Porodica Mirković gradi most između romskih zajednica i institucija u BiH

Za Mišu, Dajanu i Snježanu Mirković podrška romskoj zajednici nije samo posao već je važan dio njihovog života.

Naime, porodica Mirković od 2010. godine sarađuje s Romi Ćej (Romkinja), jedinom organizacijom za ženska prava u Prnjavoru, općini na sjeveru Bosne i Hercegovine.

Snježana Mirković je predsjednica organizacije, a Mišo i Dajana Mirković su posrednici romske zajednice “otac-kćerka”. U svakodnevnom radu komuniciraju s Romkinjama i ženama kako bi im pomogli da ostvare svoja prava i dobiju pristup socijalnim i zdravstvenim uslugama u svojoj zajednici.

Udruženje Romani Ćej je partnerska organizacija Udruženja Bolja Budućnost, romske ženske organizacije i implementacijskog partnera regionalnog programa EU-UN za borbu protiv nasilja nad ženama na zapadnom Balkanu i u Turskoj, finansirana od strane Europske unije.

Ove organizacije zajedno rade na izgradnji povjerenja između lokalnih romskih zajednica i javnih institucija te na poboljšanju pristupa uslugama za zaštitu od nasilja u porodici među marginaliziranim grupama žena u njihovim zajednicama, uključujući i romske žene.

U posljednje dvije godine Mišo i Dajana Mirković svakodnevno su putovali kako bi razgovarali s romskim ženama i muškarcima te na taj način izgradili most između romske zajednice i javnih ustanova. Pomažu u svemu – od problema s kanalizacijom, nabavkama školskog pribora ili kućanskih aparata, rješavanju klizišta pa sve do prijavljivanja i praćenja slučajeva nasilja u porodici.

Zbog svog ranjivog položaja, Romkinje i muškarci u BiH često nemaju jednak pristup uslugama i informacijama, što rad porodice Mirković čini mnogo značajnijim.

„Pratimo slučajeve od početka do kraja i zajednica nam vjeruje. Posjećujemo zajednice, proučavamo problematiku, a zatim dalje sarađujemo s pojedincima i institucijama. Kada jedna osoba nauči kako se treba postupiti, znanje se prenosi dalje “, kaže Mišo Mirković.

Snježana Mirković objašnjava da je organizacija stvorena s ciljem da pomogne Romkinjama kako bi postale svjesne svojih prava, piše UN Women.

„Počeli smo s radionicama o prevenciji nasilja i trgovine ljudima i polako smo počeli sticati povjerenje drugih građana u našoj općini. Žene su nam počele dolaziti i prijavljivati nasilje, a mi se potom obratimo institucijama kako bismo pratili slučajeve“, kaže ona.

Pored rada s romskom populacijom, udruženje radi i s pripadnicima drugih marginaliziranih grupa, poput žena koje imaju četvoro i više djece, seoskih žena i izbjeglicama. 

Poseban dio njihovog rada podrazumijeva rad sa ženama koje su preživjele nasilje u porodici. Najveća prepreka s kojom se suočavaju Romkinje u prijavljivanju nasilja je strah da ih policija, nadležnih institucija koje ih ne štite te strah da im počinitelji ne oduzmu djecu.

„Na žalost, stigma, diskriminacija i odbijanje pomoći romskim ženama i dalje su prisutni iako ih ljudi negiraju“, kaže Dajana Mirković.

“Romkinje imaju više poteškoća u dobijanju institucionalne pomoći. tada im objasnimo kako imaju svoja prava te da ne moraju ostati s nasilnicima”, objašnjava Mišo Mirković.

Dajana Mirković jednostavnim riječima opisuje svoj posao posrednika: „Ovdje smo za sve što im treba. Ako nas usred noći neko nazove, ustajemo i odlazimo na teren. Bez obzira na problem, pokušavamo pružiti našu podršku, bilo da se radi o nasilju, diskriminaciji, finansijskoj pomoći ili nečem drugom.”

„Ni jedna osoba koja nam se obrati neće biti odbijena“, kaže Snježana Mirković.

