U emisiji “Razgovor s povodom” izdanje za 16. septembar, gost u studiju biće Dajana Bašić, predsjednik Omladinskog centra u Prnjavoru, a govorićemo o prvih godinu dana djelovanja centra.
Četvrtak, 16.09.2021. od 10:00 časova, u programu Radio Prnjavora. Repriza u 17:00 časova.
Razgovor priprema i vodi novinar Marin Marinković.
Omladinski centar Prnjavor je iniciran i uspostavljen u sklopu projekta “Mladi kao snaga promjene u svojim zajednicama”, u saradnji i uz podršku Opštine Prnjavor.
Centar predsavlja mjesto okupljanja mladih u kome oni realizuju svoje aktivnosti, družie se i usavršavaju svoja znanja i vještine kroz neformalno obrazovanje kao i mjesto gdje razvijaju svoje ideje, a sve u cilju unapređenja života mladih i cjelokupne zajednice.
prnjavorlive.info
Podsjećanja radi – prije mjesec dana imali smo čast da nas na Prnjavor.Infu “posjeti” današnja gošća Radio Prnjavora.
Nisam je slušao u radio programu ali me živo interesuje – da li ima išta kvalitetno novo, izuzev nove frizure.
Evo podsjećanja, među kojima je i komentar moje malenkosti, pri kome ostajem i dan-danas, onako na neviđeno (neslušano); OVDJE:
https://www.prnjavor.info/vaznost-omladinskog-centra-u-razvoju-lokalne-zajednice/?
Za tih prošlih mjesec dana ja sam saznao jednu spoznaju više, tako da sam sada još više ubijeđen u navedene stavove moga komentara.
Evo o čemu se radi!
Na ulazu u Stelenboški Univerzitet u Južnoj Africi stoji sledeći natpis:
“Za uništenje bilo koje nacije ne trebaju atomske bombe i dalekometne rakete, potrebno je samo smanjenje kvaliteta obrazovanje i dozvola prepisivanja i varanja na ispitima. Pacijenti umiru od ruku takvih doktora. Zgrade se ruše od ruku takvih inžinjera. Novac se gubi iz ruku takvih ekonomista. Pravde nestaje pored takvih jurista i sudija. Krah obrazovanja je krah jedne nacije”.
Kada se ovo prenese na “naš teren”, dileme nema, sve je gola istina. Obmanjuju nas predstavnici “struke”, kojekakvi “eksperti” i “vizionari” svih mogućih profila.
I ne samo to, već nam nadarene učenike zovu Vukovcima, po jednoj frustriranoj spodobi, jednoj štetočini, koja je uništila srbsku pismenost, književnost i srbsko pismo. Po njemu nazivamo škole, ustanove, ulice i trgove! Ali nije on jedini, nažalost. Uz njega su tu Dositej i drugi, poput Karađorđevića, Pašića, Diane Budisavljević, španskih boraca i mnogih narodnih heroja (partizanskog pokreta), do Miloševića, Đinđića i ovih današnjih vizionara.
Bilo bi mi drago da me junakinja naše priče demantuje konkretnim rezultatima i da me uvjeri da je značajnija i važnija od postojećih službi lokalne administracije i institucija republičkog nivoa, da je u njoj jednoj sadržano sve (pre)ostalo!
Jer ja se uvijek sjetim one Mešine: Dobro je neka nije gore, a u sebi kontam – Bolje biti neće!