Evo nas u božićnoj radosti, velikoj duhovnoj radosti kada proslavljamo dolazak Boga na zemlju, kada proslavljamo dolazak Sina Božijega rođenog od Duha Svetoga i Marije Djeve. Gospod je, braćo i sestre, došao na zemlju da bi nas smrtne i prolazne obdario životom vječnim i životom neprolaznim, da bi nas uzdigao na nebo.
Ljubav Božija i Njegov dolazak u svijet jeste sjedinjenje neba i zemlje, pomirenje čovjeka sa čovjekom i ljudi sa Bogom. To je poruka Božića, braćo i sestre. Hristovo rođenje je pojava nebeskog mira na zemlji i poziv nama, svim ljudima na mir i uzajamno praštanje. Zato su Božić i dani po Božiću koje proslavljamo, dani u kojima je ljudima zasijala svjetlost Bogopoznanja. Hristovim rođenjem mi smo upoznali Boga.
Rođenje Gospoda Isusa Hrista je dan Božiji u kojem su se sreli, kako kaže Sveto pismo, istina i milost, ljubav i pravda, i u kojem su se sreli Bog i čovjek i zagrlili se zagrljajem vječnim i neprolaznim. Vječni Bog primio je u naručje i zagrlio prolaznog i smrtnog čovjeka. Zagrljaj Božiji tog smrtnog i prolaznog čovjeka pretvorio je, da tako kažem, u vječnog i besmrtnog čovjeka. Ništa tako, braćo i sestre, ne zagrije dušu ljudsku, ljudsko tijelo, ljudsko srce, kao što ga zagrijava ljubav prema Bogu i prema čovjeku.
I ovdje na zemlji je tako. Kad mi osjećamo u ovom zemaljskom zagrljaju tu snagu ljubavi, kako li je tek kada Bog zagrli čovjeka, kada ga primi u svoje naručje. Mi to osjetimo kad zagrlimo svog prijatelja, mi prosto osjećamo snagu, da nešto izlazi iz nas i da prelazi na to ljubljeno stvorenje. I obratno, kada nas ljubljeno stvorenje zagrli, tada nas ojačava. To je ta ljubav, koja nam govori da nismo sami. I zato je čovjek okrenut ljubavi, a to znači da je čovjek okrenut zajednici. Dakle, sam čovjek ne može da osjeti šta je ljubav. Kad je sam, izolovan, kad nikoga ne ljubi, kad njega niko ne voli i ne ljubi, on je usamljen, on je potpuno prazan. Da, čovjek je prazan bez Boga i bez ljubavi.
Kad je tolika radost kad mi zagrlimo jedni druge, kako li je velika radost Boga vidjeti, Boga zagrliti i kako li je tek onda kad se čovjek sretne sa Bogom? To je Božić, braćo i sestre, zagrljaj – i neba i zemlje i čovjeka. Božić je dan zagrljaja. I ne samo Božić, nego i svaka Liturgija je zagrljaj Boga i čovjeka, koja nas vodi da sretnemo Boga, da vidimo Boga, da zagrlimo Boga, prvenstveno našim životom, a onda na svetoj Liturgiji kroz sveto Pričešće.
Kad se pričestimo mi pjevamo, – vidjesmo Svjetlost istinitu, primismo Duha Svetoga, vidjesmo Boga kroz svetu Tajnu pričešća. Na svakoj Liturgiji, kad se pričešćujemo, mi ustvari izgovaramo ono što izgovaramo o Božiću – da je sa nama Bog. Liturgija nas i poziva da mi doživljavamo u sebi da je Bog sa nama. A On je uvijek sa nama ako smo mi sa Njime.
Srećan Vam Božić i nastupajuće novo 2017. ljeto Gospodnje, uz radosni Božićni pozdrav. MIR BOŽJI-HRISTOS SE RODI!
Be the first to comment