Cvijanović: Uvjereni u pobjedu svih kandidata

Foto: SRNA

Potpredsjednik SNSD-a Željka Cvijanović danas je u Prnjavoru iskazala punu podršku kandidatima ove stranke na predstojećim lokalnim izborima i izrazila uvjerenje u njihovu pobjedu jer žele od svoje lokalne zajednice da naprave mjesto za bolji život.

Foto: SRNA

Cvijanovićeva, koja je razgovarala sa kandidatima SNSD-a u Prnjavoru, naglasila je da je preduslov za realizaciju svih projekata i inicijativa – stabilna vlast.

TV K3

“Zato sam sigurna da ćemo u Prnjavoru imati ubjedljivu pobjedu, kako načelničkog kandidata, tako i odborničke liste. Oni će biti u prilici da oko sebe okupe koalicione partnere da bismo imali stabilnu lokalnu vlast, jer nam ta stabilnost treba da zajedno sa republičkim institucijama možemo realizovati brojne projekte koji su u funkciji poboljšanja života naših građana”, rekla je Cvijanovićeva novinarima.

Ona je naglasila da sve što se danas radi – radi se da bi generacijama koje dolaze bilo bolje, da bi se ostvarile pretpostavke za bolji život.

Cvijanovićeva je rekla da je ponosna na ljude okupljene u SNSD-u koji razumiju da se politika ne živi danas i da politika ne znači angažman jedne generacije.

“Prezadovoljna sam činjenicom da u okviru SNSD-ove strukture ima toliko mladih ljudi koji su u svojim najboljim godinama, kada mogu da budu i kreativci, predlagači i realizatori dobrih ideja. U Prnjavoru, na čelu opštine, imamo upravo takvog čovjeka koji je posvećen svom gradu, boljem životu sugrađana i stabilnosti Republike Srpske, znajući da je to okvir za naše živote i da je to prioritet njegovog rada i naše zajedničke partije – SNSD-a”, rekla je Cvijanovićeva.

Kandidat SNSD-a za načelnika opštine Prnjavor Darko Tomaš rekao je da SNSD kampanju vodi protekle četiri godine družeći se sa ljudima na terenu i rješavajući njihove probleme, a da je ovih mjesec dana samo forma koja treba da zadovolji formu kampanje.

“Mi smo na području opštine uložili više od 16 miliona KM u investicije, na području grada oko 10 miliona KM, što je vidljivo na svakom koraku. Veliku pomoć smo imali od republičkih vlasti jer su finansirali više od 80 odsto realizovanih projekata ili projekata koji su u fazi realizacije”, napomenuo je Tomaš.

Tomaš je ponovio da vjeruje u apsolutnu pobjedu SNSD-a u Prnjavoru.

SRNA

17 Comments

  1. Evo bas ja danas Cvijanovicka prisustovala potpisivanju koalicije u Kkostajnici izmedju snsd-a i sda,pa dje sad onaj pametnjakovic da brani snsd i da proziva sds kako je sa sda i Bakirom.sad svi znaju da je snsd ustvari sda i Bakir,hahahahahahahhaha,fiju,fijuuuuuu ,fijuuuuuuuu,dodji na lanac da te svezemo dje si javise ti sto pises,hahahhahahahhahahahnemoj da se kriješ fuiiiijjjjuuuu,dodji svome Bakiru amidji,hahhahahahaha

  2. ljudi kada počinju raditi zavrnu rukave, samo Simič Kravata Željko zavrno nogavice izgleda da je poplava u opštini…..skupi se

  3. Ko bi normalan, kome je djed bio čatnik, mogao glasati za ove crvenokošuljaše

    • Aj ti ne dipr u srcu
      Prvo nemaš pojma šta je četnik a pišeš da ti je đed bio četnik daj ime i prezime đeda pa cemo provjeriti.

