Mladi farmeri – Uroš Šušak: Kako sam postao cvjećar?

U okviru kampanje MLADI FARMERI bio je otvoren poziv za mlade (od 16 do 30 godina) na temu Najbolja prica o mladima u agrobiznisu u organizaciji MUNJA Inkubatora i podrske programa Prilika Plus. Pored toga vise informacija o temi mladi u agrobiznisu mozete pratiti i na www.hocu.ba/mladifarmeri.

U nastavku vam donosimo rad, koji je stigao na našu adresu, u svrhu konkurisanja na već spomenutom takmičenju. Iako nije osvojio neko od prvih 5 nagrađenih mjesta, rad je itekako kvalitetan. Stoga, imate čast pročitati predivan rad Uroša Š. Uživajte!

Kako sam postao cvjećar?

Početak proljeća. Završna godina fakulteta. Sve ispitne obaveze su bile završene tako da su se svi budući planovi svodili na odmaranje, odmaranje i samo odmaranje! Sa takvim uvjerenjem dolazim kući gdje me je dočekao ni manje ni više nego plastenik (priznajem da je to na prvu bilo neprijatno iznenađenje!). Milion pitanja po glavi, ali se sve završavalo sa jednim: „Šta ja da radim sa tim“?

Odluka je pala na cvijeće. Zašto? Nemam pojma, ali danas znam da je to bila jako dobra odluka. Nabavio sam sadni materijal, nešto malo, čisto da vidim kako će to ići. Povratak školskim udžbenicima i traženje svih uslova koje trebam obezbijediti mladim sadnicama: dobar supstrat – rješeno; optimalne čaše za uzgoj – nabavljene; prihrana – odrađena. Napolju je bilo lijepo vrijeme tako da su bili ispunjeni i toplotni i svjetlosni uslovi. Prva pomisao bi bilo da i nije tako teško da se baviš poljoprivrednom proizvodnjom.

E sad kreće prava „igra“ – vremenska prognoza i mraz. Još mi je samo to trebalo! Kako zagrijati prostor od nekih stotinjak kvadrata? Najjeftinije i najbrže rješenje je bila peć „bubnjara“. Uz tu peć su stigli i dušebrižni savjeti koji materijal najbolje održava toplotu. Svako je imao svoju verziju idealnog rješenja i samo je taj bio pravi. A za mene je to bila prva neprospavana noć i „borba“ sa hladnoćom. Podočnjaci do pola lica, duša spava ali biljke su sačuvane. A to je mnogo dobar osjećaj!

Cilj svakog proizvođača je da svoju robu plasira na tržište. To je već bila priča za sebe. Obzirom da živimo u državi u kojoj je nepisano pravilo da čim pokušaš nešto da uradiš, nađe se deset njih koji će se truditi da to sve ospore. Ali sve u „službi Zakona“! Oko godinu dana je trajala borba sa administracijom i onom čuvenom rečenicom: „Nedostaje Vam još jedan papir“! Zbog tog nepostojećeg „papira“ sam prvi put razmišljao da odustanem. Uz to su bile svakodnevne posjete inspekcije, korumpirani komunalni policajci…. Sve to stvara određen pritisak i želju za odustajanje. Ali je najbitnije da tad istrajete u ostvarivanju svog cilja!

Sve ove peripetije koje su me „gušile“ sam ostavio iza sebe. Ove godine je pet godina kako se bavim proizvodnjom cvijeća. Izborio sam se da u svom gradu postanem ozbiljan i po kvalitetu prepoznatljiv proizvođač. Od jednog plastenika i „bubnjare“ , došli smo do nekih 600 kvadrata pod plastenicima u kojima je razvedeno grijanje, postavljeni stolovi…Naravno da je bilo potrebno kreditno zaduženje, ali u ovakve stvari se isplati ulagati.
Šta dalje? Prostora, želje i volje za proširenjem i usavršavanjem posla ima. Rad i trud će se isplatiti. Hoće… kad-tad!

Izvor slike: prnjavor.info

Hocu.ba

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*