Baka Paroška Figurek iz prnjavorskog sela Potočani za sebe kaže da je najbogatija. Ovu tvrdnju potkrepljuje činjenicom da ima šestoro djece, 15 unučadi i 21 praunuče. Paroška kaže da je u životu svašta prošla, da je bilo i lijepih i ružnih trenutaka. Tokom svojih osamdeset pet godina, a nadamo se da će ih doživjeti još mnogo, othranila je sa svojim suprugom Vladom šestoro djece: Štefku, Ginu, Mihaljinu, Pavla, Nadu i Rozaliju. Kroz svoja sjećanja baka Paroška nam je pričala da se živjelo dobro.
Prisjetila se nekadašnjih teških godina života na selu, kada su žene, uz podizanje djece i ostale poslove, radile i u polju. Ona i suprug Vlado koji je umro 2003. godine, borili su se da djecu školuju. Žali za njim, ali šta može. Život ide dalje. U kući u kojoj smo je posjetili, ona je skoro šezdeset sedam godina. Pokazujući stare fotografije, polako nam je pričala o svom životu.
Prisjetila se nekadašnjih teških godina života na selu, kada su žene, uz podizanje djece i ostale poslove, radile i u polju. Ona i suprug Vlado koji je umro 2003. godine, borili su se da djecu školuju. Žali za njim, ali šta može. Život ide dalje. U kući u kojoj smo je posjetili, ona je skoro šezdeset sedam godina. Pokazujući stare fotografije, polako nam je pričala o svom životu.
Najstarija ćerka Štefka baš je tokom naše posjete, kod bake bila nekoliko dana. Dođe često. Blizu je tu. Tek nekoliko kilometara dalje, u Hrvaćanima. Nije joj teško da dođe svako malo kod svoje majke. Jer, majka je jedna.
Pavle, od milja zvani Pajo jedini je sin Paroške i Vlade. Ujedno i naš domaćin, jer je sagradio kuću u istom dvorištu, gdje je odrastao. Bakina prva ruka, kada god šta zatreba. To je što je bio jedini dječak među djecom imalo je mnoge prednosti, ali kasnije i dosta mana, jer je velika količina posla bila određena upravo njemu.
Be the first to comment