Godišnjica oslobođenja Prnjavora u Prvom svjetskom ratu

piše: Dario Topić, prof. istorije

          Tema oslobođenja Prnjavora u Prvom svjetskom ratu u najvećem procentu malo je poznata našim sugrađanima i javnosti, te se može zaključiti da je ovo jedan dosta nepoznat dio istorije Prnjavora ali svakako svijetao, častan i uzvišen. Sarajevski atentat 28. juna 1914. godine uvešće nas u oslobođenje, ali do njega smo došli borbom i ogromnim stradanjem našeg etnosa.

          Odmah po atentatu Austrougarska preduzima rigorozne mjere prije svega prema Srbima u Monarhiji, u Bosni i Hercegovini i samim tim i u tadašnjem Prnjavorskom srezu. Opštom mobilizacijom, koju su vrlo brzo poslije atentata preduzeli, bilo je obuhvaćeno i srpsko muško stanovništvo Prnjavora i njegove okoline, ali i stanovništvo drugih narodnosti. Većina ih je odmah upućivana na vojnu obuku u Beč, Linc, Peštu i druga mjesta, a Prnjavorci su u najvećoj mjeri upućivani u Linc. Nakon što su prošli obuku, slati su na frontove prema Srbiji, Galiciji odnosno Rusiji i Italiji. Upravo u tome su mnogi vidjeli svoju šansu da prebjegnu na stranu Srbije i Rusije, da se predaju, da formiraju i stupe u dobrovoljačke odrede. Učestvujući u ratnim operacijama, Prnjavorci su se kasnije kao i mnogi dugi predavali ili prebjegli na stranu Srbije ili Rusije, a postoje podaci o Prnjavorcima koji su se borili i na Soči, na Italijanskom frontu.

          Uskoro će doći do formiranja dobrovoljačkih odreda, najprije u Nišu nakon avgusta 1915. godine, a potom, nakon januara 1916. godine, u Odesi se formira Prva srpska dobrovoljačka divizija koja je u svom sastavu imala dvije brigade. Uskoro će brigade biti upućene na Solunski front i to preko tri pravca. Preko Dobrudže gdje će učestvovati i u borbama. Na tom frontu poginuće najmanje dvojica Prnjavoraca za koje postoje podaci. Prva brigada dobrovoljačke divizije je preko Rusije, Sjevernog mora, Norveške, Engleske, Francuske i Sredozemnog mora stigla u Grčku, a druga je imala daleko teži i duži put. Preko Rusije uputili su se na istok, domogli se Vladivostoka i Korejskog poluostrva, prošli su Japansko i Kinesko more, zatim Singapur, prošli su Cejlon i Indijski okean, Crveno more, Suecki kanal i stigli u Solun sredinom marta 1918. godine.

          Kada pominjemo Solunske dobrovoljce i uopšte dobrovoljce sa prostora nekadašnjeg Prnjavorskog sreza koji su se borili u oslobodilačkim ratovima 1912 – 1918. godine, možemo biti ponosni i reći da je preko 160 dobrovoljaca, za koje postoje konkretni podaci,  učestvovalo u pomenutim ratovima. Ti podaci ne odnose se samo na ime i prezime već i na podatke gdje su se borili, kojem odredu ili vojnoj formaciji su pripadali, koji su čin nosili, da li su odlikovani i kojim ordenom, da li su bili ranjeni, gdje su poginuli, gdje su nestali, gdje su sahranjeni. Takođe, mnogi su poginuli, bili ranjeni ili vrijeme proveli po mnogobrojnim logorima u Rusiji, Italiji, Srbiji itd.