        • Tako je četniče u srcu, mi iz federacije smo vas podržali na onom skupu za Davida i time smo i mi zaslužni što su Draško,Jelena i još neki ušli u skupštinu RS jer narod je u žalosti glasao za SDS i za PDP,dovoljno da ovi udžu u NSRS ! Pejina unuka nažalost brani tu tvorevinu RS a SDS i PDP se zalažu za RBiH , to im se lideri zalažu jer tako moraju a svako mora slušati svoje vodže.
          HOČU DA KAŽEM NE BUDITE ZAJEDLJIVI I PROTIV NAS BOŠNJAKA JER SMO I MI VAMA SDSu i PDPu POMOGLI TAKO DA BI VI TREBALI GLASATI ZA SDS I ZA PDP !HVALA !

          • Tako je brate bošnjače trba skinuti Bakira, Dodika i Čovića a dati šansu mladim ljudima kao što su Aleksić i Draško. Sramno je da su SNSD i SDA na svim nivoima u koaliciji a vamo običan narod huškaju jedne protiv drugih.

      • za “četnika u srcu”
        Pa i mi smo muslimani bili u četnicima a i Hrvati
        MUSLIMANI, A ČETNICI: Borili se s Dražom za kralja, nikad s Titom! (FOTO)
        U vojsci Draže Mihailovića bio je veliki broj muslimana, koji su uvek radije prilazili Čiči nego Titu, jer je komunizam za njih uvek bio bezbožništvo. Telegraf vam donosi priču o nekima od njih
        Malo ljudi u Srbiji zna da se u Četničkom pokretu u toku Drugog svetskog rata protiv fašizma, a zajedno s Dragoljubom Dražom Mihailovićem, borio veliki broj muslimana, a neki od njih su bili i slavni predstavnici Ravne gore.
        Slike Draže s narodom, ali i ratne fotografije četničkog vojvode Telegraf je objavljivao u prethodnom periodu, ali na konkurs pisca Miloslava Samardžića da se nađe slika Josipa Broza Tita s narodom pre rata još niko nije odgovorio. Slika nema, pa nema.
        Čak je naznačeno da to ne mora biti slika sa srpskim civilima. Neka bude, na primer, s muslimanima. Ako su muslimani zaista podržavali komuniste, da li je Broz makar jednom posetio neko muslimansko selo, naselje, kuću… Gde je slika? – pita se Samardžić.
        Draža, međutim, jeste dobro stajao s muslimanima i imao je muslimanske jedinice koje su se borile s njim rame uz rame, poput Avdi-begove Leteće četničke brigade. Muslimani nisu podržavali komunizam, jer su bili vernici, a znali su da je komunizam bezbožništvo.
        Tako je Mustafa Mulalić iz Dražinog Centralnog nacionalnog komiteta, 7. marta 1944. pisao Ibrahimu Pjaniću iz Gračanice u Bosni:
        ”Neka se muslimani ne zavaravaju iluzijama koje stvara ta nova propaganda, jer partizanstvo odvodi u komunistički poredak, a onda i u očitu propast islama”.
        Istom prilikom, Mustafa Mulalić je dodao:

        ”Kaži svima muslimanima da đeneral Draža Mihailović u ime Nj.V. Kralja Petra Drugog želi iskren bratski sporazum s nama muslimanima, osnovan na principima naše narodne etike, naše stare bese, čojstva i junaštva, kao i rešenje svih naših političkih, socijalnih, kulturnih i privatnih problema na osnovama bratske uzajamnosti”.

        Mulalić je pre rata bio poslanik Narodne skupštine Kraljevine Jugoslavije, a šef mu je bio radikal dr Milan Stojadinović, čija koalicija je okupljala većinu Srba, muslimana i Slovenaca. Komunisti su posle osudili Mulalića na višegodišnju robiju, a u optužnici je pisalo da je on Srbin muslimanske vere.
        Njegov saborac Alija Konjhodžić bio je bolje sreće, emigrirao je s četnicima u Kanadu. Tamo je objavio memoare, navodeći: ”Moje srpsko osvedočenje čisto je kao suza sa izvora”.

        Nažalost, veći deo muslimana potražio je saveznika u Silama osovine, a na kraju se prebacio u komunistički tabor iz čistog oportunizma.
        Najpoznatiji predstavnik Muslimana u četničkom pokretu svakako je major Fehim Musakadić iz Srajeva. On je za vreme Prvog svetskog rata bio dobrovoljac u Srpskoj vojsci, a bio je i nosilac Karađorđeve zvezde s mačevima.

