Kažu, ima jedan svijet. Nije od karata, ali jeste od papira. U tome svijetu ljudi pričaju jedni drugima o svemu i svačemu, a da se nisu ni vidjeli ni čuli. To je svijet knjiga. A mjesta koja skupiše knjige na jedno mjesto su biblioteke koje čuvaju rukopise, koje pružaju mogućnost da onaj koji čita osjeti dušu onoga koji piše.
Pošto su martovski dani ispunjeni kulturnim manifestacijama u Prnjavoru, prava bi šteta bilo ne spomenuti gradsku biblioteku u kojoj se susreću razne genereacije koje je knjiga dovela na isto mjesto.Javne biblioteke su doživjele razne transformacije, ali je njihova funkcija ostala ista, povezati ljude i knjige.
Bibliotekarstvo nije od juče u Prnjavoru, već ono ima svoj višedecenijski razvoj. Ovim poslom još krajem prošloga vijeka počeo se baviti Djordje Milić. Prva seoska biblioteka i čitaonica osnovana je u selu Štrbci nadomak Prnjavora 1923. godine koja je imala oko stotinjak knjiga. Deset godina kasnije u Velikoj Ilovi i u Prnjavoru otvorena je vakufska čitaonica „Gajrem“. 1946. godine otvorena je biblioteka kod kafane „Pet lampi“pomenuta biblioteka je vremenom postala neuslovna, pa je 70-ih godina prošloga vijeka, izgradnjom nove zgrade u gradskom parku biblioteka premještena. Od tada pa do danas biblioteka postoji i radi na pomenutom mjestu.
Danas biblioteka raspolaže prostorom od 260 metara kvadratnih, sa odjeljenjem za djecu i odjeljenjem za odrasle . 2014. godine broj članova gradske biblioteke je bio 1136, dok je 2015. godine broj članova bio 1208, što govori o malom, ali veoma bitnom porastu članova.
Kada se govori o broju knjiga u biblioteci u Prnjavoru ona na odjeljenju za djecu ima 8.892 naslova, na odjeljenju za odrasle je 26.141 naslov, starih i rijetkih knjiga je 140, zavičajnih zbirki 576. Ukupan zbir naslova smještenih u riznicu gradske biblioteke danas je 30.749.U biblioteci su u proteklom peridou organizovane promocije knjiga, kniževne večeri, kao i posjeta sajmu knjiga u Ljubljani. U biblioteci se organizuju radionice predškolskoga i školskoga karaktera.
Živimo u vremenu u kome društvo sve više okreće ledja knjizi, i njezinoj kući biblioteci. Knjiga nije jedina vrijednost koja je bačena u neki ćošak društvenoga života, ali je to slaba utjeha za knjigu a loše opravdanje za društvo. Prozori biblioteka su okrenuti čovjeku, a vrata su širom otvorena, pa se svi iskreno nadamo da će biti sve više onih koji će kroz ta vrata i proći.
Prnjavor.info – Zoran Ančić
Be the first to comment