          Najviše dobrovoljaca imamo iz sela Štrpci, Potočani, Ilova, Vijačani, Mravica, Kremna, Galjipovci, Drenova, Kokori, Hrvaćani, Otpočivaljka, Orašje, Smrtići, Crkvena, Prosjek, Mračaj, Mlinci, Usrpovci i iz samog Prnjavora. Takođe, tu su i dobrovoljci iz sela koja su nekad ulazila u sastav Prnjavorskog sreza, a koja danas nisu u sastavu opštine Prnjavor. To su sela Nožičko, Kriškovci, Martinac, Prijebljezi, Drugovići, Koljani. Takođe, jedan dio je dolazio iz tadašnjeg Bosanskog Svinjara odnosno današnjeg Srpca. Na ova mjesta koja danas nisu u sastavu opštine Prnjavor, otpada oko 30 boraca. Posebno treba naglasiti da spisak dobrovoljaca nije potpun i da se dalje trebati raditi na prikupljnju podataka.

          Svakako je vrijedno napomenuti da je nekoliko stanovnika Prnjavora i okoline sahranjeno na Zejtinliku u Solunu, da imamo borce sa područija opštine Prnjavor odlikovane ordenom Karađorđeve zvezde sa mačevima. Mnogi borci su se poslije rata, na poziv kralja, javljali kako bi dobili zemlju i obveznice. Najviše ih je zemlju dobilo u Pančevačkom ritu, u Srpskoj Crnji, u drugim djelovima Banata, zatim kod Banjaluke i u drugim mjestima. Većina njih nikada nije ušla u svoj posjed, a Drugi svjetski rat je donio promjenu društveno – političkog sistema kada su ovi borci u potpunosti stavljeni na marginu državnog života i interesa. Zakonom o likvidaciji agrarne reforme koju je Srbija donijela 1947. godine, dobijena zemlja im je oduzimana.

          Prnjavor je oslobođen na Aranđelovdan 21. novembra 1918. godine kada je srpska vojska ušla u Prnjavor. Dana 27. novembra 1918. godine na tzv. Brašnenoj pijaci u Prnjavoru (danas Trg srpskih boraca) održan je narodni zbor na kojem je donesena Rezolucija o priključenju prnjavorskog sreza Srbiji. Takvu odluku donijelo je još 27 srezova u Bosni i Hercegovini.

          U prnjavorskoj crkvi Svetog Velikomučenika Georgija 1928. godine održano je blagodarenje povodom desetogodišnjice proboja Solunskog fronta.

          U Prnjavoru postoji Udruženje ratnih dobrovoljaca 1912 – 1918, njihovih potomaka i poštovalaca, čiji je osnovni zadatak prikupljanje daljih podataka o dobrovoljcima oslobodilačkih ratova 1912 – 1918. godina.

          Kao udruženje koje se bavi očuvanjem uspomene na značaj Velikog rata u srpskoj istoriji i njegovog doprinosa i lociranja, te postavljanja u kontekst oslobodilačkih ratova koje je naš narod vijekovima vodio, Udruženje poseban akcenat stavlja na doprinos naše lokalne zajednice i na učešće njenih stanovnika, naših slavnih predaka, u tom događaju. Iz tog razloga Udruženje je smatralo za svoju posebnu dužnost, pokrenuti projekat proučavanja tog vremena i događaja sa aspekta i pozicije naše lokalne zajednice. U vezi sa tim ovo Udruženje je pokrenulo projekat pod nazivom “Istorija Prnjavora u Velikom ratu” koji je podržala i opština Prnjavor.

          Istraživanje jedne teme zahtjeva kontaktiranje i istraživanje arhivskih ustanova, konsultovanje i uvid u izvore i literaturu preko kojih se posredno ili neposredno može doći do istorijski zaključaka i činjenica. Projektni tim je u proteklom periodu svoja istraživanja bazirao uglavnom na arhivskoj građi Arhiva Republike Srpske, te na pribavljanju drugih izvora i literature iz kojih bi se moglo doći do konretnih informacija iz kojih bi se kasnije, istorijskom metodologijom, dobila jasna slika o učešću stanovnika tadašnjeg prnjavorskog sreza u Velikom ratu. Krajnji cilj Udruženja je izrada monografije na pomenutu temu.