        Odmah po izbijanju Drugog svetskog rata stavio se na raspolaganje Čiči, koji ga šalje u istočnu Bosnu u štab vojvode Petra Baćovića. Musakadić je osnovao Konjički muslimanski četnički bataljon.
        Komunisti su ga zarobili 1943. u Stranama kod Uloga, srez nevesinjski, s još nekoliko oficira i vojnika JVuO. Pred samu smrt uzviknuo je: “Živio kralj, živio Draža, dole Tito!”.
        I dr Ismet Popovac, lekar iz Konjica i komandant Muslimanskog četničkog bataljona, stavio se na raspolaganje đeneralu Draži. Pre rata Popovac je bio predsednik opštine Konjic.
        Njegov bataljon je 20. januara 1943, zajedno s nevesinjskom, konjičkom, kalinovačkom i Drugom sarajevskom brigadom, uspeo da oslobodi od ustaša muslimansko naselje Bjelimić. Vlast u oslobođenom naselju preuzeo je major Fehim Musakadić. Dr Popovac je poginuo u Trebinjskoj šumi 1943. godine.Poručnik Čengić, aktivni oficir Jugoslovenske kraljevske vojske, Ravnogorskom pokretu se pridružuje već početkom 1942. Četnička komanda ga šalje sa specijalnom misijom u Mostar, ali su ga ustaše uhvatile i zaklale.
        Istaknuti muslimanski predstavnici u Ravnogorskom pokretu bili su i Mustajbeg Hadžihuseinović, Smajo Ćemalović iz Mostara, Mustafa Berberović iz Blagaja, Abid Prguda, Omer Kalajdžić, Muhamed i Abid Mehmedbašić iz Stolca, Mustafa Leko iz Blagaja, Džemal Kršlaković – imam mudris iz Konjica, hafiz i član ulme medžlisa u Sarajevu Muhamed Pandžo, doktor Muhamed Begović profesor univerziteta u Beogradu, imam Abdulah Hodžić iz Beograda i upravnik ”Gajretovog” doma u Beogradu Mehmed Ćemalović…
        U štapskoj četi sreskog komandanta u Konjicu Jova Babulovića većina boraca su bili Muslimani, a u sastavu Konjičke četničke brigade nalazili su se muslimani četnici iz Konjičke Župe koja je brojala 200 boraca, Bjelimića takođe 200 boraca i Uloškog bataljona koji je brojao više od 150 muslimanskih boraca.
        Na položaju Bjelašnice bilo je 400 muslimana četnika iz Umčana. U Višegradskoj brigadi pod komandom kapetana Nikića nalazilo se preko 200 muslimana, u odredu pod komandom poručnika Kureša, kao i u Hercegovačkom odredu, gde je bilo po 80 vojnika muslimanske veroispovesti.

        Na položaju Djevojčin Kuk bilo je preko 70 muslimanskih boraca, a u borbama oko Neretve potpukovnik Jovanović je pored svojih vojnika, imao na raspolaganju i više od 200 muslimana četnika na položaju Bjelašnica – Konjic – Bijela.
        Da su i nakon završetka rata mnogi muslimani bili uz Dražu dokazuje i postupak Esada Vehabovića iz Bosanske Gradiške, koji je uhapšen zato što je javno tražio da se okači slika ”Besmrtnoga Draže umesto Broza zlikovca!”.
        U prilogu su slike muslimana pripadnika JVuO, na kojima se, između ostalih, nalazi i četnički vojvoda Ismet Popovac. Na prvoj slici se vidi i đeneral Dragoljub Draža Mihailović, komandant JVuO i ministar vojni u Vladi Kraljevine Jugoslavije u izbeglištvu.

