Povodom Međunarodnog dana volontera, 5. decembra uručene su nagrade za najbolje volontere Republike Srpske za 2021. godinu!
️Predsjednica našeg Centra, Dajana Bašić, je jedna od četvoro volontera koji su dobili Republičku nagradu za volontera godine.
Udruženje građana Centra za edukaciju “Tvoja riječ” nagrađeno je kao organizator volontiranja, a nagrađeni volonteri su, pored Dajane Bašić, Ratko Radović iz Foče, Aleksandar Rade Ćorović iz Banjaluke i Nedeljko Gavranović iz Prijedora.
„ Ove nagrade su način da kažemo hvala svim volonterima koji izdvajaju svoje slobodno vrijeme i čine veliku humanu stvar za građane Republike Srpske kojima je pomoć najpotrebnija. Smatram da su to ljudi koje krase najljepše ljudske osobine plemenitost, empatija i spremnost da se pomogne drugom čovjeku a da se za to ne očekuje nikakva naknada“ – rekla je Davidovićeva, ministar porodice, omladine i sporta.
Čestitamo svim nagrađenim volonterima i organizatoru volontiranja.
#mpos #omladinskicentarprnjavor
OC Prnjavor
U čitavoj ovoj priči nešto ne štima!
Jedna odabrana grupa volontera pokazuje nam kako se s viškom slobodnog vremena mogu postići zapaženi rezultati, “za građane Republike Srpske kojima je pomoć najpotrebnija” i to rade volonterski! Tako kaže ministar porodice, omladine i sporta i još ističe “da su to ljudi koje krase najljepše ljudske osobine plemenitost, empatija i spremnost da se pomogne drugom čovjeku a da se za to ne očekuje nikakva naknada”!
Dakle, zapaža se da nema opisa konkretnih radnji volontera koje “čine veliku humanu stvar za građane Republike Srpske kojima je pomoć najpotrebnija”.
Da li je baš tako, i uz upit jedno potpitanje: Zašto volonteri rade uglavnom ono što treba da rade službe i uposlenici Ministarstva porodice, omladine i sporta ili već uposleni radnici odjeljenja lokalne administracije, a koji su za svoj (ne)rad plaćeni?
Bilo kako bilo, tek volonteri – mladi, pametni, lijepi i znatiželjni, spremni za dokazivanje vlastitog puta u bolji život, odabrani od važnog domaćeg ili međunarodnog faktora, svi oni u granicama svog shvatanja misle da rade dobro za sebe i dio društva kome pripadaju ali, u granicama svog neznanja, zapravo rade za one koji znaju više od njih, za neke druge i njihove ciljeve i interese.
Međutim, caka je u tome, koliko već sutra, neko će od njih dobiti prestižnu stipendiju ili praktičnu obuku u poznatoj ustanovi zemlje organizatora i vratit će se, “u bazu” ili u neku novu sredinu, na nastavak uspješne karijere ili će stati na čelo neke nevladine organizacije koja će biti značajnija i više uvažavana nego slična služba, agencija ili već postojeće ministarstvo vlastite države.
Sve ovo što rade je jedan neponovljivi životni izazov i šansa da pokažu svoju osobenost, viziju bolje budućnosti i zahvalnost što su izabrani u uži izbor, za nosioca brojnih i osmišljenih atraktivnih projekata, i to sve bez naknade, što može da bude ali i ne mora da znači!?
Na kraju, nije isključeno da će se iz ove savremene bajke pojaviti neka prepoznatljiva Greta Thunberg ili Majka Tereza, čak – naša a njihova, ili obrnuto, zašto da ne?