Nikola Zeljković: Uspjeh nam nije došao preko noći

Rođen u Ključu stasao u Prnjavoru. Ove riječi opisuju Nikolu Zeljkovića, trenera  FK Ljubić (Prnjavor), možda i jedinog trenera koji je dva puta za redom iz Kup tamičenja izbacio banjalučki Borac.

“O tome sada svi pričaju. Lagao bih kada bih kazao da mi ne prija. Pa treba samo pobjediti Borac, neko to ne uspije za karijeru  a mojoj ekipi je to pošlo za rukom dva puta. Prvi put smo bili drugoligaši a sad prvoligaši. Spremali smo se za te utakmice. U prvoj su nas potcijenili a u drugoj smo znali šta hoćemo. Svjesno smo im prepustili inicijativu jer ući sa njima u otvoreni “fajt” bi bila ludost. Ne vjerujem da bi smo to izdržali. Ovako smo mudro sačuvali našu mrežu i na penale donijeli radost našim navijačima, kaže Zeljković.

Kako uspjeh ne dolazi preko noći tako je i Zeljkovićev put bio težak.

Ratni vihor ga je iz rodnog Ključa odveo prvo u Beograd, a nakon toga u Prnjavor, gdje počinje njegova fudbalska priča.

Visok, sa osjećajem za gol, brzo je napredovao u selekcijama Ljubića i kada je za to došlo vrijeme postao prvotimac.

Životni put napravio je od njega borca, “fajtera” za koga niti jedna bitka nije izgubljena. Nije naučio da se predaje. Kako kaže u utakmicu nikada ne ulazi sa unapred položenim oružijem.

Zeljković je već četvrtu godinu trener u Ljubiću a poziv je prihvatio sasvim slučajno.

“Klub su prije par godina preuzeli moji prijatelji i biši saigrači Deket, Dakić, Njegomirović, Jevđenić, Radiša, Pejašinović u želji da vrate klub tamo gdje pripada.  Pored njih svesrdnu  pomoć  dali su načelnika opštine i njegov brat  Darko i Dalibor  Tomaša. Svi mi bivši fudbaleri smo dali podršku u onom domenu u kome možemo. Para nije bilo, infrastruktura uništena ali oni su bili spremni da rade da to opet zasija kao nekada, i čini mi se da su dobrim dijelom uspjeli. Pitali su me da li bih htio da vodim jednu od omladinskih selekcija jer fali ljudi i ja sam pristao, kaže Zeljković”.

Uporedo sa radom sa najmlađima počeo je i školovanje za trenera u okviru FS (NS) BiH. Ubrzo je usledio razgovor sa upravom kluba. Predloženo mu je da preuzme rad sa prvom ekipom.

“To je bio šok. Nisam znao šta da kažem. Pred mene je stavljen veliki zadatak, da budem trener prve ekipe. Ono što su mi kazali je da rezultat nije bitan, već formiranje kostura ekipe, rad sa mladim igračima. Stavljeno mi je do znanja da imaju povjerenje u mene i da su spremni da zajedno izguramo ovu priču, sjeća se  Zeljković”.

Vodio je ekipu kroz drugu ligu, i kako kruna dobrog rada stigao je poziv da se klub vrati u prvoligaški karavan, a kormilar tog broda ostao je Zeljković.

“Prva liga je veliki izazov i za mene ali i za ove mlade igrače. Sve su to dobri momci, talentovani, željni dokazivanja. Puno pričam sa ekipom i prije i poslije treniga. Znam kroz šta prolaze jer sam i sam dolazio u takve situacije kroz karijeru. Svako od ovih momak ima neke svoje probleme, a ja nastoji da sam im tu i da im pomognem, dodaje Zeljković”.

Krajišiki mentalitet i temperament itekako je vidljiv u svakom Zeljkovićevom pokretu. Disciplina je na svakom koraku ali nepravdu ne trpi. Po temperamentu podsjeća na Nenada Lalatovića.

“Lalatović mi je u trenerskom poslu uzor. Sviđa mi se kako radi, kako vodi utakmice i kako se bori za ekipu.. Ne volim nepravdu, ne volim da mi neko kroji sudbinu iza kulisa, a sa tim momcima svaki dan provodim po nekoliko sati. I onda naravno da reagujem, pa bio bih lud da to gledam mirno. Takav sam bio i dok sam igrao a takav sam i sad, dodaje Zeljković.

Pred ovim mladim stručnjakom sva vrata su otvorena, a za sada sve mu je vezano za Prnjavor.

(TV K3)

4 Comments

  1. Sve su to pusti snovi i maštanja,taj klub treba da se ugasi i zatvori, nema nikakve vajde od toga, samo bacate pare niz vjetar. Umjesto da vam igraju nasa deca, vi dovodite neke crncuge da vas predstavljaju. Ufurali ste se da ste kao nekakav kolektiv sa tradicijom a sve foliranti i uglavnom ljudi koji i nisu rodjeni Prnjavorcani. Ali Tomaš vas je i skupio sve oko sebe, bolidi sve jedan do drugog…

  2. Kakav crni uspjeh, kao da ste bilo kada bilo šta osvojili?! Žali Bože para i budžeta koji bi mogao biti mnogo korisnije upotebljen.

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*