Svako rađanje novog života je čudo, a još kada porođaju prisustvuje tata, to je, kaže, doživljaj za pamćenje.
Iz godine u godinu sve više parova se odlučuje za ovaj korak, pa je tako prošle godine 658 očeva prisustvovalo porođaju.
To znači da je, otprilike, svaka deseta porodilja u Klinici za ginekologiju i akušertvo UKC RS, tokom poroda, uz stručnu pomoć babica i ljekara, imala i moralnu i emotivnu podršku svog supruga ili partnera.
Ako ćemo baš precizno, ova usluga, koja je besplatna i lako dostupna, nije rezervisana isključivo za tate. Porodilja može tražiti da uz nju bude “osoba od povjerenja” i to je u najvećem broju slučajeva baš budući otac, mada se dešavalo da im pri porodu podršku pružaju i sestre, majke, kume, najbolje prijateljice, a bogami i svekrve.
Babica Mirjana za Srpskainfo otkriva kako to izgleda u stvarnom životu i poručuje budućim majkama da ne vjeruju svemu što pročitaju na internetu.
– Danas je trudnicama na raspolaganju more informacija, što može ih zbuniti. Neke trudnice, koje su vjerovale da su prespremne za porod, čim uđu u rađaonu sve zaborave i uplaše se. Neke su iznenađene onim što dožive, ali naprosto, ni u 21. vijeku nema porođaja na klik. Ima danas raznih metoda, koje pomažu porodiljama, ali sam čin poroda je isti već hiljadama godina – kaže Mirjana.
Kao što nema porođaja “na klik”, tako nema ni toj AI alata, koji bi mogao stvoriti “vještačku babicu”. A nema ni čarobnog recepta koji bi budućeg tatu pripremio za “misiju” u rađaoni.
Velika većina tata su dobro pokazali i herojskiizgurali porođaj, ali bilo je i izazova.
– Bilo je slučajeva da se budućem tati pozli, pa onda imamo posla i oko njega. Tako smo imali slučaj da je u rađaoni u nesvjest pao mladi muškarac visok 2 metra – kaže Mirjana.
Dešavalo se, dodaje ona, i da babice nahrane budućeg tatu, koji je od stresa ogladnio, a kako i ne bi, kad je porod trajao satima.
– Svaki porod je priča za sebe, nekad se sve završi brzo, nekad potraje i do 12 sati. Ali, važno je da se sve završi dobro – kaže Mirjana Utješanović.
Sjeća se i slučaja kada se budući tata nonšalatno okrenuo i – otišao iz rađaone.
– Rekao je: ovo predugo traje i potrajaće još, odoh ja da spavam – priča Mirjana.
A sjeća se i gesta jedne svekrve, buduće bake, koji ju je “izbio iz cipela”.
– Starija žena, očigledno buduća baka, ispred rađaone je zabrinuto pitala: moje dijete je unutra, kako mi je dijete? Kad sam pitala, kako se zove porodilja, ona je rekla: pitam za sina, porađa se moja snaha, pa me interesuje kako je moj sin koji je došao da prisustvuje porodu. Eto, nije pitala ni za bebu, ni za porodilju, nego za jadnog sinčića – kaže Mirjana.
Sva ova, a i druga iskustva, podstakla su je da budućem majkama uputi savjet: ne tjerajte svoje muževe da prisustvuju porodu, ako oni nisu spremni za to.
– Nekad se vjerovalo da budućim tatama nije mjesto u rađaoni, nego u kafani, a danas opet mnogi smatraju da svaki savremeni mušakarac mora da prisustvuje porođaju. I jedno i drugo je stereotip. Budući roditelji treba da se, ljudski i bez pritiska, dogovore o svemu, a posljednju riječ, naravno, ima porodilja – kaže babica Mirjana.
Dodaje da ona, u principu, podržava prisustvo oca porođaju, jer je to dragocjeno iskustvo i za njega i za cijelu porodicu.
Be the first to comment