Godišnjica prvog oslobođenja Prnjavora u Drugom svjetskom ratu

Godišnjica prvog oslobođenja Prnjavora u Drugom svjetskom ratu.

piše: Dario Topić, prof. istorije.

Na današnji dan, 16. januara 1943. godine, pripadnici II crnogorskog, IV kraljevačkog i novoosnovanog kombinovanog bataljona iz sastava I proleterske brigade u sadejstvu sa Carevogorskom četničkom četom pod komandom Ljube Podgorca, ušli su u Prnjavor, te se ovaj datum uzima kao datum prvog oslobođenja Prnjavora u Drugom svjetskom ratu. Akcijom je komandovao zamjenik komandanta I proleterske brigade Miloje Milojević. U istorijskim izvorima prisutna su određena neslaganja oko toga da li je ovo oslobođenje Prnjavora bilo planirano ili je ovaj čin bio rezultat jedne šire akcije partizanskih snaga u to vrijeme, rezultat njihove atktivnosti na jednom većem geografskom prostoru, aktivnosti usmjerene prije svega na akciju za oslobođenje Teslića. Jedno svjedočenje o tome ostavio je partizanski borac Rade Šarenac koji je kao pripadnik I čete II crnogorskog bataljona I proleterske brigade direktno učestvovao u ovom događaju. On je zapisao: „Noću 13/14. januar 1943. godine stigli smo u veliko muslimansko selo Lišnju, koje se nalazi uz drum Prnjavor – Banja Luka i tu odmarali do 15. januara na veče. Dobro nam je došao odmor od 24 časa i kad je počelo da se smrkava dobili smo zadatak da krenemo prema Prnjavoru i da izvršimo demonstrativni napad, kako bi olakšali ponovno oslobođenje Teslića ostalim bataljonima Prve proleterske i Treće krajiške brigade. Šta se dogodilo – naš demonstrativni napad pretvorio se u stvarni i mi smo za nepuna dva časa oslobodili po prvi put Prnjavor“.

Neki istorijski izvori pokazuju da je u planovima Srpskog motajičkog četničkog odreda kojim je komandovao Nikola Forkapa, još ranije postojala namjera da pripadnici četničkog pokreta oslobode Prnjavor.

* na fotografiji: partizani u Prnjavoru 16. januara 1943. godine.

2 Comments

  1. Писани текст професора историје о првом ослобађању Прњавора је школски пример празнине и (не)знања наше не тако давне прошлости. Професор описује прво “ослобађање” Прњавора, који се догодио, 16.01.1943. године, а да не напише ништа а поготово сам чин ослобођења. Ово није ништа чудно ако се има у виду да је тзв. народноослободилачки партизански покрет био највећа превара Другог свјетског рата. На челу овог покрета била је КПЈ, која је имала споразум са усташама о заједничкој борби против “Краљевине СХС и српског хегемонизма”. Постоји врло мало међусобних борби између усташа и партизана а неке од њих су биле чиста намјештаљка за коју нису знали само блентави Срби, припадници НОП/НОР-а. Они Срби који су посумњали “да ту нису чиста посла” били су брутално ликвидирани. Другим ријечима партизани су били на терену НДХ, у пракси “на свом терену”, послије прогона из Србије. Кретали су се без проблема, добијали су материјално-техничку помоћ и имали договорен обавјештајни контакт.
    У доњем видео-линку најбоље се види та сарадња, гдје група партизана са планине Љубић одлази у Јајце по оружје и опрему!
    https://www.youtube.com/watch?v=vdbzglDqFBE

    Партизански зликовци су се одужили усташама и домобранима тако што их нису оптуживали за сарадњу са окупатором или за злочине над Србима. Тако данас, послије више од 70 година, не зна се ко је држао Прњавор, у име НДХ власти!
    Тога нема ни у чланку професора историје.
    Упечатљив је детаљ када професор описује расположење међу “ослободиоцима”, па пише:
    “…kad je počelo da se smrkava dobili smo zadatak da krenemo prema Prnjavoru i da izvršimo demonstrativni napad, kako bi olakšali ponovno oslobođenje Teslića ostalim bataljonima Prve proleterske i Treće krajiške brigade. Šta se dogodilo – naš demonstrativni napad pretvorio se u stvarni i mi smo za nepuna dva časa oslobodili po prvi put Prnjavor“!!!
    Дакле, партизанска банда није ни имала циљ ослобађања, већ као бојаги напад, тј. демонстративни напад! Тако је Прњавор први пут грешком “ослобођен”.