          Danas će u Spomen hramu Svetog Velikomučenika kneza Lazara na Vučijaku, biti služena sveta liturgija na kojoj će se održati parastos i pomen za poginule, te ispred Udruženje ratnih dobrovoljaca 1912 – 1918, njihovih potomaka i poštovalaca Prnjavor, položeni vijenci dobrovoljcima iz Prvog svjetskog rata sa prostora Prnjavora.

          Slava i vječna zahvalnost borcima palim u Prvom svjetskom ratu.

Udruženje ratnih dobrovoljaca 1912 – 1918, njihovih potomaka i poštovalaca Prnjavor.

22 Comments

  1. Znanje o prošlosti nikada nije konačno, ono je uvek “selektivna rekonstrukcija” prošlih događaja ispunjena kontroverzama – Ljubodrag Dimić, profesor istorije.

    Profesori i nastavnici istorije učili su, generacije i generacije učenika, površno i netačno, na način i onako kako je to zahtijevala „struka“, oličena u zajedničkom djelovanju Ministarstva prosvjete, Pedagoškom zavodu, SANU i „visokoj politici“.
    Mišljenja sam da je „pisanije“ profesora Topića nesvrsishodno (nemam ništa lično protiv profesora) jer je neutemeljeno na sveobuhvatnim istorijskim činjenicama, na zakulisnim radnjama onih koji su imali moć odlučivanja čak i bez znanja, mimo aktivnih učesnika Velikog rata, Srbije npr. Jer šta znači da je srpska vojska ušla u Prnjavor, 21.11.1918. godine i oslobodila ga?! Znači jedan istorijski događaj, koji se desio ali za život Srba poslije „oslobođenja“ i za sadašnje generacije on je bez ikakvog značaja, zato što se istorijske okolnosti stalno mijenjaju – nažalost na štetu Srba pravoslavaca. Za 23 godine, poslije „slobode“, Srbi su gurnuti (nebitno čijom krivicom) u kandže nacista i fašista, NDH i ustaških koljača ali i komunističkih „oslobodioca“, pod čijom smo vlašću i dan-danas!

    Gdje griješe profesori istorije? Griješe što govore o golim istorijskim događajima sa navođenjem datuma ali ne ističu (najčešće zbog sopstvenog neznaja ili nametnute neke druge istine) životnu sadržinu, bit života, zakulisne radnje, odluke i tajna dogovaranja „nevidljivih sila“ i pojedinaca koji su nevidljivi i nedostupni za spoznaju i onima na koje se te odluke odnose – običnom narodu.

    Kako je to izgledalo u praksi, pogledajte u današnjem pisanju Ivana Miladinovića. Novinar istraživač, koji umreža i stavi u korelaciju sve okolnosti, može i da izvede prijemčiv i ispravan zaključak. Ali je problem što prosvjetni sistem to ne prati i ne ispravlja kroz „selektivnu rekonstrukciju“, u hodu saznanja. Naprotiv, on još više „muti krivu Drinu“ i čak krije zakulisne djelatnosti i ne da Istini da ugleda svjetlost dana.
    Tako da je u pravu je Jirži Lec, aforističar kada kaže: „Istina uvijek ispliva na površinu – udavljena“! Jer šta nam danas znači to nekadašnje oslobođenje Prnjavora, kada živimo u drugoj državi od oslobodioca! Dakle, evo poučnog teksta iz „selektivne rekonstrukcije“; OVDJE:
    https://www.novosti.rs/vesti/drustvo/938004/srbi-bili-manjina-svojoj-zemlji-zasto-nije-stvorena-velika-srbija-vec-kraljevina-jugoslavija

    I dok mi saznajemo nove i nove činjenice i okolnosti, pa smo u dilemi šta i kako dalje, dotle na čelu ANUS-a RS sjedi jedan 90-šnjak, koji sa blaženom mirnoćom odrađuje drugi radni staž, blago nama s njim!

  2. Srbi srljaju iz zablude u zabludu dozvoljavajući da ih vode hohštapleri Pašić, Tito Dodik! I dok je tako spasa nam nema!

