Potrošnja vode na području Gradiške, Laktaša, Srpca i Prnjavora je višestruko povećana zbog dugog perioda bez kiše i sa izrazito visokim temperaturama vazduha, što je uslovilo smanjenje nivoa podzemnih tokova i presušivanje izvora.
Desetine sela u lijevčanskom i potkozarskom kraju više od mjesec nemaju vode ni za piće, pa su prinuđeni da se snabdijevaju na izvorima udaljenim i po nekoliko kilometara.
Na vrelu pored magistralnog puta, u blizini Prnjavora, konstantno su veće grupe mještana nekoliko sela koji dolaze po vodu. Zabrinuti su da će, ukoliko suša potraje, imati još veće poteškoće u snabdijevanju vodom.
Anđelko Garonja iz Galjipovaca kaže da voda iz vodovoda u njegovom selu nije upotrebljiva za piće, te je prinuđen da se pitkom vodom, za koju su potrebe sada uvećane, snabdijeva sa izvora u Galjipovcima.
– Mi smo zadovoljni zato što vrelo ne presušuje, a to je rijetkost u ovom kraju. Da nije tako ne znam kako i gdje bih se snabdio vodom. Ovo ljeto je pakleno ili bolje reći kataklizmično. Sve se suši, a vode ponestaje – kazao nam je Garonja.
Kilometrima traže vodu
Smiljka Karakaš i Ljubomir Demonjić iz Potočara svakodnevno po vodu idu nekoliko kilometara.
– Svako seosko domaćinstvo je veliki potrošač, jer treba napojiti stoku, istuširati se po nekoliko puta dnevno, nakon prljavih poslova u štali, na njivi… Voda je za nas važnija nego sve drugo, a sada su nam vrela presušila, vodovoda nemamo i zato svakodnevno tovarimo bačve i idemo po vodu – kazala je Smiljka za Srpskainfo, priželjkujući da napokon u njihovom naselju bude izgrađen vodovod.
Ljubomir Demonjić kaže da lokalna vlast to godinama zagovara, ali se ništa ne radi. Bez vodovoda, kaže on, teško je očekivati bilo kakav napredak i normalan život u Potočanima i susjednim selima prnjavorske opštine.
Niti imamo vode niti puta, iznosi Nedeljko Đekanović primjedbe na uslove života u Prosjeku, selu takođe na području prnjavorske opštine.
– Smatramo da smo zapostavljeni od naših vlasti, posebno u ovako teškoj situaciji zbog suše koja je odavno postala elementarna nepogoda najvišeg stepena. Nama jedino dobro obećavaju, a da li sam u pravu zaključićete ako vam kažem da svakog dana po vodu putujem 20 kilometara – kaže Nedeljko Đekanović iz Prosjeka.
Presušili bunari
Zora Miljković iz Ratkovca, koju smo takođe upoznali na izvoru, gdje je došla po vodu, požalila se da je njen bunar presušio i da nema drugog rješenja nego kantu u ruke, pa u potragu za vodom.
– Sve se suši i vene, voda je potrebna ljudima, stoci, životinjama, biljkama, svima, a nema je dovoljno. Mnogi su se dohvatili plastičnih kanti i hodaju kojekuda u potrazi za vodom. Uskoro ćemo svi shvatiti šta voda znači i kako je treba čuvati – smatra Zora Miljković.
Od ostalih područja najteže je u potkozarskim selima gdje su nekoliko dana slavine suve. To je slučaj u Jurkovici, Turjaku, Miljevićima, Grbavcima, Trnovcu, Šaškinovcima i drugim gradiškim selima. Riječ je o 11 mjesnih zajednica i 450 domaćinstava.
Prekomjerna potrošnja
Mještani navode da su zbog manjka vode očajni. U Komunalnom preduzeću „Vodovod“ u Gradiški ističu da je nestašicu uzrokovala prekomjerna potrošnja.
– Imamo dovoljno vode, ali je problem tehničkog karaktera, jer pumpe ne mogu obezbijediti dovoljno vode. Takođe, 130 kilometara ranije građene vodovodne mreže akcijama mještana nije u skladu s tehničkim standardima, bez vazdušnih ventila, regulatora pritiska, nepristupačnim trasama – rekao je za Srpskainfo Sandro Zeničanin, direktor KP „Vodovod“.
On kaže da će izraditi novu tehničku dokumentaciju i utvrditi drugačije norme kako bi spriječili krađu vode, što je takođe veliki problem koji je naglašen tokom velike suše.
– Cjevovodi su u voćnjacima, plastenicima, izgrađeni su na trasama pogodnim za krađu, a nepogodnim za kontrolu. Inače, potrošnja u turjačkom kraju je četiri i po puta veća nego prethodnih mjeseci. Stanovništvo pitkom vodom zalijeva bašte, voćnjake i njive, što je dovelo do poteškoća u snabdijevanju – kazao nam je Zeničanin.
ZAPUŠTENI IZVORI
U nekoliko mjesta, pored spasonosnih izvora vode, više sagovornika ukazalo je na neodgovorno ponašanje stanovništva.
– Voda nam je postala vrijedna kao zlato, a pored vrela je mnogo smeća, otpada, flaša, kanti… Oni koji dolaze po vodu, kojima je najpotrebnija, ne čuvaju izvore nego ih zagađuju. Okoliš ne čuvaju nego prave sveopšti nered. To je neshvatljivo – požalilo se nekoliko naših sagovornika u okolini Prnjavora.
Стање са снабдјевањем водом на подручју Општине је забрињавајуће, за први озбиљни степен узбуне. Овај проблем није могуће ријешити ад-хок, када искрсне проблем, већ се то ради системски, организовано и плански, унапријед. Касно је када нас задеси невоља, онда можемо само да тугаљиво гледамо у небо или да организујемо “додоле” као наши преци, па шта прије упали!
