Gimnazija u Prnjavoru bila je juče domaćin okruglog stola na temu prevencije nasilja među mladima pod nazivom “Zašto mladi ćute?” s ciljem podizanja svijesti o značaju prevencije vršnjačkog nasilja i izgradnje bezbjednog i podsticajnog školskog okruženja.
U traženju mogućih rješenja kroz konstruktivan dijalog, diskusiju i razmjenu stavova učestvovali su učenici četvrtog razreda prnjavorske Gimnazije, učenici Srednje škole unutrašnjih poslova, predstavnici Ministarstva prosvjete i kulture Republike Srpske i Ombudsmana za djecu Srpske.
Bojana Kos, pomoćnik ministra za srednje obrazovanje i vaspitanje i obrazovanje odraslih u Ministarstvu prosvjete i kulture Republike Srpske, kaže da je vršnjačko nasilje uvijek važna tema u svim vaspitno-obrazovnim ustanovama, problematika na kojoj se konstantno radi.
„Ministarstvo je ove godine pokrenulo kampanju ‘Škola koja čuje’ kao dio dugoročnog projekta škole bez nasilja. Na ovaj način podstakli smo škole da se još više uključe jer je zakonskim i podzakonskim aktima regulisana nulta tolerancija na nasilje u svim vaspitno-obrazovnim ustanovama i to je ono čemu težimo“, pojasnila je Kos u izjavi Srni.
Ona je napomenula da podaci od prošle godine pokazuju da je u drugom polugodištu nasilja među učenicima bilo duplo manje u odnosu na prvo polugodište.
„To je za nas odličan podatak i nadamo se da će se taj trend nastaviti“, rekla je Kos.
Zamjenik Ombudsmana za djecu Republike Srpske Andrea Stanković rekla je u izjavi Srni da djeca traže više edukacije o vršnjačkom nasilju gdje kao veliki problem dominira socijalna isključenost.
„Na ovom problemu treba svi kao društvo da radimo i obratimo posebnu pažnju. Treba da pronalazimo prave vrijednosti, da tome učimo djecu jer je važno da kod njih podstaknemo empatiju“, kaže Stankovićeva.
Ona smatra da sve kreće iz kuće, od roditelja, porodice, a zatim se poseban kvalitet dobija u školama, vaspitnim ustanovama, uopšteno u društvu, i napominje da društvo koje nema empatije i drugarstva ne ide u dobrom pravcu.
„Vršnjačko nasilje, nasilje uopšte je nažalost u porastu i moramo kao društvo da pošaljemo jasnu poruku, jasno kažemo ‘ne nasilju’. Trebamo da reagujemo na svaku sumnju, prijavu nasilja, nemamo čarobni štapić u tom domenu, ali treba da posvetimo dužnu pažnju onome što nam djeca povjeravaju“, pojasnila je Stankovićeva u izjavi Srni.
Ona je napomenula da se djeca najčešće neće odmah nekome povjeriti nego tek kada se problem ponovi više puta, u kontinuitetu.
„Najčešće je tako i zato moramo za sve prijave nasilja koje imamo da budemo na visini zadatka, odreagovati u tom momentu, zaštititi dijete, ono koje je žrtva, ali obratiti pažnju i počiniocu, da sagledamo koji su uzroci, odnosno ne samo da se kao društvo bavimo posljedicama već i uzrokom nasilja“, rekla je Stankovićeva.
Učenica Gimnazije Lana Zec kaže da je pažnju potrebno usmjeriti na traženje odgovora zašto mladi ne pričaju o svojim problemima.
„Profesori i nadležni organi ne znaju da li se nešto dešava u učionicama, na školskim hodnicima. Važno je pričati, podijeliti sa nekim ono što nas muči, prijaviti bilo kome u školi – pedagogu, profesoru, razrednom starješini, roditeljima ili prijateljima“, rekla je ona.
Lana kaže da mladi međusobno o svemu razgovaraju, ali da ćute o mnogim pojavama u društvu, nepravdama, pa tako i vršnjačkom nasilju, jer se plaše, osjećaju stid, nesigurnost ili najčešće imaju osjećaj da se time ništa neće promijeniti, da se njihov glas zapravo neće čuti.
Tamara Stojanović
Be the first to comment