  3. Kao sto rekoh, uvijek postoji neko drugi, i on je razlog za nas neuspjeh, a ne mi sami.
    Al uvijek je neko drugi kriv
    Uvijek
    Nemam rijeci
    Hahahaha

  4. Prnjavor, “oslobođen od turaka”, “oslobođen od austrougara”,”oslobođen od domaćih izdajnika” “oslobođen od komunističkog jarma”.
    Može li se reći da je prnjavor konačno slobodan grad ili ćemo uskoro imati još jedno oslobađanje.
    Dragi istoričari, pokušajte (koliko je moguće) da se dogovorite, što sami sa sobom tako i sa drugima da ne budete glorifikatori nego objektivni.Važnije je pisati o 160-30 =130 prnjavorčanina dobrovoljca(zarobljenika/dezertera iz a.u. vojske )nego o ostalima koji su učestvovali u tom periodu.
    Zar je prnjavorski srez imao tek koju stotinu stanovnika tih godina ili je potrebno pisati o herojskom podvigu sto ljudi a ostalih hiljadu i više da se stidimo jer su bili na drugoj strani?

  5. @ Dario
    @ Кнез
    @ Analogija
    @ Istina i laž

    За професора Топића,
    Ја сам само цитирао Твоје тезе професоре, с којима се лично слажем – да је чин ослобађања Прњавора у Првом свјетском рату слабо познат нашим суграђанима и јавности. Чак је слабо познат и Твојој струци – историчарима. До књиге колеге по струци, професора Малетића, дошао сам случајно. Добро је што сарађујете. За оваке и сличне пројекте нема мјеста сујети, већ само сарадњи и размјени информација. Једина моја примједба је да се не зна ко је на челу Удружења ратних добровољаца (испаде да није било присилне мобилизације) 1912 – 1918.
    Коректан је позив да се јавим на остављени телефонски број. Надам се да Ти је Милорад и Марица Топић у роду… У сваком случају хвала на позиву, увијек је занимљива размјена информација.

    За Кнеза:
    Гријешиш Кнез да су Срби нападнути, 1914. године, само у Србији. Ево доказа, а слике говоре више од хиљаде ријечи:
    http://virtualna.nsk.hr/1914/10-listopada-1914/ ;
    то у Загребу а у Сарајеву:
    http://virtualna.nsk.hr/1914/7-srpnja-1914-2/1914-06-29_-
    _aftermath_of_attacks_against_serbs_in_sarajevo/

    У Сарајеву је, у задњем рату убијено или нестало преко 8 (и словима – осам) хиљада Срба! Да ли их ико спомиње. Напад на колону ЈНА у Добровољачкој улици преносила је уживо ТВ Сарајево. Био је то договорен излазак из Команде ЈНА, али су постали легитимна мета и …
    Види на видео-линку; OVDJE:
    https://www.youtube.com/watch?v=28kwXQ2U-Hc

    А онај напад на колону ЈНА у Тузли, па Сијековац, Брадина, Коњиц, Тарчин… Све су то српске заблуде, али је то широка и комплексна тема да тражи и помоћ струке: историчара, социолога,филозофа.
    Елем, ако ти имаш другчије размишљање и нека друга сазнања – поштујем.

    За Аналогију:
    Хвала, твој коментар је дјелимично и одговор за Кнеза. Вучић, Додик и Мило су велике српске заблуде

    За Истину и лаж:
    Историја Срба је наглавачке постављена на “мировном” Берлинском конгресу, 1878. године. Ми учимо историју која је само дјелимично тачна. Доситеј је увео странце да нам пишу историју, као ми нећемо бити објективни!!? Која је то била будалетина. А већ је била историја српских великана Милоша Милојевића (1840-1897.) или Олге Луковић Пјановић. Доситејевим стопама наставио је фрустрирани и неписмени Вук, који је као похлепан и сујетан, “описменио” Србе и одвео у амбис пропасти и нестајања. Нађи на интернету “Тајне Вукове реформе”, у пдф-у, од Милослава Самарџића! Улога Срба у грчкој култури је неистражена. Зашто данас нема грчких мислиоца, научника, књижевника?! Румунија је настала тако што су покатоличени Срби, што су Србе физички и културно раздвојили од Руса, али о томе мало Срба зна било шта! Посјети блог – сајт (проф.др) Зорана Милошевића, отвориће ти видике… У принципу – сваки народ има своју улогу у оном што се зове човјечанство. Србе су створили неки други Богови, али се то од нас крије (види http://www.ivantic.info), slušaj Dragana Jovanovića, novinara NIN-a; Gorana Šarića, hrvatskog teologa i istoričara; Jovana Deretića, istoričara; prof. dr Bojana Dimitrijevića i drugih a, od stranih – Dejvida Ajka, Voltera Fajta…

