Najviše opštinsko priznanje stiže u ruke starice čija su trojica sinova učestvovali u stvaranju Republike Srpske, a dvojica tragično nastradala u borbenim okršajima
Piše: Tamara STOJANOVIĆ
Sedamdesetdevetogodišnja Desa Đurić iz Kokora, odlukom Skupštine opštine Prnjavor, na Preobraženje, krsnu slavu opštine, dobiće Povelju zaslužnog građanina sa zlatnim grbom opštine.
Najviše opštinsko priznanje stiže u ruke starice čija su trojica sinova učestvovali u stvaranju Republike Srpske, a dvojica tragično nastradala u borbenim okršajima.
Nakon što je prije 40 godina ostala bez supruga Milovana, Desa je kao samohrana majka, podigla i odškolovala kćerku Miru i sinove Peru, Nebojšu i Nenada. U isto vrijeme, kako kaže, sa svojih deset prstiju podizala je i porodični dom, radila sve poslove, pa čak i kopala temelje za kuću.
Izbijanjem ratnih sukoba u nekadašnjoj BiH sustizala ju je tragedija za tragedijom. Prvo je na derventskom ratištu izgubila Peru, najstarijeg od trojice sinova. Vijest o njegovom ranjavanju stigla je 29. avgusta 1992. godine, a od zadobijenih rana isti dan podlegao je u bolnici u Banjaluci. Pero je ukazom predsjednika Republike Srpske 2017. godine posthumno odlikovan Medaljom zasluga za narod.
Nakon bratove pogibije na ratište odlazi i najmlađi, tada dvadesetogodišnji Nenad.
“Najgore mi je bilo kada je otišao Nenad. Molila sam ga da ne ide, bio je mlad, neiskusan. Nije prošlo ni godinu dana kako je bio na ratištu nestao je na Ozrenu. Tek sam ga lani sahranila”, sa suzama u očima priča Desa.
Punih 25 godina čekala je Desa vijesti o nestalom sinu, prošle godine na identifikaciji posmrtnih ostataka u Banjaluci preopoznala je sinovljev sat i plavi džemper koji mu je isplela.
“Ovim rukama je majka plela džemper svom Neši da se u rovu ne prehladi. Ni slutila nisam da ću ga jednom pomoću njega prepoznati. Hvala Bogu da sam dočekala da i moj Nenad bude sahranjen pored braće, da počiva u miru”, kaže Desa.
I treći sin Nebojša bio je učesnik proteklog rata, a nakon Perine pogibije i Nenadovog nestanka pomagao je majci da prebrodi teške životne trenutke.
“Dok je Nebojša bio živ uspjeli smo prekriti kuću, a iz Boračke organizacije su nam dali 8.000 KM pomoći da kupimo potrebnu stolariju i materijal”, sa sjetom prisjeća se ova starica.
Nebojšino srce stalo je iznenada u aprilu 2011. godine, bilo je preslabo da prebrodi sve životne udarce.
Na pitanje kako je uspjela da izdrži gubitak tri sina ova majka heroj kratko je odgovorila – živjeti se mora dalje.
“Radim pomalo, to me drži, borim se. Imam uspomene, svaki dan gledam njihove slike. Gubitak je teško preživjeti, često je potrebna i pomoć doktora”, priča Desa.
Danas živi sa unukom Vidankom i njenom porodicom, o majci brine i najstarija kćerka Mira, koja živi u Austriji, a pri ruci se kada treba nađu i ostali unuci i praunuci.
Opštinska boračka organizacija pokrenula je inicijativu da Đurićeva bude odlikovana i Ordenom predsjednika Republike Srpske.
SRNA
Kao sada ste se sjetili nešto dati ovoj tragičnoj ženi!Na kraju njenog tužnog života, i još gore u svrhu političkih jeftini pojena pred izbore. Znam da se ne bojite ni ljudi a a ni Boga, jer da se bojite ne biste ovako bezočno pljačkali,ali pazite ovaj drugi ima svoju agendu koja zna biti itekako bolna!
Da, sve je to tako. Gesko je imati, pa izgubiti tri sina. Ostati i zivjeti sa tim bolom, mogu samo rijetko hrabri ljudi. Majka Desa je ta hrabra majka. Bas kao majka Knezopoljka iz Kulenoviceve poeme. Sva priznanja ne mogu nadoknaditi njen gubitak. Ali je lakse kada zna da nije zaboravljena i ostavljena od svih. Hvala Nacelniku Tomasu, Skupstini Prnjavira, Predsjedniku Dodiku, Bo Prnjavor i svima drugima, koji su pomogli i podrzali majku Desu, da lakse podnese gubitke svojih sinova. Njima trojici, vjecna slava i hvala.
Sramno i licemjerno se zahvaljivati SNSDovoj kamarili koja se na kraju života sjetila dati mrvice ovoj DIVŽENI.20 godina su imali da joj obezbjede dostojan život čovjeka, ali tada nisu na nju mislili vec kako što više da se nahapaju. Bando crvena.
Vrle ovi tvoji prijatelji iz SDS-a su poslije rata trebali obezbijediti ovoj majci sve! Ali ne lezi vraže. Pljačkali i razvaljivali što se može razvaliti! Pošto si ti ljut na ove iz SNSD-a što su te oćerali znaj da je i njihova pažnja nekakav gest. Pljačkaši iz SDS-a nisu imali milosti. Šta nji briga za majke poginulih boraca!
Ne samo da si glup, nego si i zaboravan! Od 97′ i babe Biljane, kada ga je NATO na silu doveo na vlast na svojim tenkovima, pa do sada vlada laktaški švercer.To znači da je mogao toj ženi pomoci još prije 23 godine, ali Ronhil je preči.
Vrle! Taj tvoj bivši šef jeste doša na valst uz pomoć tekova Nato pakta. Ali nije on odgovoran za naš lokalni nivo. Ovi naši lokalni pajtaši što su krali i razvaljivali (znaš ti njih sve uglavu) tada su trebali sve majke i očeve poginulih boraca riješiti. Oni metnuli (lokalci) u Boračkoj organizaciji električara da tumači prava boraca. i porodica poginulih boraca!
Eto odmah si potvrdio da si glup! Konstatovat da Dodik koji je u ovih 20 godina više puta bio premijer i predsjednik RS nije odgovoran za stanje boračke populacije može reci samo glupi crveni bot!Prijatan ti sendvič!