Iako je Vaskrs najveći hrišćanski praznik – praznik nad praznicima, kod Srba se Božić i praznici vezani za njega, najsvečanije proslavljaju i obiluju našim lijepim običajima, koji vrijeme od nekoliko nedjelja oko Božića, čine najljepšim i najsvečanijim periodom u cijeloj kalendarskoj godini.
Božić se praznuje kao uspomena na dan rođenja Gospoda Isusa Hrista, Sina Božjeg, Spasitelja svijeta. Činjenica da je to praznik rađanja novog života, praznik djece i djetinjstva, praznik roditeljstva – očinstva i materinstva, ukrasio je kod Srba ovaj praznik, najljepšim vjerskim običajima i obredima. Svi ti običaji i obredi imaju jedan osnovni smisao i svode se na jedan cilj, umoliti Boga da sačuva i uveća porodicu i imanje domaćina. Povodom najradosnijeg hrišćanskog praznika Božića, razgovarali smo sa prnjavorskim jerejem Radislavom Nunićem, koji nam je pričao o božićnim običajima.
“Božiću se raduje i staro i mlado, i muško i žensko. Na nekoliko nedjelja pred Božić (već od Nikoljdana) i nekoliko nedjelja poslije Božića (do Savindana) traje svečano praznično raspoloženje. Narod se veseli i raduje, u kućama i porodicama vlada prijatno duhovno raspoloženje, u atmosferi se osjeća neko tiho praznično blaženstvo, pa se u takvim prilikama ljudi mire, praštaju jedni drugima uvrede, a cijeli narod postaje jedna duša”, kazao je Nunić.
Običaji u Božićnom postu
Ovom velikom hrišćanskom prazniku prethodi Božićni post, koji traje šest nedjelja.
“Božići post je vrijeme kojim se duhovno pripremamo za praznik Rođenja Hristovog. Čisteći se od grijeha, trudimo se da svoje srce pripremimo, da se u njega može useliti Bogomladenec Hristos. U vrijeme posta, postoje lijepi običaji, koji ukrašavaju pomenuti period podviga, a to su Djetinjci, Materice i Oci. Za praznik Djetinjci simbolično se vezujuju djeca određenom vezom (tankom strunom ili koncem) oko struka ili za ruku, a da bi se izbavila iz te “zamke” potrebno je da daruju svoje roditelje nekim skromnim poklonom. Isto tako se radi i za praznik Materice i Oce, s tim što u tom slučaju bivaju vezani roditelji od svoje djece. Ovaj interesantni običaj, doprinosi da se u molitveno vrijeme posta dodatno jača porodica, koja predstavlja domaću crkvu ili crkvu u malom. Doprinosi slozi u njoj, razumijevanju, poštovanju između djece i roditelja, starijih i mlađih, što sve zajedno čini porodicu jakom i zdravom”.
Božić kod Srba se praznuje tri dana. Prvi dan Božića je uvijek 7. januara. Na Božić ujutro, prije svitanja, zvone sva zvona na pravoslavnim hramovima, objavljuje se dolazak Božića i božićnog slavlja. Domaćin i svi ukućani oblače najsvečanije odijelo, i odlaze u crkvu na božićnu liturgiju. Posle službe u crkvi se prima nafora i prvo se ona uzima na Božić. Ljudi se pozdravljaju riječima „Hristos se rodi!“ i otpozdravljaju: „Vaistinu se rodi!“
Česnica
Rano ujutro na Božić, domaćica zamijesi tijesto od kojeg peče pogaču, koja se zove česnica. U nju se stavlja metalni novčić – zlatni, srebrni ili obični, odozgo se ubode grančicom badnjaka, i ta česnica ima ulogu slavskog kolača na Božić.
“Kada česnica bude pečena, iznosi se na sto, gdje je već postavljen božićni ručak. Kada svi stanu za sto, domaćin zapali svijeću, uzima kadionicu, okadi ikone, kandilo i sve prisutne, preda nekom mlađem kadionicu koji kadi cijelu kuću. Ukoliko neko zna, pjeva božićni tropar, a ako ne, čita se „Oče naš“ naglas. Kad se molitva završi, pristupa se lomljenju česnice. Česnica se okreće kao slavski kolač, preliva vinom i na kraju lomi. Ona se lomi na onoliko dijelova koliko ima ukućana. Onaj ko dobije dio česnice u kojoj je novčić, po narodnom vjerovanju, biće srećan cijele te godine. Kada se završi lomljenje česnice, ukućani jedni drugima čestitaju praznik i sjedaju za trpezu”.
Božić u urbanoj sredini
Postavlja se pitanje kako slaviti Božić danas, u izmijenjenim uslovima života, naročito u urbanim sredinama, gdje nema ni vatre ni ognjišta, šume, drveća i gdje je nemoguće na visoke spratove podizati veliko drvo i slamu?
“Srbi su Božić, isto kao i krsnu slavu, slavili u teškom ratnim uslovima – u rovu, na straži, na frontu, tim prije ga je lakše slaviti u svijetlim, prostranim, toplim i komfornim stanovima, u gradskim sredinama. Umjesto velikog drveta uzme se manja hrastova grančica, i manja količina slame. Zapali se svijeća i kandilo što simboliše vatru i ognjište. Kuća se okadi tamjanom, izgovore se molitve koje se znaju, ili se pročitaju iz molitvenika, i to vrijeme praznika provodi se u prijatnoj porodičnoj atmosferi uz slušanje crkvene muzike i pjesama, ili uz gledanje filmova vjerske ili moralne sadržine”.
Običaje treba njegovati
“Običaji koji su vezani za Rođenje Gospoda Isusa Hrista u mnogome upotpunjuju vrijeme praznovanja. Običaji svojom simbolikom pomažu da se bolje shvate i razumiju uzvišene istine pravoslavne vjere i sami sebi ne mogu biti svrha. Najpravilnije je da imamo u vidu veličinu i suštinu samog praznika, a kroz njegovanje lijepih božićnih običaja da se radujemo istom”, poručio je za kraj Nunić.
Prnjavor.info – Zoran Ančić
Be the first to comment