Ne zaboraviti tekovine antifašizma

Polaganjem cvijeća na biste narodnih heroja Narodnooslobodilačkog rata /NOR/ i na spomenik junacima grada danas je u Prnjavoru obilježen 10. juli, dan kada je 1943. godine oslobođena ova opština u Drugom svjetskom ratu.

TV K3

Potpredsjednik SUBNOR-a Republike Srpske Rade Radonjić rekao je da su se danas preživjeli borci, njihovi potomci i sugrađani okupili da obilježe 75 godina od oslobođenja opštine Prnjavor.

On je poručio da se tekovine NOR-a ne smiju zaboraviti, te da ga posebno raduje kada vidi da se na obilježavanju ovakvih istorijskih događaja sve više okupljaju i mladi naraštaji.

“Naš osnovni zadatak je da njegujemo i obilježavamo značajne istorijske događaje i ličnosti u nadi da će to poslije nas nastaviti naši potomci, poštovaoci tradicije narodnoosloodilačke borbe, borci proteklog odbrambeno-otadžbinskog rata” rekao je Radonjić.

Polaganju vijenaca, između ostalih, prisustvovao je načelnik opštine Darko Tomaš sa saradnicima, kao i odbornici Skupštine opštine. Predsjednik lokalnog parlamenta Željko Simić rekao je da se danas još jednom pokazalo da stanovnici Prnjavora s ponosom obilježavaju ovaj istorijski značajan datum.

“Poslije 75 godina s ponosom se sjećamo narodnih heroja i svih stanovnika ove opštine koji su dali život za oslobođenje grada te 1943. godine. Sigurno je da će saradnja SUBNOR-a, ali i svih organizacija proisteklih iz Drugog svjetskog rata i opštine Prnjavor biti na zavidnom nivou i u narednom periodu”, poručio je Simić.

U Prnjavoru je danas bio i drugi sekretar Ambasade Rusije u BiH Vasilij Dulnev koji je rekao da ga raduje činjenica da lokalna vlast podržava djelovanje SUBNOR-a i da se poštuje i čuva uspomena na žrtve fašističkog terora.

“Čuo sam podatak da nažalost danas ima samo 13 živih boraca iz tog vremena, od kojih najstariji ima 97 godina. NJima bih poželio puno zdravlja”, rekao je Dulnev.

Neprijateljske formacije izvršile su napad na Prnjavor 9. jula 1943. godine oko ponoći, a opština je oslobođena već 10. jula u toku dana. Prnjavor je nakon oslobođenja 696 dana bio slobodan grad.

Od 1941. do 1945. godine sa područja opštine Prnjavor u borbenim dejstvima učestvovalo je 4.500 boraca, poginulo je 1.000, a ranjeno 1.200.
Ova opština dala je četiri narodna heroja – Radu Vranješević, Stanka Vukašinovića, Novaka Pivaševića i Vida NJežića.

Opštinski odbor SUBNOR Prnjavor u članstvu danas ima 13 starih boraca i 11 potomaka koji su uključeni u članstvo Saveza boraca NOR-a.

