26 godina od odbrane Novog Grada – Odlučujući doprinos boraca Prnjavorske brigade u odbrani ovog dijela Republike Srpske

18. septembra navršilo se 26 godina od uspješne odbrane Novog Grada, što je prilika da se sjetimo na odlučujući doprinos boraca Prnjavorske brigade u odbrani ovog dijela Republike Srpske.

Ratna 1995. godina

Prva prnjavorska laka pješadijska brigada stvarana je u ratnom vihoru i stasala u najžešćim borbenim okršajima sa neprijateljem u proboju koridora, oslobođenju Dervente i Broda, bitke na Ozrenu i odbrani Novog Grada. Formirana je 26. maja 1992. godine po naređenju generala Momira Talića, komandanta Prvog krajiškog korpusa Vojske Republike Srpske od boraca teritorijalne odbrane popunjenih rezervnim sastavom sa prostora Prnjavora. U svom sastavu Brigada je imala tri pješadijska laka bataljona, odred Vukova sa Vučijaka, izviđački vod, vod vojne policije i podršku koju su činili vod minobacača 82 mm, vod minobacača 120 mm i mješovita POB. Brigadom je, od formiranja do kraja rata, komandovao pukovnik Vlado Živković. U brigadu je bilo raspoređeno 2.916 boraca, a kroz brigadu je prošlo još 1430 pripadnika 4.lpb-seoske straže, 547 boraca, pripadnika ratne jedinice “Vukova sa Vučijaka“, 542 borca radničkog bataljona i 59 pripadnika počasnog voda. 229 je poginulo, 5 je umrlo tokom rata, a 16 se i danas vode kao nestali. Učestvovala je u borbama na 42 ratišta, a najveće gubitke pretrpila je na ozrenskom ratištu.

Ratna 1995. godina bila je za Prnjavorsku brigadu veoma tragična, posebno na Ozrensko – Vozućkom frontu gdje je 27. maja u kodnoj oružanoj akciji „Proljeće“ do 21. jula vodila najteže borbe na Ozrenu, i doživjela strahovite gubitke u rejonu Podsjelova. Bile su to teške i krvave borbe sa muhadžedinskim snagama i jedinicama Armije BiH u kojima je poginulo 100 srpskih boraca iz Prnjavora, a mnogi se i dan danas vode kao nestali. Zabilježeno je da su nad zarobljenim borcima pričinjeni nazapamćeni zločini od strane zloglasnog odreda „El mudžahedin“.
U septembru mjesecu Prnjavorska brigada, shodno razvoju opšte situacije uzrokovane združenom operacijom hrvatsko-muslimanskih snga podržanih NATO-m odlazi na Novogradsko ratište u rejon Tunjica, gdje sa ostalim jedinicama Vojske Republike Srpske i Policije organizuje odbranu Novog Grada. U dobro primpremljenoj hrvatskoj operaciji Una 95 tokom 18. i 19. septembra učestvuje u žestokim borbama na zaustavljanju operacije, i sprečavanje prodora HV na prostor Novog Grada i dalje prema Prijedoru, te kasnije u kontranapadu nanosi teške gubitke Hrvatskoj vojsci. Operacija je trajala samo dva dana. Cilj HV je bio da razbiju naše snage na granici rijeke Une. Nisu uspjeli, a brigada je, zbog svega što su njeni pripadnici učinili tokom odbrane Novog Grada, odlikovana medaljom Petra Mrkonjića, a komandat brigade Ordenom Miloša Obilića. Po završetku ovog zadatka i odbacivanja neprijatelja sa granica Republike Srpske, brigada se vraća na Dobojsko ratište u rejon sela Vitkovci, gdje će i ostati do završetka ratnih sukoba u Bosni i Hercegovini.

PRNJAVORSKA BRIGADA U ODBRANI NOVOG GRADA

Novogradsko ratište nalazi se na sjeverozapadu Republike Srpske neposredno naslonjeno na rijeku Unu i rijeku Savu i obronke planine Kozara direktno suočeno sa Hrvatskom vojskom, koja je nakon pada Republike Srpske Krajine kontrolisala prostor lijeve obale rijeke Une i predstavljala opasnost za napad koja su bila planirana na razbijanju srpskih snaga.

Suočen sa napadom Hrvatske vojske na Republiku Srpsku preko rijeka Une i rijeke Save komandant 1. krajiškog korpusa general Momir Talić odlučuje da se na novogradsko ratište uputi Prnjavorska laka pješadijska brigada. Nakon kratkotrajnih priprema Brigada je, bez drugog bataljona, došla 06.09.1995. godine na prostor Novog Grada. Borci su bili dobro primljeni od strane mještana i smješteni su po kućama, organizujući vojnički život u skladu sa razvojem borbene situacije.

Brigada je dobila zapatak da na liniji rijeka Una organizuje položaj za odbranu, obezbijedi kontrolu i spriječi eventualan prodor Hrvatske vojske preko organizovane odbrane na ogledalu rijeke. Linija odbrane na ovom području ranije nije bila organizovana jer su sa druge strane bile jedinice Srpske vojske Krajine. Međutim nakon operacije „Oluja“ rijeka Una postala je granica između Republike Srpske i Hrvatske. U skladu sa dobijenim zadatkom 1. i 3. pješadijski bataljon posjedaju liniju odbrane na rijeci Uni od ušća Sane u Unu do Vodičeva.
Odmah po razmještaju Brigada je pristupila uređenju položaja, kako na samoj obali rijeke Une, tako i po dubini, gdje su bila raspoređena sredstva vatrene podrške. Komanda Brigade smještena je u selu Vodičevo na desnom krilu odbrane. Nikada do tada Brigada nije bila organizovana na tolikoj širini i dubini zone odgovornosti. Najviše problema u tom momentu imao je načelnik veze poručnik Dragan Tošić koji je morao uvezati sve jedinice u sistem veze, da bi se obezbijedio normalan rad i i komandovanje sa jedinicama.

Sasvim novi uslovi života i rada u odnosu na ozrensko ratište zahtijevalo je plansko organizovanje života i rada potčinjenih jedinica u novonastalim okolnosti.

O neprijateljskoj Hrvatskoj vojsci na ovom frontu veoma malo se znalo. Na lijevoj obali Une svakodnevno je uočavano slobodno kretanje vojnika i civila i odvijanje saobraćaja na komunikaciji Dvor – Hrvatska Kostajnica koji je tekao sasvim normalno, baš kao i u zoni odgovornosti brigade. Sve je izgledalo sasvim normalno, a tako ipak nije bilo. Svi su bili obaviješteni da se ne otvara vatra i ne provocira neprijateljska strana, odnosno da se poštuje primirje. Zona odgovornosti Brigade bila je velika od Novog Grada do Kostajnice, a kao ojačanje pridodat joj je radnički bataljon 43. mtbrigade kojim je komandovao major Đenadija.

U skladu sa situacijom i dobijenim zadatkom planski je vršeno postepeno uređenje i utvrđivanje borbenih položaja, kao da se nikome nije žurilo. Ovaj i ovakav mir borci ranije nisu imali što je dovelo do određenog opuštanja.

