Čestitamo ti na zasluženoj tituli đaka generacije. Kako si se osjećala kada si saznala da si upravo ti učenik generacije naše škole?
– Hvala vam na čestitkama. Kada sam saznala da sam upravo ja učenik generacije naše škole, osjećala sam se neopisivo srećno i uzbuđeno. Bilo mi je drago što su sav moj trud i rad, rad mojih nastavnika, učiteljica i razrednika nagrađeni. Najdraže mi je bilo što sam ljude u svom okruženju učinila srećnim svojim uspjehom.
Ko je Sretenka Maletić? Predstavi nam se.
Rođena sam 14.9.2005. godine. Živim u Gornjim Galjipovcima. Četvrto sam i najmlađe dijete svojih roditelja, Pere i Vere Maletić. Učenik sam IX3 odjeljenja na čelu sa razrednikom Sašom Arsenićem. Vukovac sam i učenik generacije u školskoj 2020/2021. godini.
Da li si razmišljala o ovoj tituli dok si učila školske lekcije? Da li si je potajno priželjkivala?
– Da budem iskrena, naravno da sam razmišljala o ovoj tituli i priželjkivala je u dubini svoga srca. Svaki čovjek želi da bude pobjednik i ostvari uspjeh u svome životu, pa tako i ja. Ovo priznanje smatram svojom pobjedom, ali i pobjedom svojih nastavnika, razrednika i učiteljica.
Nema dileme da je za tvoj uspjeh najzaslužnije tvoje znanje, rad i učenje. Koga još smatraš zaslužnim za sve što si postigla? Želiš li nekog posebno da istakneš?
– Za sve što sam sada, smatram zaslužnim prije svega svoje roditelje koji su mi podrška od rođenja, zatim učiteljice koje su me motivisale, razrednika koji me bodrio ove četiri godine i sve nastavnike, ali uz dužno poštovanje prema svima, istaći ću najviše nastavnika fizike Miroslava Janjića, koji me je pripremao i pomagao da ostvarim najbolje rezultate na takičenjima iz fizike.
Da li je bilo naporno postati učenik generacije? Kako si uspjela da organizuješ svoj rad vezan za školske obaveze i koliko si vremena imala za neka druga interesovanja, za neki hobi?
– Nije bilo naporno postati učenik generacije, jer sve što radiš srcem ne može biti naporno. Na početku svake školske godine pravila sam plan učenja, ali uz kvalitetna predavanja, kakva sam ja imala, nije potrebna velika organizacija, na takvim časovima većinu stvari zapamtiš i onda kod kuće samo ponavljaš. Barem je tako bilo kod mene. Imala sam dovoljno vremena i da pomažem roditeljima oko kućnih poslova, da se igram sa sestrićkinjama i da slušam muziku.
Koja sve takmičenja, i naravno, koji uspjesi su doprinijeli da ti postaneš učenik generacije? Jesi li imala omiljeni predmet?
– Da postanem učenik generacije, doprinijela su takmičenja iz fizike, gdje sam osvajala 1. mjesta na školskim i 3. mjesta na opštinskim takmičenjima, takičenje sa školskim horom, gdje smo bili 2. mjesto na opštinskom i 3. mjesto na republičkom takmičenju, zatim takmičenje iz matematike gdje sam bila 1. mjesto na školskom i 4. mjesto na opštinskom takmičenju, zatim literarni konkurs za Dan učitelja. na kome sam osvojila 2. mjesto.
Svi predmeti su mi omiljeni, ali najveći trag u mome srcu su ostavili fizika i hemija.
Smatraš li da si u toku dosadašnjeg školovanja uspjela da ostvariš sve svoje mogućnosti ili si negdje, u nekoj oblasti, iz nekog predmeta mogla i više?
– U toku dosadašnjeg školovanja nisam uspjela ostvariti sve svoje mogućnosti. Iz svih predmeta sam mogla i više, ali zbog pojave pandemije korona virusa, koja je uslovila prelazak na onlajn nastavu, te otkazivanje predviđenih takmičenja na svim nivoima, nisam uspjela iskazati sve svoje mogućnosti.
