Drago Kalabić: Afere sustižu jedna drugu

O političkoj situaciji u Republici Srpskoj, ministrima koji se ponašaju kao činovnici, za naš list govori narodni poslanik iz SNSD-a.

U Republici Srpskoj se već tri godine ne spuštaju političke tenzije i čini se da se pozicija i opozicija nisu više u stanju usaglasiti ni oko toga koji je danas dan. Ne postoji ni minimum uvažavanja stavova onih drugih čak i kada je to u interesu građana, pa kako Vi u svjetlu svega toga ocjenjujete aktuelni politički trenutak?

– Uvijek je ovo bilo dinamično područje i ne sjećam se da smo imali niti da ćemo imati neki period stabilnosti kada nismo u stanju razgovarati o krupnim pitanjima, aferama. Nažalost, ako sam do sada i bio optimista, više nisam. Svi ti krupni, nepredviđeni događaji sustižu jedni druge, što pravi konglomerat ekonomskih i političkih situacija, u koje se, ima li prilike, ubaci i kakva elementarna nepogoda. Ne volim niti priželjkujem takvu vrstu dinamike, ali bojim se da ćemo teško dočekati jedan period stabilnosti bilo da nas potrefe lijepe i dobre stvari, pa da o njima danima komentarišemo.

Procesi lebde
Sada se sve svodi na ružne stvari o kojima se govori, koje se komentarišu. I svidjelo se to nekome ili ne, za to odgovornost u velikoj mjeri snosi i međunarodna zajednica jer je ostavila BiH nasred puta. Nekada se to zvalo pladica, prelaz preko rijeke bez drške, pa kad dođete na sredinu, ne možete se ni vratiti ni ići naprijed. Tako je i nas međunarodna zajednica dovela na pola puta i onda ostavila, stvarajući utisak da mi možemo dalje sami, ali ne možemo. Kada se vade stvari iz konteksta, kada se gleda očima običnih građana, onda misle da probleme može riješiti ili vlast ili opozicija, ali da oni to ne žele. Ali, to je kompleksnije, jer svi procesi još lebde, još nisu dovršeni. Velike sile su odlučivale o BiH i, nažalost, ostavile su nas sa javnim odlukama, a bez znanja šta stoji u pozadini.

Vi ste jedini političar iz kruga vladajućih stranaka koji je javno kazao da je potrebna rekonstrukcija Vlade RS-a. Da li ste zbog tih stavova imali problema u svojoj partiji i da li i dalje smatrate da su promjene u određenim resorima neophodne?

– Nisam imao nikakvih problema. Na kraju krajeva, svakome je dozvoljeno da iznosi lični stav i ja i dalje mislim da Republika Srpska može bolje i više. Mislim da je ova vlada odradila svoj posao koliko je to bilo moguće. Mislim da bi ovi ljudi, da mogu, radili bolje i da je ovo njihov krajnji domet. Ne mislim da u Vladi ima ljudi koji mogu raditi bolje, a neće. Znači, ljudi rade koliko mogu, rezultati su takvi kakvi su iza njih. Ja mislim da je vrijeme za promjene, ali te promjene može iznijeti ova, vladajuća koalicija. Ona može iznaći rezerve da da neke nove poglede, nove vizije, da to uradi sa nekim novim, svježim, energičnim ljudima drugačijih pogleda. Niko me ne može ubijediti da se neke stvari ne mogu raditi bolje i zato sam to i rekao javno. Ja nikome ne namećem svoj stav, a hoće li moje mišljenje jednom biti većinsko, to nije moj problem, već problem drugih. Ja isto tako poštujem i drugi stav koji je sada na sceni, iako se sada, istina stidljivo, i drugi pridružuju, smatraju da neke stvari treba mijenjati. Tako je na neki način priča o rekonstrukciji Vlade legalizovana, samo je sporno u koje vrijeme i kojim snagama.

Koji su to resori za koje smatrate da ih vode ljudi koji su dali svoj maksimum?