Treći bataljon se bolje i brže utvrđivao od prvog bataljona, jer je bio blizu obale. Jedinice podrške zaposjele su položaje i kvalitetno su uredile vatrene položaje za dejstva kao i rezervne. Međutim, određen problem predstavljao je neadekvatan kvalitet i postojanost telefonskih veza što je trebalo ubrzano riješiti. Svakodnevno je vršen obilazak položaja od strane pretpostavljenih starješina i neprekidno osmatran rad i postupci neprijatelja na lijevoj obali, posebno koncentracija ljudstva i ratne tehnike u rejonu Dvora, gdje su Hrvati utvrđivali položaje, ali i na putu Dvor – Kostajnica gdje su građena određena utvrđenja. Neprijatelj je bio ohrabren uspjesima u konačnom zauzimanju Republike Srpske Krajine pa je očigledno imao povećane apetite prema srpskim prostorima, našto su upozoravali obavještajni podaci koji su stizali od OG-10 Prijedor. Za relativno kratko vrijeme uspostavljena je solidna linija odbrane, urađeni su bunkeri, tranšeje i osmatračnice i dalje se radilo na uređenju rezervnih položaja.

Konačno, sa ozrenskog ratišta, iz rejona Nikolinog Brda na Ozrenu nakon preuzimanja tih položaja od strane Vučijačke brigade, i Drugi pješadijski bataljon sa pridodatim jedinica za podršku, 11.09.1995. godine stiže u sastav brigade koja je već bila razmještena na novigradskom ratištu. Sada je Brigada bila kompletna, a linija odbrane potpuno posjednute. Bile su tu i rezervne snage, „Vukovi”, izviđači i vojna policija. Svaki bataljon je takođe obezbijedio vlastitu rezervu najmanje jačine jednog interventog voda u spremnosti za izvršenje naređenja.
U večernjim satima 12.09.1995. godine oko 23.00 časova stiglo je naređenje OG-10 da se u rejon Jajca hitno uputi 150 do 200 boraca radi intervencije. Načelnik brigade major Srđan Tomić, sa komandantom 1. pb i „Vukova“, organizuje snage i u akciju vodi „Vukove“ i 27 boraca 1. bataljona i sanitet.

Formirana borbena grupa sa načenikom štaba od 13. do 17. septembra u rejonu grada Jajca kao ojačanje učestvuje u borbenim aktivnostima u rejonima odbrane HE Jajce I i II, selo Zdanjevac, selo Vlasinje sa IKM u selu Bjelajci. U povlačenju vrše zaprečavanje mosta iza HE Jajce II, ostavljenim MES, što je značajno usporilo nastupanje neprijatelja. Nakon toga „Vukovi“ se upućuju u rejon Manjače u selo Stričići, gdje ih obilazi NŠ, a potom produžuju borbena dejstva prema Ključu, gdje u borbama gine jedan borac. Borci Brigade bili su razočarani vijestima da su Hrvati uzeli Jajce i Šipovo, a oni im nisu mogli pomoći.

Na položaje Brigade stizale su informacije koje su bile teško prihvaćene. Gube se teritorije, padaju gradovi, izgubljen je Drvar, Mrkonjić Grad, Jajce, Šipovo a kasnije se saznalo da je pao i Ozren. Teško je bilo prihvatiti da šta se tako nešto dešava sa nama. Prnjavorska brigada bila je stabilna, moral zadovoljavajući i snažno je izražavana spremnost da se prihvati borba i žestoko suprotstavi neprijatelju. Jasno je rečeno da će se borci odlučno braniti i nema nikakvog bježanja niti povlačenja sa položaja. Iako nije bilo borbenih dejstava brigade na Uni borci su doživljavali teške trenutke saznanjima šta se dešava na drugim ratištima. Muslimani i Hrvati su uz snažnu podršku NATO avijacije bilježi a i uspjehe na svim ratištima što je zbijalo redove boraca da se pripreme i odlučno suprostave eventualnom neprijatelju. Neprijatelj sigurno nije toliko jak koliko se slabo organizuje odbrana položaja, jer nije bilo odgovornosti za neodgovornost.

Uslijedila je nova naredba OG-10, 16.09.95. godine da Brigada uputi jednu jedinicu jačine čete u rejon Sanskog Mosta. Nakon kratkih priprema sa njima je krenuo komandant ppuk Vlado Živković. Bilo je opšte razočarenje jer nigdje nije bilo organizovane odbrane a Sanski Most je ugrožen od strane muslimanskih snaga 5. koprusa ABiH.
Sutradan se četa vratila sa položaje oko Sanskog Mosta, jer su te položaje zaposjeli borci Sanske brigade koja je stigla sa koridora. Nakon povratka u sastav brigade kod Novog Grada uslijedilo je novo naređenje OG-10 da se uputi pojačanje u rejon Krupe na Uni gdje Krupska brigada teško odolijeva žestokim muslimanskim napadima. Jedna četa 3/2. bataljona koju vodi zamjenik komandanta 2. pb potporučnik Subić, dio saniteta, i dio izviđača brigade odlaze u rejon Krupe, z.Arapuša- Donji Petrovići- Orasi, i učestvuju u borbama. Jedinica „Vukovi“ i 27 boraca 1. bataljona još uvijek su se nalazili u rejonu Jajca a kasnije i Ključa i o njihovim akcijama se malo znalo.

Raspored borbene grupe Prnjavorske brigade u rejonu Jajca

TUNJICE MJESTO FORSIRANJA HRVATSKE VOJSKE

Oko 07.00 časova 18.09.1995. godine zamjenik komandanta 3. bataljona javlja u Komandu brigade „u rejon Tunjica upala je diverzantska grupa, imamo poginulih i ranjenih.” Tamna noć i izuzetno jaka magla omogućila je neprijatelju da iznenadi srpske snage, preplovi rijeku Unu i upadne u prve rovove, gdje su počele borbe. Treći bataljon se dobro organizuje i prihvata prvi udar na sebe, a iz 2. bataljona kreće rezerva kao pojačanje u rejon Tunjica.

Oko 9.30 sati počinje žestok artiljerijski napad Hrvatske vojske na Novi Grad i Tunjice, sve do „Lignošpera“, prenoseći vatru i po dubini zone odbrane. Neprijatelj tuče VBR-om, a o brojnim artiljerijskim granatama da se i ne govori. Zahvaljujući brojnosti artiljerijskog oružja hrvatske snage koriste isprobanu tehniku „Spržena zemlja“ prebacujuće dejstva po dubini po komunikacijama baterijskom vatrom. Istovremeno, iz baze UNPROFORA-a u Dvoru tuku se srpski položaji vrlo žestoko artiljeriskim oruđima velikog kalibra, i oni pomažu Hrvatima. Sa dobro pripremljenih položaja minibacača uzvraća se po neprijateljskim položajima. Nastavljaju se intenzivna artiljerijska dejstva neprijatelja topovima T-12 iz baze UNPROFOR-a kao i minobacačima 120 mm. Računa se da je Hrvatska vojska na Novi Grad i snage odbrane ispalila 2000 granata. I naša artiljerija počinje intenzivna dejstva iz haubica 122 mm, 105 mm, 60 mm, PRAG-a, T-12, trocijevaca po izabrabnim ciljevima i uzvraća na vatru. Dvor gori. Ovakav artiljerijski dvoboj bio je neviđen tokom rata a neprijatelj nastavlja da granatira masovnim ispaljivanjem projektla ubitačnom zaprežnom baterijskom vatrom Novi Grad, Tunjice, Kulu, ali i po dubini tražeći položaje naše ariljerije i prilazne komunikacije gradu.

