Nebeska zbornica, otvara svoja vrata da uđe još jedan prosvjetni radnik… Naša Bosa. Žena velikog srca, borac i optimista.
Ulazi na radost onih koji su je voljeli, a otišli prije nje, a na žalost nas koji ostajemo i u mislima se opraštamo od nje.
U amanet nam ostavlja sjećanja u kojima će živjeti, uspomene koje ćemo pamtiti.
Gledaće nas sa neba svojim toplim pogledom, a mi ćemo zagrliti sjećanje na nju, pustiti suzu i pomisliti kako drži najbolje časove, da je svi slušaju i upijaju svaku njezinu riječ, kao što smo i mi činili, dok je bila sa nama.
U nebesku zbornicu ulazi jedna predivna duša, vedra, nasmijana.
Uvijek željna znanja, vodiće duge razgovore sa Andrićem i Selimovićem.
Prepričavaće svoje životne anegtote. Nasmijavaće sve oko sebe, kao što je to uvijek radila.
Raduju se oni kojima dolazi.
Nama, ostaju sjećanja koja ćemo zagriliti.
Prijatelji i radne kolege
Be the first to comment