        HRVATI
        OVO JE PRIČA O 2.000 HRVATSKIH ČETNIKA: Borili se za kralja i otadžbinu, a odbacili ih i Srbi i i Hrvati (FOTO)
        Procena je da je u četnicima bilo oko dve hiljade Hrvata, a bilo ih je i među Slovencima, u takozvanoj Plavoj gardi. Bilo ih je i među muslimanima, koji su krajem 1943. godine činili osminu ukupnog broja četnika, odnosno 12,5 odsto. Vojvoda takovski se zvao Zvonimir! Neverovatno!
        Ustaški genocid nad Srbima u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj – koja uzgred budi rečeno nije bila ni nezavisna, ni država, ni hrvatska – kao i zločini koje su četnici činili nad pripadnicima hrvatskog naroda i nad muslimanskim življem, čini svaki pomisao saradnje između sledbenika poglavnika Anta Pavelića i đenerala Dragoljuba Mihailovića neverovatnim. Ipak, istorijske činjenice govore drugačije.
        Ono što je još neverovatnije, sve prethodno izrečeno uzevši u obzir, je podatak o broju Hrvata koji su bili deo četničkog pokreta. A bilo ih je, ne u proporcijama u kojima su partizani objedinili jugoslovenske narode i narodnosti, ali ih je bilo u nezanemarljivim brojkama.
        Hrvati danas imaju običaj da o četnicima govore na isti način na koji mi danas govorimo o ustašama, kao o “stranim zlotvorima” koji sa “nama” (šta god bio onaj koji čita ove redove) nemaju nikakve veze. A to nema nikakve veze sa realnošću.
        Za razliku od ustaša, koji su bili ideološki saradnici okupatora, šta više, koji su bili stub “države” koju je upravo taj okupator i stvorio, četnici su sa okupatorom sarađivali pre svega zbog pogrešnog uverenja da je za postizanje cilja, obnove Kraljevine Jugoslavije (ne stvaranje Velike Srbije kako se obično misli), neophodno razračunati se prvo sa partizanima.
        Zbog toga, pripadnici Jugoslovenske vojske u otadžbini pokušavali su da doslovno sede na dve stolice: da se oglušuju o sve zahteve izbegličke vlade u pogledu borbe protiv okupatora iako su nominalno bili protiv njega, te da se koriste tim okupatorom i njihovim saradnicima, kako u Srbiji tako i u NDH, radi eliminacije svog unutrašnjeg neprijatelja – komunista.
        Ovo se pokazalo kao kobno, ali o tome i drugim greškama ravnogoraca nekom drugom prilikom; za sada se koncentrišimo na uzrok ovakvog dvosmernog ponašanja, a to je bio gorepomenuti cilj, odnosno – obnova monarhističke Jugoslavije.
        KAD ČETNICI I USTAŠE NAZDRAVLJAJU: 24 fotografije koje jednostavno morate videti (FOTO)
        Jugoslovenstvo, uprkos tome što se u zapadnim krajevima bivše nam države predstavlja kao maska za velikosrpstvo, bilo je osećanje koje je vladalo MNOGIM ljudima u SVIM narodima bivše Jugoslavije. Upravo zbog toga se u redovima JVuO nalazio i veliki broj Hrvata, Slovenaca i Bosanskih Muslimana.
        Pojedini među njima, poput Zvonimira Vučkovića Feliksa, Hrvata po ocu i majci, bili su nosioci ključnih pozicija; pomenuti je konkretno bio komandant 1. ravnogorskog korpusa, Dražina desna ruka i nosilac titule vojvode takovskog. U Dražinom štabu je takođe i Đuro Vilović, bivši katolički sveštenik pa potom pisac.
        Oni nisu bili izuzeci: Dalmatinci, do srži odani ideji integralnog jugoslovenstva (zbog čega su zagrebačkim Hrvatima 1918. godine poručili da će oni sami ući u sastav Kraljevine Srbije ako ovi ne budu hteli), sa Splitom kao najžešćim uporištem jugoslovenstva uopšte, formiraju odmah po kapitulaciji Kaštelanski četnički odred, Splitsko-šibenički bataljon i Odred vojvode Birčanina koji je kasnije delovao u sklopu Dinarskog četničkog korpusa.