Zona borbenih dejstava na novogradskom frontu u rejonu Tunjica

U Tunjicama neprijatelj je uspostavio mostobran na rijeci Uni i otvara žestoku vatru, po liniji odbrane brigade, težište u rejonu odbrane 3. bataljona. Borci Prnjavorske brigade stisli su ih i oni ne mogu dalje pješadijski napadati. Rječicom Žirovnica iz Dvora, spuštaju se čamcima prema rijeci Uni. Magla se razišla pa se vide njihovi pokreti prema rijeci. Naši vezisti su im upali u veze i slušaju njihove razgovore i naređenja. Na radio vezama vidljivo je njihovo navođenje na određene ciljeve. Istovremeno, javljaju o velikom broju poginulih i ranjenih boraca koje je teško zbrinuti zbog teških prilaza. Međutim, bilo je vidljivo da neprijatelj ne odustaje od početnog uspjeha i postavljenih ciljeva. Neprijatelj nastoji obezbjediti mostobran i uvesti nove snage preko rijeke. Iz OG-10 dolazi potpukovnik Boško Peulić i major Brdar da bi se informisali o stanju i i pomogli u rješavanju problema. U Brigadi ističu da im ništa ne treba izuzev artiljerijske municije koju je potrebno hitno dostaviti, ohrabruje ih da su borci sigurni u svoje mogućnosti.
Iz Prnjavora brzo dovoze granate za minobacače. Od pretpostavljenih komandi stižu podaci da je napadnuta široka linija odbrane od Sanskog Mosta do Kozarske Dubice, posebno žestoki pokušaji uspostavljanja većeg mostobrana kod Dubice jačim snagama .

Borci Prnjavorske brigade bore se cijeli dan. Vode se vrlo žestoke borbe. Pored iznenađenja i početnog uspjeha neprijatelj nije u stanju da još probije odbranu ni koraka i nastavi napad. Na brdu iznad Tunjica, ključni objekat Mešinovac , u rejonu tt 242, pripadnici 3. pb sa pomoćnikom komandanta za OBP 3. pb vode blisku borbu uz podršku minobacača, kada je ranjen i komandir 2. pješadijske čete 2. pb. U toku noći 18/19. – 09.1995. godine u borbu se uvode izviđači i još jedna četu 2. bataljona, tu je i komandant 2. bataljona i zamjenik komandanta 3. bataljona i načelnik bezbjednosti, gdje u borbama gine pomoćnik komandanta 2. pb za OBP, a na ušću rijeke Sane u rijeku Unu gdje, u rejonu željezničke stanice prema Kuli, interventni vod sa zamjenikom komandanta iz 1. bataljona, čime se neprijatelj našao u poluokruženju. Tokom cijele noći neprijatelj čamcima niz rijeku Žirovnicu nastoji uvesti nove snage i ubacuje veći broj vojnika u borbu. Srpski borci otvaraju preciznu vatru od koje neprijatelj trpi gubitke. U otvorenom razgovoru preko radio uređaja žale se zbog gubitaka i traže hitno povlačenje. Tokom noći nije bilo mnogo pješadijske borbe, ali je artiljerija neprekidno radila i strahovito tukla Kulu, te kotu 242 i Gavrino Brdo kota 262. Borba uopšte ne jenjava a na naš zahtjev nadlijeće naša avijacija i žestoko tuče Dvor i Matijeviće. Na mostu u Dvoru čeka kolona tenkova, koja postaje cilj srpske avijacije. Nastala je panika u redovima neprijatelja. Rezultati bombardovanja naše avijacije kratko su se pokazali uspješni pa je nakratko prestala i artiljerijska vatra.

Po naređenju komandanta brigade pukovnika Živkovića načelnik štaba Tomić odlazi u komandu OG – 10 Prijedor po pomoć u ljudstvu i tehnici. General Momir Zec šalje dva tenka T- 55 i avijaciju kao podršku na mjesto prelaza Hrvatske vojske koja dejstvuje iz pravca riječice Žirovice i mjesta forsiranja i proboja linije u Tunjicama. Hrvati su uspjeli pogoditi jedan naš avion (super galeb 4). Pilot se uspio katapultirati i za kratko vrijeme major Tomić, u povratku iz OG, ga pronalazi pored puta u šumi i pilota dovodi u komandu. Borba neprekidno traje već satima, ima ranjenih koji se uspješno zbrinjavaju. Komanda hrvatske vojske iz Dvora stalno traži da se pješadijski napad nastavi prema Kuli. Očigledno da Hrvati nisu u posljednje vrijeme navikli na neuspjeh i ne mogu da shvate da su naišli na tako žestok otpor koji ih sprečava u namjeri . Po neprijateljskim snagama precizno tuče naša artiljerija, a pješadija se ne povlači, već naprotiv steže obruč.

NEPRIJATELJ JE DOŽIVIO PORAZ I POVUKAO SE PREKO UNE

Ubrzo,iznenađenje. Oko 18.10 časova stiže naređenje hrvatskim vojnicima: „Počnite sa povlačenjem, akcija je propala.“ Najveći zločin počinili su pripadnici brigade „Tigrovi“ koji su prvog dana operacije u naselju Tunjice kod Novog Grada, na putu Novi Grad-Srpska Kostajnica ubili 24lica srpske nacionalnosti (22 civila i 2 vojnika). Pucajući neposredno u čelo lica koja su prevezena u brigadnu sanitetsku stanicu u Svodnu.

Oko 23.00 časova sve se utišalo, Borci Brigade ponovo zaposjedaju rovove uz obalu Une. Krvava borba, žestoko se vodila dva dana i noć. Zaustavljena je ofanziva neprijatelja i time je odbranjen Novi Grad. Stanovništvo je ostalo na svojim ognjištima, a u ovim borbama je poginulo 6 boraca Brigade (čija su imena uklesana na spomen ploču spomenika u Tunjicama), među njima i pomoćnik komandanta 2. pb za OBP, a 8 teško i 20 lakše ranjeno, dok je 15 boraca pretrpilo povrede od detonacija. Podaci nisu precizni ali su vlasti utvrdile 23 poginulih civila. Ovo je krvavi bilans.

Neprijatelj ostaje neprijatelj, ali mu se ponekad mora odati priznanje na dobrom planiranju akciju koju su dobro započeli, ali nisu imali zaštitu veza i obavještajne podatke o moralu, snazi i rasporedu Prnjavorske lake pješadijske brigade koja je ovaj zadatak vrlo uspješno izvršila. Prema podacima protivoklopnjaci Prnjavorske brigade uništili su tokom borbi oko 5 oklopnih borbenih sredstava Hrvatske vojske na lijevoj obali r.Une.
Sutradan, kao da se ništa nije desilo. Bio je 20.09.1995. godine miran dan, ni jedan ispaljeni metak. Sumiraju se posljedice. Sa svih strana stižu čestitke Brigadi, pismena od komandanta OG-10 generala Zeca, zahvalnost naroda. Mnogi smatraju da je uspješno odbranjen Novi Grad, jer da je pao Novi Grad bio bi ugrožen Prijedor i obronci Kozare.

Borci Brigade bili su svjesni značaja odbrane položaja i Novog Grada pa su hrabro dobili još jednu bitku, a mjesno stanovništvo bilo je uvjereno da će biti zaštićeni što se i dokazalo. Trebalo je brzo sanirati posljedice, a bataljoni su na liniji odbrane, nastavili sa uređivanjem rezervnih položaja.
Komandant lake prnjavorske brigade o borbama za odbranu Novog Grada, 20.7.2019.g. između ostalog kaže, da veliko borbeno iskustvo, jak moral boraca i dobar raspored sredstava podrške zaustavili su napredovanje neprijatelja…

VELIKO KOMEŠANJE STANOVNIŠTVA ZBOG „PRODAJE GRADA“

Kod stanovništva se odjednom pojavila velika uznemirenost, brojne porodice se pakuju i napuštaju svoje kuće i stanove. Organi Brigade su pokušavali sprječiti stanovništvo ali mnoge nisu uspjeli zadržati jer su se širile glasine da je Novi Grad prodan neprijatelju radi svođenja teritorije na procente. Kolone izbjeglica sa okolnih mjesta se povećavaju. Nikome ništa nije jasno. Na ovim prostorima ima dosta jedinica, ali izgleda da ima i dezinformacija, jer se vide i borci koji napuštaju svoje jedinice i odlaze sa porodicama.

