčar i Sancanin doboš za lupanje na ilovskom skupu. Dok su oni tu Čedo može da radi sta hoće.