Udruženje svake godine odvodi Romkinje iz Prnjavora i obližnjih općina – Vukosavlje, Doboj, Stanari – na ginekološke preglede i briseve, a nedavno su počeli uzimati i muškarce romske nacionalnosti na preventivnu zdravstvenu zaštitu protiv raka debelog crijeva.

Pozitivan utjecaj njihovog rada je jasan.

„Mnogo se stvari mijenja – ljudi transformišu svoje mišljenje i stavove“, kaže Mišo Mirković. “Podiže se svijest i žene su shvatile svoju vrijednost – da imaju prava, da su zaštićene i da postoje ljudi s kojima mogu razgovarati”, dodaje on.

Radio Sarajevo

12 Comments

  1. Jedan moj poznanik, nažalost sada već pokojni Mujoje rekao–Ja sam bio Mujo cigan prije rata, bio sam Mujo cigan za vrijeme rata , a i sada sam Mujo cigan nakon rata.Nikada me niko nije dirao niti tjerao da mijenjam ime i prezime, a ovi što mijenjaju imena to je njihov obraz.Tako je govorio Mujo. Ja lično poznajem neke Rome koji su prije rata imali jedno ime i prezime , za vrijeme rata drugo, a nakon završetk a ponovo su se vratili korijenima.Toliko o moralu pojedinaca.

  2. „Na žalost, stigma, diskriminacija i odbijanje pomoći romskim ženama i dalje su prisutni iako ih ljudi negiraju“, kaže Dajana Mirković.

    Bez komentara!

    • Mene samo zanima zasto se samo jedna nacionalna manjina forsira u svakom mogucem pogledu???? Zasto se nepomazu Cesi, Poljaci, Ukrajinci, Madzari i ostali! Nisu svi oni rijesili sve svoje probleme ????
      Extra necu da pominjem Srbe Hrvate i Bosnjake.
      Zasto se samo deci jedne nacionalne manjine dele paketici a ostali ostaju da gledaju ??? Kroz takve postupke kako opstinske vlasti kao i postupke same Romske manjine navlacite bes i mrznju drugih naroda i manjina. Smestili ste ih sve u objekte ? Dali ste im posao ko je zelio da radi? Promenili su imena i zovu se kako su zelili . Dakle vreme je da nauce i da se brinu o sebi i svojoj deci. Zivot nije samo imati privilegije nego i obaveze….

  3. Нисам очекивао да ћу овако брзо добити прилику да комуницирам са породицом Мирковић. Молим вас породице Мирковић да мени, и свим посјетиоцима овог форума одговорите на неколико добронамјерних питања:
    1. Да ли сте Ви госпођо Сњежана Мирковић, по рођењу Српкиња из Смртића? Или сте по рођењу Ромкиња?
    2. Ако сте Српкиња по рођењу, и како је могуће да постанете предсједница ромског удружења “Романи чеј” када нисте Ромкиња по рођењу, него сте удата за Рома?
    3. Како сте се Ви господине Мишо Мирковићу презивали и звали по рођењу?
    4. Колико сте новца породицо Мирковић потрошили да направите кућу у којој тренутно живите, или сте је можда добили гратис јер сте Роми?
    5. Како си то ти Дајана Мирковић осјетила дискриминацију у средини у којој живиш, када имаш кућу у којој живиш, а коју твоји родитељи нису направили, него је добили, када си правни факултет завршила са 21 годину, када си одмах добила посао у општинској администрацији?… Шта те то спутава и дискриминише???

  4. Зашто се “мост гради” само између ромских заједница и институција БиХ, а других народа или народности, “у или на мосту изградње” – нема? Да ли то, опет значи, да су други “мостове већ изградили”, а Роми “закаснили”?! Да ли то значи да су Роми угрожени у општини Прњавор, у било ком погледу, или питању?
    Ја колико знам, а лако је провјерити, у Бироу за запошљавање или општинској администрацији: Већ више од 15 година постоји пројект запошљавања и самозапошљавања Рома; граде им се објекти за становање, дају бесплатне књиге, уче другим вјештинама; плесу, нпр…

    Анализирајте ову изјаву:

    Dajana Mirković jednostavnim riječima opisuje svoj posao posrednika: „Ovdje smo za sve što im treba. Ako nas usred noći neko nazove, ustajemo i odlazimo na teren. Bez obzira na problem, pokušavamo pružiti našu podršku, bilo da se radi o nasilju, diskriminaciji, finansijskoj pomoći ili nečem drugom.”