Još veće iznenađenje slijedi 22.09.1995. godine u 03.05. časova, kada zove major Sekulić komandant odbrane grada i kratko saopštava: „Grad je pust. U gradu više nema ni jednog stanovnika, i predstavnici opštine su napustili grad, radite šta znate. Most je miniran.” Poziv je primio dežurni, načelnik štaba, i odmah uputio dio izviđača i vojne policije na most. Vlasti su među prvima pobjegle iz grada i ostavile leševe poginulih civila na zemlji ispred Doma zdravlja a organi policije zapalili su zgradu Policije sa kompletnom arhivom.
Odmah smo sazvali Komandu na kojoj su prisustvovali načelnik štaba, pomoćnici komandanta za operativne poslove, popunu, moral, obavještajne i veze. Kratko je analizirana situacije i donijeta odluka da se ojača lijevo krilo odbrane Brigade i podignuti izviđači i policija, koji se spajaju sa dijelom policije Novog Grada na Kuli, a u ranim jutarnjim satima ulaze u Novi Grad i „oslobađaju ga“. Grad je bio bez stanovnika. Kasnije pristižu Arkanove jedinice Srpske dobrovoljačke garde, hapse borce koji bježe sa fronta. Toliko nejasnoća da zdrav razum sve to ne može da poveže. Saznali smo da su u gradu Arkanovi pripadnicima punili šlepere raznovrsnom robom iz prodavnica, kuća i stanova po gradu a potom organizovano napustili Novi Grad. Još jednom borci Prnjavorske brigade spašavaju Novi Grad. Treba posebno istaći da je most preko Sane bio miniran od strane pioniraca više komande, a obezbjeđivao ga je inžinjerski vod Brigade sa komandirom sv Stanojem Radićem i samo je trebala neka budala da naredi da se most digne u vazduh. Strašno. Sve su to gluposti koje su neki činili kako bi se Novi Grad nekome očito predao. Odnosno da je dogovoreno napuštanje grada.

Ojačana borbena grupa izviđača Brigade sa pomoćnikom komandanta za moral upućuje se kao ojačanje na pravac selo Sasine – Razboj i po dolasku NŠ izvlači se grupa u sastav brigade, zbog nejasne situacije i bez veza.
Kasnije za sve vrijeme „oslobađanja“ Novog Grada nisu se čuli ali ni vidjeli neprijateljski vojnici što je bilo vrlo čudno. Ako je trebalo predati neprijatelju Novi Grad radi nivelisanja procenata teritorija, onda je napravljena greška (ili nije?) što je na ovaj prostor dovedena Prnjavorska brigada. Jednostavno nije trebalo dovoditi Prnjavorsku brigadu i pokvariti nečije planove. Neka se neko stidi za sve postuke koje je učinio narodu.

Naredni dani na novigradskom ratištu prolaze uglavnom mirno. Hrvati su se smirili i nisu ispalili ni jedan metak prema desnoj obali Une. Pripadici brigade obavljaju svakodnevne aktivnosti, i još se bolje utvrđuju na položajima. Izrađeni su i uređeni i rezervni položaji, pa se još spremnije mogao dočekati neprijatelj. Moral boraca što je izuzetno bitno, bio je nakon ovakve velike pobjede, na visokom nivou. Jednostavno bili su svjesni svojih mogućnosti.

Opšta situacija bila je potpuno nejasna. Ništa nije jasno, imamo dovoljno snaga, ali nismo najbolje organizovani da se suprotstavimo neprijatelju. Saznajemo da je pao Sanski Most. Jasno nam je da možemo izgubiti rov, može i linija odbrane pasti, ali da se gradovi tako gube bez organizovanja odsudne odbrane ništa nije jasno.
Prnjavorska brigada je bila potpuno kompletna. Mali broj boraca pušten je na odmor, očekuje se potpisivanje primirja. Treba rat privoditi kraju. Borci su umorni, materijalnih rezervi više nema, jer se bilo potpuno iscrpilo u svakom pogledu,sve teže se obezbjeđuju sredstva za normalno funkcionisanje brigade.
Dogovoreno je primirje i pregovoru u Dejtonu. Stiže dosta obavještajnih podataka. Muslimani i Hrvati nisu zadovoljni ostvarenim rezultatima, žele mnogo više, pa se pripremaju za nastavak ofanziva. U posjeti Brigadi 18.10.95. godine stiže general Boško Kelečević, načelnik štaba 1. KK. Upoznali su ga sa stanjem u brigadi kao i na liniji odbrane, gdje je on istakao zadovoljstvo uspješnom odbranom Novog Grada. Već 21.10.95. godine Brigada je dobila naređenje 1. KK koje glasi: „Brigadu izvući iz dosadašnje zone borbenih dejstava u rejon Lomovita – Omarska – Kozarac. Brigada će biti u ulozi interventne rezerve OG-10 za intervenciju na ugroženim pravcima. Zonu odgovornosti 1. prnjavorske lake pbr posjesti će bataljon 11. pbr Kozarska Dubica, koji se izvlači iz rejona Krepšića, i zaposjedanja položaja treba završiti do 25.10.95. godine“.

Ušli smo do samog ruba Mešinovca. Tu smo naišli na protivničke vojnike. Tada smo otvorili vatru po njima. Ja sam krenuo još dalje protivnik zbog pucnjave nije čuo moje korake. Prišao sam protivničkim vojnicima na desetak metara da bih vidio sve njihove položaje. Odjednom je pucnjava utihnula samo se čulo punjenje šanžera mecima. Tog momenta nisam smio napraviti ni jedan pokret da me ne bi protivnici primijetili. Molio sam boga samo da neko zapuca pa da se mogu povući nazad. Sekunde su u tom momentu bile vječnost. Kada je ponovo počela pucnjava ja sam se izvukao nazad. Uzeo sam radio stanicu i obavijestio komandu o svojoj poziciji da nas ne bi tukli artiljerijom. Od komandira minobacača tražio je da tuče unaprijed određeni cilj po šiframa. On mi je rekao da smo mi tu na tom cilju. Čovječe tuci nas je malo a njih je puno više. Doletjela je minobacačka granata i pogodila tačno tamo gdje sam se sreo sa protivničkim vojnicima, a to je dvadesetak metara dalje od nas. Poslije tog pogotka krenuli smo dalje naprijed i presjekli njihovu polukružnu odbranu.

Prilikom okršaja kada smo razbili protivničku odbranu Jedan od naših vojnika je pao pogođen metkom u glavu. Kada smo mu prišli vidio sam da je to onaj mladi vojnik koji je prokomentarisao „zar zadnji dan rata moram poginuti“. Davao je znake života pa smo ga brzo transportovali do saniteta. Stigao je do Banjaluke ali je brzo podlegao ranama. I danas nosim teret na duši što ga nisam vratio da ne ide zamnom u akciju, tim više što sam ga poznavao kao malog. Kada smo se ubacili u protivničke redove na poziciju iz koje nas nisu mogli otjerati dok ne priđu na dvadesetak metara do nas. Oficir bezbjednosti naše brigade mi je reko. „Čovječe jesi ti prodoran u napadu“. Moramo otjerati protivnika sa Mešinovca u Hrvatsku a to ne možemo bez odlučnosti. Tu odlučnost moramo prvenstveno pokazati protivniku. Dvojica mještana koja su bila sa mnom rekli su mi „mi smo se na ovom brdu igrali kao djeca i znamo svaku stopu a ti se bolje snalaziš od nas“. Meni Bog preko anđela čuvara govori šta da radim. I ovom prilikom sam pokazao da za mene nije bilo da se nešto ne može uraditi. Sve se može uraditi samo uz Božiju pomoć. Zbog moje hrabrosti i odlučnosti da budem na usluzi svome narodu Bog mi je velikodušno pomagao. Oficir bezbjednosti sa dva policajca da bi se što prije izvukli iz nastale pozicije rekli su da moraju da idu na neke druge zadatke i odoše. Protivnik je bio tako blizu da su čuli svaku riječ mog razgovora na radio stanici sa komandom bataljona. Na moje traženje pojačanja oni su pojačali pritisak na nas. Rekao sam borcima da simuliramo dolazak pojačanja. Pozvao sam minobacače da tuku plotunom na petnaest metara pored nas po protivniku a ja sam povikao evo pojačanja sada ćemo da ih otjeramo odavde. Otvorili smo snažnu pješadijsku vatru. Tako smo potpuno umirili protivnika. Nakon pola sata stiglo nam je pojačanje.