Šta za tebe predstavlja OŠ „Nikola Tesla“? Šta je ono najljepše što ćeš ponijeti kao uspomenu na svoju osnovnu školu i šta će ti najviše nedostajati?
– OŠ „Nikola Tesla“ za mene predstavlja temelj osnovnih znanja potrebnih za dalje školovanje. Najljepši period mog djetinjstva je bio ispred naše škole. Tu sam stekla prijatelje i nova poznanstva. Kuda god išla dalje u nastavku svog školovanja, ova škola će mi biti na prvom mjestu, najljepša i najbolja. Najljepše što ću ponijeti kao uspomenu na svoju osnovnu školu su prijateljstva i naravno, diploma vukovca i učenika generacije. Najviše će mi nedostajati druženje sa mojim drugarima, šale, prepisivanja na testovima, nastavnici…
Šta misliš o svojim školskim drugovima i svojoj generaciji uopšte?
– O svojim školskim drugovima mislim sve najbolje. Pored toga što su bili veoma dobri, povjerljivi prijatelji i pomagali mi kao i ja njima, bili su mi i velika podrška da ostvarim ovaj uspjeh. Moj uspjeh je i uspjeh mojih prijatelja i ja im se ovom prilikom zahvaljujem za sve. Takođe mislim da je ova generacija jedna od onih najboljih. I nadam se da ćemo ostati u lijepom sjećanju kod svih nastavnika.
Koji su tvoji planovi za dalje školovanje? Koje srednje škole će se naći na tvojoj „listi želja“?
– Na mojoj „listi želja“ naći će se samo jedna škola, a to je Medicinska škola u Doboju, smjer medicinski tehničar. Upisivanjem te škole ću otvoriti novo poglavlje u svom životu. Mnogo volim da pomažem drugima i isprobavam nešto novo, zbog toga sam odlučila da upišem ovu školu.
Koji su tvoji planovi za budućnost? Kako vidiš sebe za nekih deset godina?
– Moji planovi za budućnost su da ostanem u svojoj zemlji i radim posao koji volim. Sebe za nekih desetak godina vidim kao uspješnog doktora, kako pomažem drugim ljudima, liječim ih i spasavam im živote.
Koji savjet bi dala sadašnjim i budućim učenicima? Da li bi željela nešto da poručiš nastavnicima?
– Sadašnjim i budućim učenicima bih dala savjet da vrijedno rade i uče i da vjeruju u sebe i svoj rad, jer vjerom mašta može da postane stvarnost. Željela bih da poručim nastavnicima da ostanu ovako dobri kao što su bili meni i mojoj generaciji i da znanje koje su prenijeli nama nastave da prenose i drugim generacijama. Želim im puno uspjeha i sreće u daljem radu. Pamtiću ih u najljepšem svjetlu.
Za kraj, koji je tvoj životni moto?
– Moj životni moto je samo red, rad, disciplina i upornost.
Pismo mojoj generaciji
Draga moja generacijo,
Eto, devet godina prođe brzo. Drago mi je što sam vas upoznala, bilo je to devet prelijepih godina smijeha, šale, ponekad plakanja, prepisivanja…
Moje emocije su snažne i posebne, isprepletane čudnim osjećajem nedovršenog, poput pisca koji nije stigao napisati zadnje stranice svoje knjige. Sada smo na kraju jedne staze, ali na početku još duže i izazovnije. Naša budućnost je u našim rukama, ona ohrabruje i motiviše. Jednostavno, učili smo jedni od drugih na zajedničkoj stazi uspona i padova, straha, radosti i izazova. Hvala vam što ste bili to što jeste. Nove okolnosti i izazove smo prihvatali korektno, hrabro i odvažno. Draga generacijo, živite svoj san i gradite ga u svom malom svemiru. Težite novim učenjima, upijanju novih znanja i nadogradnji postojećih.
Vjerujem u vas i zato sam sigurna da ćete postati ono što želite. Želim vam sve najljepše i najbolje u daljem školovanju i u životu!
Vaša drugarica,
Sretenka Maletić
Be the first to comment