    Професор наводи само једног партизанског бојовника – Милоја Милојевића, који је проглашен за народног хероја, замислите – 06. септембра 1942. године! Прије тога, за народног хероја, пшроглашен је др Младен Стојановић, 07. августа 1942. године. Неко је већ на почетку рата знао исход…
    Друго, професор не наводи гдје су припадници Прњаворске партизанске чете. А било их је око 4.500 …
    Према мојим сазнањима главне личности Прњавора били су:
    Смајо Дујсић,
    др Љубомир Милић,
    Георг Ламерс и
    Хајдар Которчић, али њихова ратна улога ми није позната.

    Према томе, професор није ваљано описао ослобођење Прњавора.
    А добро је што постоје сумње у званичну историју наше прошлости, што показује и коментар мога претходника! ШаринчанИН!

  2. Sve je to mozda tacno i mozda tako i bilo. Nezelim ja sad da korigujem cijenjenog profesora Topica jer je i on objavio odnosno prepisao iz vec objavljenih knjiga.
    Medjutim postavlja se pitamje koliko je ta prica tog Rade Sarenca realna i tacna. Posle 2. svjetskog rata objavljivane su knjige koje su iskljucivo odgovarale sistemu i kad je neko nesto objavio vise nije imalo sanse da se koriguje ili dokaze ko je u stvari sta uradio a ko se okitio tudjim perjem .
    U svoj toj prici malo nelogicno da kampuju u Lisnji a ugovaraju napad zajedno sa Podgorcom iz Careve gore na Prnjavor i isti uzimaju za 2 h.
    Treba napomenuti da je cela Carevogorska ceta na kraju svih krajeva i komplet presla u partizane . Da su mnogi kasnije prosli i Sutjesku i Nerevetvu i naravno prezivjeli . Jedan covjek vrlo postovan domacin posle rata se nakon bitke na Sutjesci ipak pred kraj rata vratio u cetnike i tako ostao i bez penzije i svih privilegija.
    Iz price tih istih ljudi bilo je jasno da je sve sto je nspisano u kojekvim knjigama cista laz. Cak je objavljena i neka knjiga 14.srednjobosanske brigade gdje su opisani razni dogadjaji sa podrucja Prnjavora a gdje su se ljudi okitili tudjim dozivljajima i njohova djela pripisali sebi iako su ljudi po prelima pricali da ti isti ljudi nisu bili uopste tu nego da su to uradili drugi ljudi.
    Ali naravno ko je to mogao i smio demantovati pre 40-50 godina?
    Iz istog razloga i nepominjem imena jer ljudi su davno umrli i otisli Bogu na istinu kojem cemo i mi odgovarati za nasa djela.
    Naravno vise puta je ovde postavljeno pitanje ko je tad do tog 14.1.43 kontrolisao Prnjavor, ko su bili komadanti grada itd. ali odgovor nikad niko nije napisao . Kad je Prnjavor tog dana oslobodjen gdje su otisli ti koji su dotad drzali i branili ako su partizani napadali iz pravca Lisnje, Carevogorski cetnici vjerovatno iz pravca Careva Gora/ Galjipovci / Ratkovac/ Grabik Ilova a Forkapini ljudi su bili na Motajici odnosno Palackovci/ Smrtici .., Te su posle partizani krenuli na jug u pravcu Teslica. Gdje su onda „branioci“ Prnjavora mogli pobjeci ?
    Ili su se jednostavno predali i preobukli u partizane ??????
    To su informacije koje obican narod zeli da zna

Leave a Reply to Кажем ја себи Cancel reply

Your email address will not be published.


*