Системско рјешење нема шансу да се примјени. У разне службе, институције, агенције и министарства примљени су послушници и партијски бојовници којима је овај проблем “шпанско село”, далек и непознат, и немају елементарно знање да нешто предузму. Дакле ту обичан грађанин нема шта да тражи или да очекује.
Друго, поједине изворе су и сами грађани увели у своје двориште. Пропратна невоља настала је када је то урађено нестручно па је извор напустио свој ток, промјенио путању!
Да би несрећа била већа ту је и неизбјежни вјештачки фактор, смишљен и планиран у некаквој Сотонској “кухињи”, кога ови свемоћни планери називају “промјена климе”. Колико јуче на небу, изнад Прњавора и шире, били су уочљиви авиони који су нас запрашивали непознатим оксидима метала који остају сатима на небу и полако нас “соле”. Тај садржај је штетан колико за људску популацију, толико и за биљни и животињски свијет. Човјек то удише у плућа, ту се складиште којекакве нано честице и постају пријемници за следећи корак – тровање и изазивање п(л)андемије, као Ковид-19. Исто се дешава и са животињским свијетом, тако да је уочљиво да неких животињских врста нема, нпр. појединих врста птица. Пчеле су озбиљно угрожене а, ако оне нестану, одлази и човјек, нестаће.
Непознати садржај пада и на биљни свијет који се не оплођује и размножава на природни, уобичајен начин, и суши се, нестаје. Тако у задњих десетак година нема рода бијелих шљива, ораса, нпр. Ово су врли планери већ давно испробали и усавршили у Вијетнамском рату, шездесетих година прошлог вијека.
Ови напади на човјека познати су под називом као ХААРП и Кемелтрејлс, те уз садајство других метода (микроталаси, 4 или 5Г мрежа са неизбјежним “паметним” телефонима, и друго) свеукупно представљају мрежни рат којим изазивају поплаве, пожаре, земљотресе, временски непогоде, контролу понашања, чиповање, заглупљивање, отупелост и емпатију.
На овим пројектима стоје креатори и врсни стручњаци и тимови психолога, социолога, хемичари, биолози, маркетиншки стручњаци…до експерата “инжењера људских душа”.
Људи обично, односно већина њих, нису свјесни шта се догађа; не размишљају, не процјењују, не доносе закључке а, ако им неко указује на опасност, онда то одбацују као немогуће, неразумно, нелогично и такве проглашавају теоретичарима завјере па их чак исмијавају!
Људи не читају, не познају историју, тајна друштва – једни јер немају предиспозицију за то, а други су (пре)паметни, завршили су високе школе и факултете а то нигдје нису учили те живе у блаженом незнању!
На челу држава су нам инсталирани послушници, зову их политичким идиотима. Уз њих су економске убице, све неки економски експерти а не познају ни основне, елементарне, законе економије. У њиховим рукама и рукама њихових послодаваца је наша будућност! Разним аферама и испадима елегантно нам одвраћају нашу невеселу стварност тако и толико да многу размишљају и говоре – Добро је нек није горе!
А вријеме пролази, боље бити неће…
@ Kažem ja sebi
Gospodine, ti što kazujesš sam sebi, dobro bi bilo da nam na jednom primeru opišesš jednog politickog idiota, jednog opštepoznatog, naseg ili stranog, nebitno!
S poštovanjem, unaprijed hvala
Niti ima ko da razmislja niti ima ko da cita.Sve se sastoji u toj jednoj recenici,,Dobro je nek nije gore;To sam cuo hiljadu puta bilo sta da sam rekao da bi nam bilo bolje ili te jednostavno proglase ludim,na kraju te jos proglase za zlo.Kada je vec u pitanju voda blizu rodnog ognjista ima mali potocic nekada je tu bila i vodenica.Kada se krenulo u dijasporu pocelo se kupovati mlinovi na struju tako je prestala potreba za vodenicom.Moze se reci da se napredovalo i zaista i jeste to neki napredak,ali smo onda zbog nedostatka kulture ili ne znanja u taj potok bacali smece uginule zivotinje.Moje je razmisljanje bilo da se zastiti taj potok pa cak da se obnovi vodenica ako nista drugo radi neke tradicije ,a ujedno i ocuvanje samog potoka.Tako sam predlagao da se prosiri put,ali neki nece da pomaknu ogradu da uklone sljivu krusku samo su govorili sta tebe briga ma da ti ces da nam kazes itd.Vi nastavite da pisete,ali Vam je trud uzalud mislim mozda grijesim dobro bi bilo da grijesim.Kao sto meni kazu tako ce i tebi reci ko tebe sta pita,ako ti ne valja idi.
Pitka voda je veliko bogatstvo, medjutim mnogo kvalitetnih izvorista je zapusteno ili bahatoscu pojedinaca zagadjeno, slucaj jedog izvora u Donjoj Ilovi, tzv Vrtovaca, gdje se vecina okolnih domacinstava snabdijevala pitkom vodom, cak su neki i iz grada dolazili da natoce vodu, jer je bila jedinstvena i mnogi su hvalili kvalitet tog izvora, medjutim danas je skoro pa zagadjen , jer se neko drznuo da pusti fekalne odvode direkt u potocic koji prolazi pored, tako da se prilikom veceg vodostaja voda iz potocica ulijeva u taj izvor,tzv, AZNU, sto se vidi i po biljkama koje rastu tik ispred otvora na izvoru koje tu nikada nisu rasle jer je voda bila hladna a sada rastu jer je zadjubreno zemljiste ispred , STA RECI, mozda ovako ekstremne temperature i nedostatak vode nekome probudi savjest…