Komandir čete drugog bataljona koji je bio rodom iz Ravnica opština Novi Grad doveo je grupu vojnika do nas. Pun ambicija pokušao ja da napravi snažan pritisak na protivnika. Ispalili su tromblonske mine otvorili pješadijsku vatru ja sam tražio podršku minobacača. U momentu kada je doletjela minobacačka granata komandir čete se zaletio i bacio bombu. Jedan veliki geler ga pogađa u prsa, on je pao uz povik pogibo. Ne boj se kad možeš da pričaš preživjećeš. Geler ga je pogodio u prsa napravio ranu tako da su se vidjela pluća. Previli smo mu ranu i dvojica vojnika su ga odnijeli sa bojišta. Poslije mi je pričao da je svo vrijeme do Banjaluke prepjevao da štoviše krvi izbaci iz pluća. Protivnik je snažnom artiljerijskom vatrom granatirao Londže, Tunjice i Poljavnice, a mi smo bili u artiljerijskom zvonu.

Protivnik je po svaku cijenu htio preko Londži da zauzme Kulu i željezničku stanicu Novi Grad. Granatama pretuče sve objekte u Londžama a onda pokrene pješadiju na Londže. Ja sam sa svoje pozicije vidio svaki njihov pokret, i navodio minobacačku vatru po njima. Tom prilikom su trpili velike gubitke i odustajali od napada. U tim pokušajima da krenu u napad protivnik je izgubio nekoliko oficira i veliki broj vojnika. Sve se ovo događalo u intervalima u razmaku sat do dva. Poslije snažnog granatiranja Londži pokretana je pješadija koju smo preciznim granatiranjem neutralisali u samom polasku. To se ponavljalo osamnaestog i devetnaestog septembra po danu. Noć između ova dva dana je bila mirna, ali je bila veoma duga. Poslije pola noći je zahladilo.
2 Sjećanje komandanta 2. pješadiskog bataljona ppor Ranka Popovića- Pop, na prijem zadatka od komandanta prnjavorske brigade i njegova odlučnost da po svaku cijenu odbrani Novi Grad: “Po pozivu komandanta da je neprijatelj probio liniju u rejonu s. Tunjice kod 3. bataljona i naređenju koje je glasilo ovako “Pope povedi jednu četu, povedi dvije čete, uzmi sve što imaš od vojske na kamione i dođi do komandnog mjesta, tu ćeš dobiti zadatak”.

Vrlo brzo smo bili kod komande gdje je komandant ppuk Vlado Živković meni izdao naređenje koje je glasio ovako: ” Pope tu i tu je probilo liniju ima žrtava civila i naših iz 3. bataljona. Neprijatelj želi da se domogne Kule. Zatvori to, blokiraj i zaustavi napad kako znaš i umiješ, odvje se brane naše kuće. Ako to ne uspijete bolje se poubijate sami nego da vas oni mrcvare. Pope je li ti jasno sve. Rekao sam da komandante. Rekao mi je vojničkim riječnikom :”Na izvršenje, a ja njemu razumijem komandante. Ostalo je sve poznato manje više”

Pregled pripadnika 1. prnjavorske lpbr na starješinskim dužnostima u borbama za odbranu Novog Grada
U neposrednom borbenom dodiru sa snagama HV učestvuju operativni pomoćnici komandanta bataljona, komandiri četa i vodova:

Prezime Ime Rođen Čin Naziv dužnosti jedinica
TUBAK BRANE 1959 ppor komandant bataljona 1. lpb
MODIĆ SINIŠA 1971 ppor zamjenik k-danta pb 1.lpb
NJEŽIĆ ALEKSA 1963 ppor pom.k-danta za moral 1.lpb
JELIĆ NENAD 1956 z1k pom. k-danta za pozadinu 1.lpb
PETROVIĆ MIROSLAV 1953 voj pom. k-danta za OBP 1.lpb
TOMAŠ MLADEN 1962 stv1k zam. k-dira čete 1.lpb
ČABRIĆ SLOBODAN 1967 ppor komandir čete 1.lpb
DANOJEVIĆ DRAGO 1972 voj zam. k-dira čete 1.lpb
KALABIĆ ČEDOMIR 1972 ppor zam. k-dira čete 1.lpb
DUKIĆ RODOLJUB 1968 zast zam. k-dira čete 1.lpb
BOGIČEVIĆ DRAGIŠA 1968 vod k-dir intervent. voda 1.lpb
POPOVIĆ RANKO 1970 ppor komandant bataljona 2.lpb
SUBIĆ TOMISLAV 1965 ppor zamjenik k-danta pb 2.lpb
PETKOVIĆ PREDRAG 1966 vod pom. k-danta za  OBP 2.lpb
PRERADOVIĆ ŽELJKO 1967 stvod pom. k-danta  za ONP 2.lpb
RADOŠEVIĆ OBRAD 1956 vod pom. k-danta  za moral 2.lpb
KRAJIŠNIK PETAR 1958 ppor pom. k-danta pozadinu 2.lpb
PEJIČIĆ Nedeljko 1954 vod refernt InSl 2.lpb
CVIJANOVIĆ LJUBIŠA 1963 ppor referent SnSl 2.lpb
ČERKETA ŽELJKO 1964 vod komandir čete 2.lpb
VUKOVIĆ MOMIR 1966 ppor komandir čete 2.lpb
PAVKOVIĆ BOŽIDAR 1973 ppor komandir čete 2.lpb
OSTOJIĆ DALIBOR 1974 vod komandir čete 2.lpb
MILOŠEVIĆ BRANE 1959 vod zam. k-dira čete 2.lpb
PRERADOVIĆ MLADEN 1962 zast zam. k-dira čete 2.lpb
KUSIĆ NEVENKO 1964 voj zam. k-dira čete 2.lpb
BLAGOJEVIĆ VLADO 1966 ppor komandant bataljona 3.lpb
SANČANIN BOGOLJUB 1971 ppor zam. k-danta pb 3.lpb
SIBINČIĆ BUDIMIR 1951 zast pom. k-danta za poz. 3.lpb
VOJVODIĆ MIROSLAV 1958 stvod pom. k-danta za OBP 3.lpb
ŠUŠAK ANĐELKO 1950 zast pom. k-danta za moral 3.lpb
SLIJEPČEVIĆ VLADO 1950     mlv referent ABHO 3.lpb
KALABIĆ ČEDOMIR 1972 ppor komandir čete 3.lpb
PANIĆ NEVENKO 1965 des komandir čete 3.lpb
ŽIVKOVIĆ BRANISLAV 1953 kap komandir čete 3.lpb
JANKOVIĆ DRAGUTIN 1959 stvod zam. k-dira čete 3.lpb
VAJUKIĆ NENAD 1970 des zam. k-dira čete 3.lpb
CVIJANOVIĆ ŽELJKO 1965 ppor komandir čete čmb120
MITRIĆ ZORAN 1963 vod zam. k-dira čete MB čmb120
ŽIVKOVIĆ VLADO 1955 ppuk komandant brigade k-dabr
TOMIĆ SRĐAN 1957 maj k-dabr
KUZMANOVIĆ MILORAD 1947 maj referent ONP k-dabr
MERLOVIĆ NIKOLA 1942 maj referent ONP k-dabr
TOŠIĆ DRAGAN 1972 ppor NV k-dabr
POPADIĆ BORIVOJA 1965 ppor NB k-dabr
MITRIĆ BORE 1963 por pom. k-danta za moral k-dabr
BUKOVICA MLADEN 1961 kap načelnik ABHO k-dabr
VUKOVIĆ ŽIVOJIN 1956 ppor načelnik ThSl k-dabr
JEVĐENIĆ BORO 1954 k1k načelnik inžinjerije k-dabr
IVANOVIĆ DRAGO 1955 Ppor načelnik InSl K-dabr
FIGUREK MIHAJLO 1953 voj načelnik SnSl k-dabr
KRAJIŠNIK MOMIR 1951 por pom. NŠ za popunu k-dabr
DAVIDOVIĆ BRANKO 1950 stvod referent OBP k-dabr
SAVKOVIĆ LJUBINKO 1949 zast referent za MVP k-dabr
POPADIĆ VESELKO 1949 stv1k referent MVPP k-dabr
ILIŠKOVIĆ NEDELJKO 1948 por pom. k-danta za pozadinu k-dabr
TRIVIČEVIĆ VOJIN 1944 maj pom. k-danta za OBP k-dabr
PUPOVAC DRAGAN 1957 k1k načelnik SbSl k-dabr
JOVANOVIĆ MILENKO 1967 voj komandir čete mab
PRATLJAČIĆ MLADEN 1966 des zam.k-dira čete mab
SIMIĆ MILUTIN 1955 zast komandir čete pozč
LUKIĆ DRAGAN 1968 ppor zamjenik k-danta rjVV
MILIJAŠ LJUBIŠA 1970 vod pom. k-danta  za moral rjVV
PRODANOVIĆ GORAN 1969 ppor pom. k-danta za OBP rjVV
LAZIĆ GORAN 1971 voj komandir čete rjVV
BUDAK VLADO 1964 ppor komandir čete rjVV
ŠIKARAC MIRO 1968 ppor komandir čete rjVV