    Они усред ноћи устају и одлазе на терен, покушавајући (зашто покушавају ако не могу?!) да пруже помоћ, чак и финансијску?! Ако је то тако, онда смо ми у грдним проблемима, јер не раде државне институције, а помажу они који “покушавају”!?

    Нешто у овој причи не штима.

      • @ Nostradamus

        Хм, колико пет-шест дана прије Кажем ја себи – нешто ми нема Nostradamusа на Прњавор.Инфо-порталу, јер сам послије коментара и мојих питања очекивао “потпору” твоје Маленкости! Међутим, није ни чудно, ако ти кажем да је чланак одмах скинут, по исправној (пр)оцјени Ведрановог софтвера или неке “више силе”, свеједно. Било па прошло!

        У конкретном случају поставих неколико питања више ради, тамо неких, који нас посматрају с висине и мисле да смо празноглавци.
        Ево, каква је логика да Општина помаже Роме, издашно из Општинског буџета, а онда ти исти “у свако доба дана и ноћи помажу” друге, “са свим што им треба”, па и финансијски!!!
        Наравно да у тој причи нешто не штима, а било би још и горе да начелник није економски експерт…
        Завидим ти што си од нас удаљен двије државне границе и што се свакодневно питаш и преиспитујеш – Добро је, биће боље!? Неће. Добро је(сте), биће горе!
        Поздрав и свако добро…

        • Udaljen sam dvije drzavne granice,a moji komentari i nisu prihvaceni kao dobronamjerne kritike.Moji komentari su shvaceni od pojedinaca kao da mrzim sve sto je nase ili tacnije Srpsko.Tako sam odlucio da budem ne samo dvije drzavne granice udaljen fizicki nego da psihicki tu udaljenost udvostrucim.Time sto moze da prodje godina ili dvije da dole ne dolazim i ako dodjem skratim taj boravak.Ne zelim bilo sta dole da ulazem.Nije to moja zelja ali imam svoje dostojanstvo.Zao mi je familije prijatelja sto se ne vidjamo oni koji zele oni me shvataju oni drugi manje vazno.Ko ima mogucnosti moze da me posjeti uvijek je dobrodosao.Takodje pozdrav i svako dobro i mozda bude bolje.

  5. Jadno.
    Beznačajno.
    Smiješno.
    Neozbiljno.
    Tužno.
    (Redosled po stepenu gradacije utvrdite sami, ili dodajte nove!)

    Samo teški retardi i još teži debili mogu povjerovati u “težinu ove priče”.

    Jer, ako je sve to tako, čemu onda državne institucije, od zdravstvenih ustanova i Centra za socijalni rad do Akademije nauka i umjetnosti, diplomatije, Vlade i Vladinih organizacija, ministarstava, naučnih radnika, intelektualne elite… do porodičnih i prijateljski ispretletenih veza i odnosa?!

    Uče nas i “pomažu” nam oni koji nemaju ni osnovno obrazovanje, bez dana radnog staža! Tužno.

    Srbi uživaju u besmislenim bajkama. Tako nam je, prije nepunih 200 godina, “savremeni” književni (narodni) jezik i književnost reformisao nepismeni Vuk Karadžić; a od fašizma-nacizma-ustaštva (i čeetnika) “oslobodio” Bravar koga su, ni krivog ni dužnog, “proganjali” okupatori i domaći izdajnici samo zato jer je u svojim ratnim jedinicama imao procenat blentavih Srba veći od 90 odsto!

    Ali “I neznanje je intelektualna svojina” (Bojan Ljubenović, aforizam;
    Večernje novosti, 23.6.2014.g.)!

    Nije mi žao što me lažu, žao mi je jer misle da im vjerujem…

Leave a Reply to Nostradamus Cancel reply

Your email address will not be published.


*