Kada pogledamo tzv. fidbek danas na društvenim mrežama, primijetićete da ljudi generalno uzvraćaju fotošopiranim životima, simuliranom intelektualizmu i kritici društva (ne nudeći gotovo nikad i konkretna rješenja). O svemu tome možete pročitati u romanu i kako se Zoran S. Kalezić bori s njima.
Ovim riječima za naš list počeo je priču o svom prvom romanu mladi pisac Danijel Gatarić iz našeg grada, čije će se djelo, zanimljivog naziva „Muškost Zorana K.“ u izdanju „Balkanskog književnog glasnika“ iz Beograda ubrzo naći na policama domaćih knjižara i naravno Narodne i univerzitetske biblioteke. Do tog dana ostalo je da bude dovršeno još nekoliko detalja, ali odlomak iz njegovog romana već kruži društvenim mrežama među domaćim piscima i skreće pažnju javnosti.
– Radnja romana se dešava u Banjaluci, sa kraćim putovanjima u jedno selo na granici derventske i prnjavorske opštine, zatim tu je i jedan put u Hamburg. Smatrao sam za kukavičkim činom da bježim u neko drugo vrijeme i krijem se iza sličnih situacija i peripetija bez „ajfona“ sa ljutim dželatima, dervišima, Drinom i ćuprijama. To je već maestralno urađeno od dotičnih i slava im zbog toga, zato to ne treba ponavljati – ističe Gatarić.
Za ovakav naslov odlučio se, kako kaže, jer je to tema romana.
– Šta definiše ljudsko biće, muškarca, njegovu muškost, ciljeve i kako se to mijenja. Od uticaja: proživljenog, popularne kulture, filmova, muzike, knjiga koje je u određenom trenutku razvoja pogledao, pročitao, pa možda i pogrešno interpretirao. Zatim društvenog statusa, uticaja porodice, sredine – pojašnjava Danijel.
Roman bi, dodaje, mogao da ima i naslov „Ženskost Lepe L.“ ali se odlučio za glavnog junaka u muškom rodu zbog blizine tema kao i samoopsjedajućih misli koje su ga držale prikovanog za laptop.
– To je prvenstveno roman radnje. Ne bih ga svrstavao, ali se uticaj nekih pisaca može osjetiti. Od Orvela, Kafke, Rota, Selindžera, Fantea, Hamsunovog romana „Glad“, pa do rečenice koja pokreće roman od gospodina Koena: „Lud sam za ljubavlju, ali ne nastupam“. Zatim Vudija Alena, Sajinfeldovog specifičnog humora, tako i do popularne samospoznaje i prihvatanja sebe onakvog kakav jesi. Vodio sam se svim onim stvarima koje sam sreo i koje su uticale ili mogle uticati na samog mene u formiranju obrazaca ponašanja, reagovanja, pokazivanja emocija – kaže mladi pisac.
U slučaju glavnog junaka, priča Gatarić, Zorana S. Kalezića one su u početku tipično mladalačke, (auto)ironične, zatim prenaglašene, mačoističke, nervozne, anksiozne.
– Vjerujem da kada bi se ušlo suštinski u stav junaka i njegove manične metamorfoze, vidjeli bismo šta proizlazi iz svih tih frustracija: iluzoran uspjeh, obećana slava iz samog postojanja, izromantizovana životna bajka – rekao je Gatarić.
Postati pisac – stvar muškosti
– Objavio sam ranije jednu knjigu poezije i sada ovaj roman. Da bi se nazvao piscem (mladim ili starim, kako god) mora postojati kontinuitet u radu i nadam se sve bolji kvalitet. Biti pisac ili umjetnik je titula, ne bih da se zalijećem olako, ali neću ni odustati bez borbe. Recimo da je postati pisac stvar moje muškosti – naglasio je Gatarić.
Glas Srpske
Be the first to comment