Pregled gubitaka Brigade u borbama u rejonu Novi Grad 18. i 19.9.1995.

Događaj Prezime Ime bat Jedinica
Povreda od MES CVIJANOVIĆ ZORAN 2.lpb 1.čete,2.pješadi-jskog bataljona
poginuo PETKOVIĆ PREDRAG 2.lpb komanda 2.pješadiskog bataljona
ranjen PEULIĆ SRĐAN 2.lpb protivoklopni vod 2.pješadijskog bataljona
poginuo KOVAČEVIĆ LJUPKO 3.lpb 2.čete,3.pješadijskog bataljona
poginuo MIJAJLOVIĆ MILORAD 3.lpb 3.čete,3.pješadijskog bataljona
poginuo PANIĆ ŽELJKO 3.lpb 3.čete,3.pješadijskog bataljona
ranjen RADIŠIĆ SAŠA 3.lpb 1.čete,3.pješadijskog bataljona
povreda ĐUKIĆ ŽELJKO vvp vod vojna policija
ranjen KNEŽEVIĆ ŽELJKO 1.lpb voda mb 1.pješadiskog bataljona
ranjen LAKIĆ OBRENKO 1.lpb komandir voda 2.čete,1.pješadijskog bataljona
ranjen BOŠNJAK MLADEN 2.lpb 2.čete,2.pješadijskog bataljona
povreda ČERKETA ŽELJKO 2.lpb komandir čete
ranjen ĐAJIĆ DRAGO 2.lpb 3.čete,2.pješadijskog bataljona
ranjen ĐEKIĆ ĐURAĐ 2.lpb pozadinskog voda 2.pješadijskog bataljona
povreda DERAJIĆ MLADEN 2.lpb 3.čete,3.pješadijskog bataljona
povreda JANKOVIĆ OBRAD 2.lpb 2.čete,2.pješadijskog bataljona
povreda JEVTIĆ RADOMIR 2.lpb 2.čete,2.pješadijskog bataljona
ranjen KOSTECKI MIHAJLO 2.lpb 1.čete,2.pješadijskog bataljona
ranjen KOVAČEVIĆ MLADEN 2.lpb 2.čete,2.pješadijskog bataljona
povreda KUSTURIĆ MILAN 2.lpb 2.čete,2.pješadijskog bataljona
ranjen KUZMANOVIĆ ALEKSA 2.lpb 3.čete,2.pješadijskog bataljona
ranjen KUZMANOVIĆ ŽELJKO 2.lpb 2.čete,2.pješadijskog bataljona
ranjen LEBURIĆ VELIMIR 2.lpb 3.čete,2.pješadijskog bataljona
ranjen MILAŠINOVIĆ NEĐO 2.lpb pov 2.pješadijskog bataljona
ranjen MILOŠEVIĆ BRANE 2.lpb zamjenik komandira 3.čete,2.pješadijskog bataljona
ranjen MILOŠEVIĆ NEDELJKO 2.lpb 3.čete,2.pješadijskog bataljona
ranjen MILOŠEVIĆ PETAR 2.lpb 3.čete,2.pješadijskog bataljona
ranjen MILOŠEVIĆ RADENKO 2.lpb 3.čete,2.pješadijskog bataljona
ranjen MITROVIĆ STANISLAV 2.lpb 3.čete,2.pješadijskog bataljona
ranjen MORAVAC MILENKO 2.lpb 2.čete,2.pješadijskog bataljona
povreda MORAVAC VASILIJA 2.lpb 3.čete,2.pješadijskog bataljona
ranjen PAVKOVIĆ BOŽIDAR 2.lpb komandir 2.čete,2.pješadijskog bataljona
ranjen PETROVIĆ GORAN 2.lpb 3.čete,2.pješadijskog bataljona
povreda PETROVIĆ NEDELJKO 2.lpb 3.čete,2.pješadijskog bataljona
ranjen PETRUŠIĆ NEĐELJKO 2.lpb 3.čete,2.pješadijskog bataljona
povreda PEULIĆ JAKOV 2.lpb 3.čete,2.pješadijskog bataljona
povreda PEULIĆ MIRISLAV 2.lpb 3.čete,2.pješadijskog bataljona
poginuo POPOVIĆ GOJKO 2.lpb 3.čete,3.pješadijskog bataljona
povreda PRERADOVIĆ MANE 2.lpb 2.čete,2.pješadijskog bataljona
povreda PRGONJIĆ MIĆO 2.lpb 2.čete,2.pješadijskog bataljona
povreda SUBOTIĆ ZORAN 2.lpb 3.čete,2.pješadijskog bataljona
ranjen TOŠIĆ BOŠKO 2.lpb 2.čete,2.pješadijskog bataljona
povreda VRAČEVIĆ RADISLAV 2.lpb 2.čete,2.pješadijskog bataljona
poginuo VUJASINOVIĆ DOBRIĆ 2.lpb 2.čete,2.pješadijskog bataljona
ranjen MILIJEVIĆ BORO 2.lpb 2.čete,2.pješadijskog bataljona
ranjen CVIJANOVIĆ DRAGAN 3.lpb 3.čete,3.pješadijskog bataljona
ranjen PANIĆ RADOMIR 3.lpb 3.čete,3.pješadijskog bataljona
samora-njavanje PAVLOVIĆ NENAD 3.lpb pozadinski vod 3.pješadijskog bataljona
ranjen RADULOVIĆ RADENKO 3.lpb pov,2.pješadijskog bataljona
ranjen VOROTNJAK VLADO 3.lpb 2.čete,3.pješadijskog bataljona