    • @Sarincanin.Hvala na odgovoru i sta reci nego svako dobro Vam zelim uz veliko postovanje i uvazavanje.

  6. Поштовани, наравно да ми је позната књига Верољуба Малетића која је скоро изашла, али из одрећених разлога није још увијек промовисана. Са Верољубом сам често у контакту. И данас смо се чули.
    Изворе које је користио он, користио сам и ја, али због самог процес истраживања нисам још објавио своја истраживања,већ сам се задржао на овом броју. Број до којег је дошао он, отприлике сам дошао и ја али рекох, моја истраживања су још увијек у току, не журим, како бих иста што прецизније окончао.

    За дискусију о сваком другом питању и Вашем разумијевању историјских процеса, стојим Вам на располагању. Али не овдје, већ да се нађемо лично.

    Оставићу Вам свој број телефона па се јавите ако желите. 065228337

    Срдачан поздрав,

    Дарио Топић.

  7. Свака част професору Топићу за текст на ову тему.

    @ шаринчанИН
    Ми смо у Великом рату нападнути у Србији, а у Другом св. и овом потоњем у Југославији. Био бих вам захвалан да ми поближе објасните у коме од тих ратова су наше жртве биле узалудне како ви наведосте? Које су те грешке које нисмо из историје научили, кога није требало бранити?

  8. Analogija je više nego očigledna između tadašneg i sadašnjeg doba. Naime Dodikovim potpisivanjem ANAPa omogučeno je da BiH uđe u NATO a samim tim da i Srbi sa ovih prostora budu mobilisani u potencijalnom( ponovnom) npadu NATO Pakta na Srbiju. Kao što su bili mobilisani u Austrisku vojsku 1914. te u sastavu te vojske učestvovali u Drinskoj ofanzivi. Tragično je da većina Austro-Ugarskih vojnika koji su pobijeni od strane Srpske vojske su zapravo bili Srbi i ostali narodi iz BiH!

    • Upravo je to ono sto mene puno puta iritira u komentarima ljudi koji su ovdje medju nama.
      Ovdje se zustro diskutuje sta je bilo u 1. a pogotovo u 2. svjetskom ratu pa takodje i periodu posle 2. svjetskog rata a ISTOVREMENO se nam desavaju iste ako ne i gore stvari. Ljudi se zanimaju i svadjaju sta je bilo umjesto da pogledamo istini u oci STA NAM SE DESAVA SAD. Tako da se samo budalama istorija ponavlja

  9. Дарио Топић, професор историје, на почетку пише:
    “Tema oslobođenja Prnjavora u Prvom svjetskom ratu u najvećem procentu malo je poznata našim sugrađanima i javnosti, te se može zaključiti da je ovo jedan dosta nepoznat dio istorije Prnjavora ali svakako svijetao, častan i uzvišen. Sarajevski atentat 28. juna 1914. godine uvešće nas u oslobođenje, ali do njega smo došli borbom i ogromnim stradanjem našeg etnosa”.