        Pored Splita, Trogira, Šibenika i Makarske, četništvo je među Dalmatincima bilo aktivno i na ostrvima kao što su Korčula i Krk; kada je Italija kapitulirala 1943. godine nakon invazije naših saveznika na “čizmu”, hrvatski četnici u sklopu 243. bataljona JVuO oslobađaju ostrva Mali i Veliki Lošinj, Cres, Silbu, Olib i Krk, desantom iz pravca Senja. Tamo ih dočekuju lokalni hrvatski četnici iz Punata, koji se tada zvao Aleksandrovo, u čast ubijenog kralja. Dalmatinski partizani će ih ubrzo sve likvidirati.
        Da bismo vam objasnili kako je sve ovo moguće, treba napomenuti da je u Splitu već 1918. godine bilo osnovano udruženje pod nazivom Jugoslovenska nacionalno-napredna omladina koja će četiri godina kasnije prerasti u Organizaciju jugoslovenskih nacionalista (Orjuna), kojoj su neprijatelji bili srpski i hrvatski nacionalisti, kao i komunisti, i čiji se pripadnici nisu libili da vrše atentate i terorističke akcije.
        U Dalmaciji je bilo aktivno oko 50 ogranaka Orjune čiji su pripadnici na tim prostorima sebe nazivali “jugoslovenskim nacionalistima hrvatskog plemena”. Izdavali su list “Pobeda”, a njihovi mitinzi na splitskoj rivi su bili masovniji od skupova podrške Anti Gotovini.
        Dalmatinski književnici poput Mirka Korolije, Nike Bartulovića, Sibe Miličića, Đure Vilovića i Ćire Čičin-Šaina slave jugoslovenstvo, Srbiju i pišu ekavicom.
        Bartulović će čak 1944. godine biti predstavnik Hrvata na Svetosavskom kongresu u selu Ba, a Draži je pisao kako mladi Hrvati prelaze u pravoslavlje da bi iskazali odanost vojvodi Birčaninu, koji je predvodio splitski Četnički odbor čiji je načelnik bio Radovan Ivanišević.
        Procena je da je u četnicima bilo oko dve hiljade Hrvata, a bilo ih je i među Slovencima, u takozvanoj Plavoj gardi u kojoj su služili olimpijac Leon Štukelj i ekonomista Aleksandar Bajt. Bilo ih je i među muslimanima, koji su krajem 1943. godine činili osminu ukupnog broja četnika, odnosno 12,5 odsto. Neverovatno!
        Tek se imajući sve ovo u vidu shvata koliko je pogubno bilo ponašanje četnika tokom Drugog svetskog rata na prostoru bivše nam domovine: odluka da je brat drugačijeg političkog mišljenja (pa makar i za trunku naprednijeg pogleda na svet od mahom zatucanog i tradicionalističkog) veći dušmanin od okupatora što je dovelo do stremljenja ka eliminaciji unutrašnjeg “neprijatelja” umesto do borbe protiv spoljašnjeg, što samo po sebi cepa narod u trenutku kada mu je potrebno jedinstvo, i pre svega stravični zločini nad pripadnicima hrvatskog i bošnjačkog naroda koje su činile čisto srpske četničke jedinice.
        Čak se i gorepomenuti Đuro Vilović suočavao sa ovim: jednom prilikom je u šatoru čuo četnika stražara kako nekome kaže da “bi ovog Hrvata trebalo zaklati”.
        Koliko je samo ne-Srba moglo da se bori za kralja i jugoslovensku otadžbinu da nije bilo nacionalističkog slepila!

        Koliko li ih je samo reklo NE četnicima zbog takvog ponašanja i koliko li ih je zbog toga otišlo u partizane, iako nisu bili komunisti!
        (Telegraf.rs)

  4. vi ulozili pare,a cije su to pare ,mamicu vam bezobraznu.sto nenapisete koliko smo mi gradjani ulozili u vase plate i lopovluke koje sprovodite svaki dan kraduci sa budzeta.

  5. Sve ove mlade snage koliko ih ja poznajem rade u drzavnim institucijama i preduzecima. Kako to da ponedjeljkom u sred radnog vremena mogu dangubiti na Trgu?

Leave a Reply to Rajko Cancel reply

Your email address will not be published.


*