ZAKLJUČAK

Naređenje o izvlačenju brigade iz zone Novog Grada oduševilo je borce. Uradili su velik dio posla da se formira čvrsta i organizovana odbrana Novog Grada i nanesu neprijatelju veliki gubici i odbace njegove snage preko rijeke Une. Mjesno stanovništvo je veoma dobro prihvatilo borce gdje su oni hrabrošću stekli povjerenje naroda novigradskog kraja. Najmanje su željeli da budu u rezervi, a to je sigurno i najteži zadatak jer se uvijek nešto očekivalo. Sastav Brigade se pribojavao mogućnosti razbijanja jedinice, jer na intervenciju sigurno neće ići kompletna brigada već čete ili bataljoni. Naređenje je ispoštovano i brigada je 27.10.1995. godine napustila novogradsko ratište i razmjestila se u širem rejonu Omarske. Vrše se organizaciono-mobilizacijske pripreme prema formaciji brigade.

Operacija „Una“ jedina je operacija Hrvatske vojske koja je završena porazom. Odvijala se od 18. do 19. septembra 1995. godine. U operaciji „Una“ Hrvatska vojska se, mimo očekivanja, suočila s organizirovanim i vrlo odlučnim otporom Prnjavorske brigade kod Novog Grada. Prema hrvatskim izvorima u Hrvatskoj vojsci bilo je dosta gubitaka među njima čak 8 viših starješina koji su poginula u rejonu Tunjica, a uništena su znatna oklopna borbena i neborbena vozila koja su bila spremna za nastavak operacije.

Po hrvatskim izvorima u operaciji „Una-95” na novogradskom frontu bilo je angažovano 1.500 hrvatskih vojnika iz sastava gardijskih brigada i domobranskih pukovnija. Ne znajući da se srpska vojska konsolidovala i da ih je spremno čeka Prnjavorska brigada, u Hrvatskoj je donijeta prije svega politička a ne vojna odluka o napadu na zapadnokrajiške opštine u RS. Zbog velikih žrtava operacija se smatra jednom od najtragičnijih akcija Hrvatske vojske, a hrvatska javnost uopšte ne zna potpunu istinu o tome zbog čega je, prema službenim podacima u toj operaciji stradalo 49 pripadnika HV, a prema neslužbenim između 60 i 80.

Tomić Srđan / Prnjavor.info

6 Comments

  1. Srđo! Sa nama ne beše onaj električar iz Boračke jelde, on je ratovao u Prnjavoru i borac je prve kategorije! Kreten!!

  2. При преносу чланка нестале су фусноте у тексту:
    1-Суочен са нападом Хрватске војске на Републику Српску преко ријека Уне и р.Саве[1],
    2-Борци су били добро примљени од стране мјештана и смјештени су по кућама, организујући војнички живот у складу са развојем борбене ситуације.[2]
    3-О непријатељској Хрватској војсци на овом фронту веома мало се знало.[3]
    4-Зона одговорности Бригаде била је велика од Новог Града до Костајнице, а као ојачање придодат јој је раднички батаљон 43. мтбригаде којим је командовао мајор Ђенадија.[4]
    5-ровове, гдје су почеле борбе.[5]
    6-посебно жестоки покушаји успостављања већег мостобрана код Дубице јачим снагама[6].
    7-корака и настави напад. На брду изнад Туњица, кључни објекат Мешиновац[7]
    8-командант 2. батаљона[8]
    9-и не могу да схвате да су наишли на тако жесток отпор који их спречава у намјери[9]
    10-Ушли смо до самог руба Мешиновца.[10]
    Изјава команданта прњавоске бригаде поводом обиљежавања годишњице напада ХВ на Нови Град, септембра 1995. године. “ да су се водиле тешке борбе…“Дневник СРТВhttps://www.rtrs.tv/av/pusti.php?id=100767
    NEPROBOJNI SRPSKI BEDEM Kako je propala HRVATSKA OPERACIJA operacija UNA 95! Desant se pretvorio u pakao! 70 mrtvih i 250 ranjenih https://www.kurir.rs/region/bosna-i-hercegovina/3767451/neprobojni-srpski-bedem-kako-je-propala-hrvatska-operacija-operacija-una-95-desant-se-pretvorio-u-pakao-70-mrtvih-i-250-ranjenih
    Фусноте:
    [1]Напад је био саставни дио офанзиве ХВ ради дефинитивне окупације, разбијања и уништења РС, а базиран је на основу сплитског састанка и договора Алије Изетбеговића и Фрање Туђмана средином године у Сплиту. Прије овога напада покушан је напад на Градишку, извођењем операције „Бирбир“# у којој су учествовали муслимани избјегли из БиХ у Хрватску, као и сви други прикупљени по Европи и шире. Еквивалент ових снага је био 1-2 бригаде ортодоксних Муслимана, са циљем да енергичном акцијом на правцу Градишка – Топила – Лакташи – Бања Лука, расјекла територију РС на два дијела, почине масован покољ и присиле становништво на егзодус. Акција је у потпуности осујећена снагама лпбр Градишка, осталих дијелова 1. KK и становништва бригада. Операција „Бирбир“ разбијена и снаге одбачене преко р. Саве назад у Хрватску уз велике губитке, остале на територији РС. #“Бибир“ је латински назив за Градишку. (Запажања потпуковника Бошка Пеулића, члана Оперативне групе 10 Приједор, Прњавор, мај 2021. године).
    [2] У самом граду Нови Град и око њега су б/д изводиле снаге 1.лпбр Нови Град, док је већи дио снага бригаде био ангажован на противнападу на правцу: Вјешала – Kрупа на Уни, са циљем да са дијеловима 16.кмтбр изврши противнапад и одбаци дијелове 5.K тзв. АБиХ преко Уне и врати привремено заузете дијелове и град Kрупа на Уни. Због низа слабости у РиK, моралу и др. ова акција није успјела, а дијелови снага новиградске бригаде који су посједали положаје на десној обали р. Уна су оставили наоружање и побјегли, што је енергично отклоњено ангажовањем мањих снага из лпбр Прњавор и Нови Град је спашен од заузимања. (Запажања потпуковника Бошка Пеулића, члана Оперативне групе 10 Приједор, Прњавор, мај 2021. године).
    [3] На фронту напада с.Матијевићи – Двор на Уни – Kостајница Врховна команда Хрватске је имала за циљ крајње радикалне намјере: заузети Нови Град и Kостајницу, заузимањем жељезничког чворишта у Новом Граду ослободити несметани жељезнички саобраћај пругом Суња – Добрљин – Нови Град , Kрупа на Уни – Перковићи – Kнин, у вези са тим су на правцу Двор на Уни – Нови Град ангажовали „елитну“ гардијску бригаду „Тигрови“, а на правцу Сисак Kостајница – Дубица, другу „елитну“ гардијску бригаду „Пуме“, са циљем да се енергичним дејством на поменутим правцима заузме жељезничко чвориште Нови Град, обухватним маневрима доведу у окружење дијелови снага ВРС уништи и протера становништво, избије на Kозару и поврати духовни сан из 2.свјестског рата са Kозаре. (Запажања потпуковника Бошка Пеулића, члана Оперативне групе 10 Приједор, Прњавор, мај 2021. године).
    [4] Батаљон је имао назив Борбена група „Баљ“по објекту Баљ изнад Kостајнице а бранио и затварао је правац Kостајница – Kнежица – Приједор.
    [5] Снаге 1.гардујске бригаде „Тигрови“ су користећи матицу ријеке која са територије Хрватске тече поред Двора на Уни, десантним и другим пловним средствима, без паљења мотора, носећи снагом матице ријеке Жировице успјели пријећи лијеву обалу р. Уне, до пјешчане аде на средини Уне, а затим вјероватно газом прешли десни крак Уне и домогли се обале и ивице пута Нови Град – Kостајница, формирали једнострану засједу и у свитање отпочели са дејством на све што се кретало комуникацијом, при чему су нанијели знатне губитке прије свега цивилном становништву од око 80-100 жртава при чему је погинуо и изузетно способан официр мајор Слијепчевић Миленко из команде 11.дубичке лаке бригаде
    Дејство убачене гупе је било подржано снажном ватром авијације и тенковима Т-55 из рејона Двора на Уни и с.Матијевићи. (Запажања потпуковника Бошка Пеулића, члана Оперативне групе 10 Приједор, Прњавор, мај 2021. године).
    [6] Напад на Kозарску Дубицу су веома жестоко извеле снаге 2.гардијске бригаде „Пуме“ по сличном методу и начину као и на Нови Град, заузеле део Дубице, али су енергичним дејством 11. дубичке лпбр и питомаца СВШ „Рајко Балаћ“ уз веома велике губитке, одбачене преко р.Уне на Хрватску територију.
    Ове двије акције су биле веома синхронизоване, али жестоком борбом, моралом и одлучношћу Kрајишници су показали свој прави борбени квалитет. (Запажања потпуковника Бошка Пеулића, члана Оперативне групе 10 Приједор, Прњавор, мај 2021. године).
    Радне карте са сајта lpbr-prnjavor.info
    [7] Борбе на Мешиновцу записао је св1к Мирослав Војводић, помоћник команданта 3. пб у дијелу рукописа, Мемоарима, Прњавор 2020. године.
    [8] Сјећање команданта 2. пјешадиског батаљона ппор Ранка Поповића- Поп, на пријем задатка од команданта прњаворске бригаде и његова одлучност да по сваку цијену одбрани Нови Град.
    [9] Праћење њихових веза: Не можемо дање. Имамо много мртвака. А, заповјед поглавника ? Добро, идемо даље. ( запажање мајора В.Тривичевића, пом НШ за обавјештајне послове команде лпбр Прњавор.)
    [10] Борбе на Мешиновцу записао је св1к Мирослав Војводић, помоћник команданта 3. пб у својим Мемоарима, рукопис, Прњавор 2020. године.
    Чланак је писан на основу ратног девника прњаворске бригаде преточен у материјал Борбени пут Прве прњаворске лаке пјешадијске бригаде 1991-1995. године, Прњавор,1997. године