    Дакле, Први свјетски рат “мало је познат нашим суграђанима и јавности”, то јест “непознат дио историје Прњавора”, али Сарајевски атентат “увест ће нас у особођење”, као “свјетао, частан и узвишен” чин са “огромним страдањем”…

    Тезе за дискусију и познате српске заблуде. Мишљења сам да се ослободили нисмо (11.09.1918.г.) већ смо из једног страдања ушли у други (априла 1941.г.) и да, ни дан-данас, слободни нисмо ма како то доживљавали лично, као појединци, или као етнос, онако сви скупа, бива ђутуре!
    Србија, као и српски народ, оптужени су као кривци и изазивачи Првог свјетског рата, иако постоје историјски подаци – да је рат планиран двије године радније и да је Србија упозоравала Аустро-Угарску о припреми атентата у Сарајеву!
    Српски историчари о томе ћуте и пасивни су посматрачи, чак иду и дотле да сами спречавају архивска истраживања, голу истину.

    Што се тиче података о судбини учесника из прњаворског среза постоји истраживање и написана књига “Списак погинулих, заробљених и несталих аустро-угарских војника са подручја Прњаворског среза”, од аутора Верољуба Малетића, професора историје из Србца. Он износи бројку од 1.029 војника. Списак је настао на основу “Листе губитака”, Ратног министарства у Бечу а односи се од почетка рата до почетка 1919. године, и на подацима Архива Републике Српске.

    Кажем, мишљења сам да ми ни данас нисмо слободни и да су све жртве Првог, Другог и ратова деведесетих биле узалудне
    Подсјећам, професора Топића, на тумачење познатог руског историчара, Василија Кључевског, који је изјавио:”… да нас историја учи да ниједно ново поколење никада ништа није научило из историјских грешака претходних генерација и да их увијек понавља. У том смислу можемо да нађемо много аналогија садашњег времена са прошлошћу. Али, неће бити истих рјешења, каже он. На стара питања увијек се дају носи одговори” (Из интервјуа шефа руских архива,А.Артизова, Новостима; од 13.07.2014.г.).

    П.С. Коментар посвећујем мојим професорима Гимназије. Пета генерација, година 1969.

    • Dobro je bice gore nikada necemo biti svjesni svojih zabluda.Slusao sam jednog profesora koji kaze Grci su se spasavali molitvom,a mi Srbi stradanjima.Volio bih Vas komentar na tu tezu da nesto u nekom obimu napisete o tome.Hvala

    • Поштовани, наравно да ми је позната књига Верољуба Малетића која је скоро изашла, али из одрећених разлога није још увијек промовисана. Са Верољубом сам често у контакту. И данас смо се чули.
      Изворе које је користио он, користио сам и ја, али због самог процес истраживања нисам још објавио своја истраживања,већ сам се задржао на овом броју. Број до којег је дошао он, отприлике сам дошао и ја али рекох, моја истраживања су још увијек у току, не журим, како бих иста што прецизније окончао.

      За дискусију о сваком другом питању и Вашем разумијевању историјских процеса, стојим Вам на располагању. Али не овдје, већ да се нађемо лично.

      Оставићу Вам свој број телефона па се јавите ако желите. 065228337

      Срдачан поздрав,

      Дарио Топић.

    • Samo cu reci;
      jadni smo mi Srbi,
      Stalno mi ratujemo,
      Stalno nas neko provocira,
      Stalno smo mi neke zrtve
      Uvijek su drugi krivi za nasa stradanja, i nase ratove, itd itd
      Stavimo si prst na čelo i zapitajmo se sta se desava, dok narodi oko nas napreduju i rade, mi ratujemo, i tako unazad 500g,
      A djeca nam odlaze,
      nemamo od cega da zivimo
      Dom zdravlja
      Vojni odsjek
      Opstina stara
      Putevi
      Sve je to ostavstina Austrougarske, (AUSTRIJE I NJEMACKE) koju pljujemo, a tamo idemo da radimo, mi i nasa djeca.
      Zapitajmo se Srbi u kome je problem.
      Dal u nama?
      Ili u narodima oko nas.