Izvor: Srna 

3 Comments

  1. Prohujalo je 75 godina od dolaska “radnika i seljaka” na vlast – od “pobjede nad fašizmom” a isprane i šupljoglave Srbe još drži generalna ideja kako je ovo okrutna nepravda jer “njihovih” nema te im je ostalo samo varljivo sjećanje i kakva-takva mogućnost da nastave tamo gdje je stao najveći sin naših naroda i narodnosti, da s njegovog puta ne skrenu. To što je on najveća prevara Drugog svjetskog rata, hoštapler i neprevaziđeni demagog, njih se ne tiče. U to oni ne sumnjaju i, šta-više,trude se da Njegove ideje prenesu sledećim generacijama!
    Poznati francuski istoričar, Fransoa Fire, u knjizi Prošlost jedne iluzije, objašnjava da komunista smatra kako je njegova ideja dobra i da praktikuje zamjenu teza – umjesto o svom (ne)činjenju i posledicama on govori o čistoti svojih osećanja.
    U praksi to izgleda ovako: Politika od 01.02.1951. godine objavljuje podatak Aleksandra Rankovića, koji izjavljuje: “Kroz naše zatvore je između 1945. i 1951. prošlo 3,777.776 zatvorenika, dok smo likvidirali 586.000 narodnih neprijatelja”! Među ovim zatvorenima i likvidiranima preko 95 odsto su Srbi, kojima je prišivena etiketa hegemonista i narodnih neprijatelja. Likvidirani su po kratkom postupku, najčešće bez suđenja i dokazivanja krivice!
    Poučan slučaj desio se u Bijelom Polju, Crna Gora. Rukovodstvo opštine je, po direktivi Partije, do 1948.g. bilo u obavezi da sluša Radio Moskvu (Veljko Vlahović,urednik), ali se 1949.g. to isto rukovodstvo našlo u dilemi, posle „sukoba“ Njega sa Staljinom, jer je odjednom striji brat postao ljuti neprijatelj! U nedoumici, oni se odmeću u zabiti Crne Gore (planine) – njih 18. Usledila je potjera, hapšenje i svi su likvidirani po naređenju Milovana Đilasa, odmah poslije hapšenja.
    Prema tome, ovi poštovaoci lika i djela najvećeg sina naših naroda i narodnosti, trebalo bi da objasne gdje su simpatizeri i pripadnici drugog antifašističkog pokreta – Jugoslovenske vojske u otadžbini, ili prevedeno na srpski – četnici. Drugo, kako se niko od njih ne proglasi narodnim herojem. Treće, kako to da su te 1943.godine u svoje redove primili oko 80.000 ustaša i domobrana (poslije kapitulacije Italije) kojima su ostavili postojeće činove i zvanja. Oni će u „oslobađanju“ Srbije, 1944.godine, u crno zaviti mnogobrojne srpske porodice – likvidacijom bez suđenja!
    Mnogo pitanja, nepoznanica,neznanja, dilema… oni zabili glavu u pijesak, nešto slave i obeležavaju, a nedaleko preko Save povampirene aveti prošlosti pjevaju ustaške pjesme i kliču „Srbe na vrbe“! To isto ori se ovih dana na Svjetskom prvenstvu u fudbalu, u Rusiji – u društvu s predsjednicom države.

  2. Ko ce tudju muku slusati?!

    Cekam novo izdanje Istorije/Povijesti pa da se deklarisem!

  3. Прво, која је разлика између фашизма и комунизма. Волео бих да ми неки од ових слављеника то објасни, као и то у чему је комунизам “свијетла” творевина, покрет или идеологија, и како то нестаде са политичке сцене свијета. Друго, које су то непријатељске формације нападале, а које су, као партизанске, браниле или ослободиле Прњавор? Био би интересантан списак бораца партизанских јединица и национална припадност! Треће, у каквим су то борбеним окршајима учествовала ова четири народна хероја ( Прњавор их има далеко више, Живојин Прерадовић , нпр)! Вид Њежић, као „обућарски“ радник и „напредни визионар“, није учествовао ни у једној борби! Познат је по томе што је отео писаћу машину неком Ципару, дежурном усташи у тадашњем сједишту општине Доњи Вијачани. Знајући га какав је био „борац“, мјештани Доњих Вијачана су мало-мало скидали главу овом народном хероју, на мјесном гробљу.
    Посебно би било занимљиво да се објасни, свеколиком пучанству – како нестаде једна творевина (држава – СФРЈ) за коју су они војевали и крв своју прољевали… и докле ће да нам просипају своју демагогију, јер једно говоре, друго раде а треће мисле. Нпр. Кажу да су се борили против фашизма а мисле на четнике!
    За потпредсједника СУБНОР-а: Након доласка на власт „ослободиоци“ су почели са оснивањем сеоских задруга, по угледу на оне у СССР-у. У његовом су селу конфисковали добре коње и кола Новаку Милићу, узорном и познатом домаћину – за општенародно добро. ОК. Али види врага! На једној сеоској свадби (у то доба, наравно) Новак и његова супруга Љепосава табанају пјешке, а његовим коњима управља један од „задругара“…

1 Trackback / Pingback

  1. Godišnjice iz Oslobodilačkih ratova | lpbr-Prnjavor

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*