    • Napad nije izveden u ranim jutarnjim satima, nije bilo besumnih fantomskih diverzanata.
      Napad/ prelaz preko rijeke se desio posle 9 i 30 (nakon artiljerijske pripreme neprijatelja) camcima sa upaljenim motorima, iz naseg rova ( koji se nalazio par metara od pomenute ade) malo se pripucalo i ljudi su se povukli kad nisu mogli srediti camce( ipak su u rovu bili ljudi domacini a ne specijalci).
      Glavnu stvar su odradili nasi izvidjaci jer su zaustavili napredovanje neprijatelja klasicnim jurisom ( skidam kapu momcima i duboki naklon) . Posle tog soka za neprijatelje oni su se ukopali u mjestu i nisu se pomjerili do povlacenja(a to su zauzeli u prvih pola do sat vremena) a Pop ih poslije je poklapao po usima.
      Ima dosta jos pojedinaca koji su odredili sudbinu tog dana same akcije al je valjda bitnije kako se osjecao neki tamo iza, da slusamo memoare babe Vange o epskim bojevima.
      Uz duzno postovanje Vama Srdjane trebali ste spomenuti momke i domacine koji su cucali u rupama od granata izrovanih i branili guzi.e ovih cije memoare spominjete.
      Potrudite se drugi put, zasluzili su.

  3. Malo se lagi, nije napad poceo ujutro vec posle artiljerijskog napada poslije 9i 30 .
    Osim hvalospjeva za citavu komandu i spiska kompletne pozadine ovdje ne vidjeh svoje ime , kao da nisam ucestvovao u ovoj akciji a bio sam u bliskom kontaktu sa neprijateljem i da nismo javili komandi telefonom da je linija pukla u reonu Tunjica prosli bi dosta vremena dok bi se organizovali izvidjaci da udare s boka.
    Al ko sam ja da se moje ime i imena drugih boraca koji su bili pa i nekih 20-50 metara od neprijatelja spominje pored komande, pozadine i ostalih pocasnih .
    Ps. Kad se vec javno iznose cinjenice neka bar budu istinite.
    Vidi se da je izvjestaj pisao neko ko bas i nije bio blizu borbenih dejstava .

    • Jarane i bolje ti sto te nespominju. Samo budala moze napisati imena ljudi koji su ucestvovali u ratnom sukobu. Hrvati nisu glupi kao mi , nego i dan dan cekaju koga ce negdje optuziti za nesto. Pola je ljudi tu starosti 50-65 godina jos uvjek radnoaktivno odnosno poslovno putuju, ili su otisli i zive u inostranstvu i sad treba neko da ga po granicama skida , hapsi i ispituje . Svi su ti ljudi manje vise bili i na drugim ratistima sirom BiH i HR.

      Kaze se uvek posle rata su svi generali pametni ali ja nevidim tu nikakvog razloga za hvaljenje. Toliki ranjeni, povredjeni , bilo i mrtvih. Vidis kako Hrvati mudro sute nespominju ni mrtve ni ranjene.
      Zbog naseg hvalisanja i snimanja kojekakvih kaseta koje su prodavane po buvljaku mnogi su najebali ili mogu jos najebati a oni se nisu nigdje hvalili kako su na pocetku rata presli Savu a na kraju rata Unu. Vojno su zgazili Krajinu ( nazalost) a cinjenica je bi bili dosli pred B.Luku da ih Ameri nisu stopirali.
      Mozemo mi ovde pisati sta hocemo pljuvati jedne druge koliko hocemo ali oni oni su oteli Krajinu jer ni RS ni Srbija nisu reagovali. Slavonija Zapadna zgazena, Istocna se morala integrisati. Kosovo smo izgubili.,, RS dala sva ovlastenja u Sarajevo , procemo ko Istocna Slavonija …
      To ti je nasa istorija i cinjenicno stanje a mozemo se busati u prsa koliko hocemo i slaviti nase poraze ko sto slavimo i boj na Kosovu..

  4. Krvoločni Hrvati bi udarali i dalje da nije u BiH tada boravio Engleski uticajni parlamentarac Malkolm Rifkind (Sir Malcolm Leslie Rifkind) i uveče iz Sarajeva odletio Krivoustom Tuđmanu i dogovorio ( naredio) da ta operacija prestane. Bila je srijeda uveče oko 10 časova 19.09.1995 godine i prestali su artiljerijski dueli i Crovati su se povukli. Bilo krvolocima tvrdo! Pratio sma to preko sredstava veze u rovu i putem radija.
    Dobro se Prnjavorska brigada pokazala na svim ratištima. Uz rat i poslie rata Srpski političari su uprskali sve. Sad smo gdje smo!!

Leave a Reply to Sve u svemu Cancel reply

Your email address will not be published.


*