      • Razočarani srbine! Problem je u nama! Mi dopustimo da svakava bagra bez posledica opljačka narod (poslije zadnjeg rata) i ne odgovara. I to Srbovi iz Srpske stranke, nekolicina njih. Najveće greška Srba pom mom mišljenju je ulazak u Jugoslaviju! Ali onda ostaju srbi zapadno od Drine van Srbije. Ovdje su države sastavljali i rastavljali političari sa zapada. Čak su Crnogorsku kraljevinu ugasili. Otpočinjali su i savršeno organizovali ratove kod južnih slovena kad su htjeli, Većinom svakih 50 godina. Primjer da država poslije rata može da funkcioniše i privreda rdai i zapošljava narod je Slovenije. Ostali su banana države. Dok su zapadnjaci pravili jednu Evropu razvaljivali su Jugoslaviju. Jednom za svagda su se Srbi otarasili vjekovnih neprijatelja, Muslimana i Hrvata. Pitanje hoće li održati R. Srpsku. Uticaj pljačkaša u društvu je frapantan. Jedan tajkun što rastjera 1250 radnika iz fabrike obuće natjerava listu u stranci da njegova kćerka bude na drugom mjestu! Srećom ta lista ne prođe. Ima još mnogo primjera. Pljačka Prnjavora je bila poslije rata ne u ratu. Zao imamo poderane ulice stare zgrade a tajkuni iz Prnjavora velepne kuće i svoje fabrike priokleti u njima bili. Takva su vremena. Htjeli mi to ili ne ipak mi se čini da ovi sa zapada hoće da kod Srba uvijek meljac radi (kamen se okreće) i u tome uspijevaju. Ima kod Srba ko da za njih izvodi radove! Glasanje naroda u Banja luci za sina ratnog švercera je samo pokazivanje Baji da govna koja su se do njega infiltrirala (a on nezna za govna) mnogo smrde i ne mogus eu B. Luci durati.

        • Dragane,
          kako smo mogli da ne dopustimo da nas jači Srbin ili ne pljačka ? Da ginemo ratujući protiv njega?
          “Govna” oko Baje?
          To su gowna iz drugih partija zasad ali ako si pošten nećeš izdati svoj narod pa tako ni svoju porodicu,sebe………
          Dobro je što je kod nas pobijedio Darko jer ta politička opcija je dobra za buduća zla vremena koja dolaze da ih lakše prebrodimo ………..
          Mjesta oko Banjaluke bi mogla biti logistička podrška Banjaluci u kojoj će biti ko zna šta zahvaljujući tzv “Promjenama” koji su mnogi toliko željeli a koje su u suštini samo JEDNA VELIKA LAŽ i to je svako mogao znati ko je imao mozak.

          • Dobro si mi replicirao! Slažem se! Nemam daljnju disklusiju! Rekao sam iskreno sve!

        • Dragane
          Oni sa Zapada pomoću nekih Srba ali i drugih naroda hoće i uspijevaju da meljac radi ne samo kod Srba već i u okruženju.Čak i mnogi Slovenci kukumaču za “onim” vremenima! Da ne govorim o Hrvatima, muslimanima….Meljac sad radi i u cijelom svijetu!
          Ko je natjerao SDS i PDP da potpisuju antisrpski sporazum 2013/14 godine?
          Ko je natjerao Mektića da priča viceve o Srbiji?
          Ko je natjerao Mektića da kaže za Srbe da smo genocidni ?
          Ko je natjerao Ivanića da takođe laje o Srbiji?
          Toga je previše da bih sada ispisao ?
          Ko i zašto je to uraido ja mislim da se zna.

      • za Razočaranog Srbina
        Problem je i u nama i u narodima oko nas,istorija izdaja se ponavlja,
        U svojim redovima uvijek imamo neke izdajnike koji su na sve popašni to je taj problem koji imamo i on proizvodi i sve druge probleme……..I Muslimani du na Zapad ne što vole već što moraju ili misle da moraju nebitno, neki se odaju da im je teško slušati kako kažu kad “lupaju” crkvena zvona ali da nemaju izbora.

      • Niko više ne napreduje,svi sada tonu. Poslušaj Bila Gejtsa i njegove tzv “Promjene” !

1 Trackback / Pingback

  1. Ratni dobrovoljci 1912-1918 | lpbr-Prnjavor

Leave a Reply to Istina i laz Cancel reply

Your email address will not be published.


*