– Ima tu mnogo stvari koje, po mom mišljenju, ne štimaju, koje bi mogle bolje. Resor obrazovanja je jako loš. Imamo osjećaj da je ministar na nivou činovnika, da ne upravlja procesima, da im ne daje potrebnu energiju. Umjesto toga, on se samo trudi da isprati te procese i nalikuje na skretničara. Ova vlada je naslijedila mnogo problema u tom resoru i ja sam očekivao da će se oni riješiti. Umjesto toga, stvari su se pogoršale. U visokom obrazovanju afere jedna drugu sustižu, odnos javnih i privatnih fakulteta se ne rješava, kao i akreditacije visokoškolskih ustanova. Štete koje se tu urade su nemjerljive i onaj koji tu ne uradi svoj dio posla, posljedice se reflektuju na sve oblasti. Mislim da je Ministarstvu prosvjete potrebna moćna osoba, s iskustvom iz svijeta s obzirom na intenciju da se obrazovanje inkorporira u međunarodnu zajednicu i da je to neodvojivo od političkih, ekonomskih i nacionalnih tema. Mislim da oni ne mogu više, da ne mogu napraviti pomak, a to je jako loše, jako opasno, jer smo morali uspostaviti mnogo veću saradnju sa svijetom. Ima tu i drugih resora.

Socijalno nezadovoljstvo sve je izraženije i čini se da se više ne može amortizovati. Željeznice, Šume, zdravstveni sektor, svakodnevni izljevi nezadovoljstva radnika…

– Jedna od mojih zamjerki jeste nedovoljno provođenje reformi. Jedno od tih pitanja su i Željeznice. One su morale biti reformisane, ta priča je morala biti završena i bile su u tom smislu jasne upute SNSD-a da se to mora završiti. Ali, otpori u izvršnoj vlasti su bili jači, jer sada država, otimajući od drugih, daje Željeznicama koje ne mogu ostvariti ulogu koja se od njih traži. I ljudi se tamo ponašaju kao slonovi u staklenoj bašti dodatno zapošljavajući stotine ljudi.

Ali, od tog prekomjernog zapošljavanja svi peru ruke, odnosno stranke na vlasti prebacuju odgovornost jedna na drugu?

– Da, to je šizofrena situacija i tu je Vlada najodgovornija. Donosila je odluke da nema političkog zapošljavanja, pa ih potom u tajnosti sama kršila. Znači, nije njih parlament na takve stvari ponukao, ali izvršna vlast je radila po svom.

Pad je let
Sada više nije ni bitno ko je kriv, jer požar se mora gasiti. Imate žive ljude, građane ove zemlje koji su se našli tu gdje jesu. Ja sam na strani tih ljudi koji ne mogu snositi odgovornost i mislim da je tu Vlada najviše podbacila. Uz to, imate i jako loše stanje u zdravstvu, problem koji nije smio da se desi. Bio je jasan politički stav SNSD-a da se to mora riješiti još prije tri godine.

Ko je te procese zakočio?

– Ja moram reći da je izvršna vlast postala država u državi, uprkos parlamentarnim odlukama, i to nije samo slučaj kod nas da se izvršna vlast odmetnula. I onaj ko se tome ne suprotstavi na vrijeme, plaća cehove. Jer mala je utjeha promjena vlasti, kad imate ogromne posljedice. U zapadnim demokratijama pogodi vas smjena jer je to neka vrsta javne degradacije, ali ovdje to nikome ništa ne znači. I završiću time da reforme nisu provedene u mjeri u kojoj su trebale i Vlada je radila samo na gašenju požara, a niko se nije usudio da zasuče rukave, da napravi rezove po cijenu posljedica i po samog sebe, pa i Vladu. Ja sam jednom na organima stranke rekao da SNSD treba provesti reforme i po cijenu gubitka vlasti, da bi se na nju vratio. Jer, nije sramota pasti, ali jeste sramota ne podići se.