"Ukijeva čokoladna bajka" stigla je i u Fond solidarnosti za dijagnostiku i liječenje, oboljenja, stanja i povreda djece u inostranstvu.
“Nema osobe koja nije čula za čokoladnu magiju koju pravi dječak Uroš, poznatiji kao Uki, sa svojom majkom Tanjom Živković, a nisu zaboravili ni na Fond solidarnosti i sve mališane koji se liječe u inostranstvu, jer su samo za nas napravili čokoladice, posebne, baš kao što je i dječak Uki”, naveli su iz Fonda.
Podsjećaju da ovaj dječak boluje od rijetke bolesti i ima jedan od najrjeđih simptoma na svijetu – De Grouchijev sindrom.
I “Rotari klub Banjaluka” po drugi put je donirao plišane igračke ovom Fondu, za djecu koja odlaze na liječenje u inostranstvu.
Riječ je o medvjedićima koji su na neki način postali simbol Fonda solidarnosti, budući da mališanima koji na poklon dobijaju ovu igračku prije odlaska na liječenje toliko znači ovaj mali gest pažnje, jer osjećaju da nisu sami.
Citat:
“Nema osobe koja nije čula za čokoladnu magiju koju pravi dječak Uroš, poznatiji kao Uki“
Kraj citata
Pustite dijete da prozivi djetinjstvo dijete nije i nesme biti radnik.
Samo kod nas je moguce i neko uporno gurno da je taj decak poduzetnik, sad vidimo i radnik …
Nije to nikakva ni zavist ni ljubomora niti prigovaranje roditeljima, ALI DA LI MOZE NEKO JEDNOM NAPISATI BILO GDJE BILO STA O TOM DJETETU A DA NIJE POVEZANO SA BIZNISOM.
Moze li neko napraviti o njemu reportazu kako ide u skolu , kako igra u folkloru ili bilo kakve druge njegove aktivnosti pa napomenuti da on radi i takve stvari a ne samo cokoladice, slatkisi, sajmovi itd.
Ja razumem da ljudi zele da tom decku obezbjediti i egzistenciju kad odraste da moze zivjeti samostalno i biti aktivan clan drustvene zajednice i naravno samostalan ali ovako se postize kontraefekt. Dete iako ima zdravstveni problem mora biti na svim slikama utegnuto i obuceno kao vojnik.
Dajte ga stavite jednom u majici umazanog cokoladom da se ljudi mogu indentifikovati s njim. Ovako nam dodje kao onaj kuvar sa vegeta pakovanja.
Zato kazem pustite djete da bude dijete da ima svoje djetinjstvo da kroz takve akcije i druga djeca imaju nadu i zelju da ozdrave ili da pomognu drugoj deci .
Da se ovo desava u zakonski uredjenoj drzavi dosad bi socijalne sluzbe davno intervenisale jer dijete nemoze biti radnik a poduzetnik nikako.