Vidovdan, jedan od najvećih datuma u srpskoj istoriji, obilježen je u Prnjavoru, u spomen hramu kneza Lazara na Vučijaku, izgrađenom u čast i slavu svih poginulih boraca, od Kosova do današnjeg dana. Služen je potom, a potom su položeni vijenci. Vijenci su položeni i na grob Veljka Milankovića, legendarnog komandanta jedinice “Vukovi sa Vučijaka”.
Vidovdan kao istorijski i vjerski praznik duboko je ukorijenjen u srpskom narodu. To je dan kada spominjemo sve srpske heroje od Kosovskog boja do danas.
Samo u proteklom ratu, sa područja Prnjavora poginulo je 626 boraca. Njihova imena uklesana su u spomen hramu kneza Lazara na Vučijaku. Pero Rudonjić izgubio je dva sina – Duška i Željka. I danas, nakon toliko godina, tuga i dalje.
“Nema tu da se izboriš ili ne izboriš. To se desilo tako i ne može se nikako riješiti. Šta da uradiš ? Danas, sutra i nekako ti dođe da je tako moralo biti, nema druge”, kaže nam Pero.
Ogroman doprinos u odbrani srpskog naroda dala je jedinica „Vukovi sa Vučijaka“. Junaštvo komandanta Veljka Milankovića i njegovih boraca, ostaje zauvijek, u amanetu svim generacijama. Najteži put bio je Koridor. Vukovi kažu – Veljko je bio jedan od najboljih vođa.
“Ja ga pamtim iz civila. Veljko je bio jako dobar. Bio je strog, disciplinovan. Tada sam imao 23 godine, svi smo mi bili takoreći mladići, ali se uz Veljka nismo bojali. Bilo je i dobrog i lošeg. Bilo je kada ljudi stradaju i gine”, kaže nam kratko Drago Petrović iz jedinice „Vukovi sa Vučijaka“.
Ratni put „Vukova“ bio je težak. Nakon stradanja prvog, Veljka Milankovića, „Vukove“ je u nove bitke vodio Miro Šikarac. Imali su svoju životnu priču. Zajedno su ratovali, zajedno su i ranjeni.
“Žao mi je što je došlo do toga, da Veljko nije uspio da preboli rane, iako sam ja po svemu sudeći, kako po izgledu, tako i po nalazima i mišljenju doktora, bio mnogo teže ranjen, nego sam Veljko. Eto, igra sudbina se desila, ja sam preživio, a naš komandant je podlegao tim ranama, koje je imao”, kaže Miro Šikarac, nekadašnji komandant jedinice “Vukovi sa Vučijaka“.
Vidovan nas podsjeća na sva stradanja srpskog naroda. Sjećamo se 626 poginulih boraca sa područja Prnjavora. Njima u čast, u spomen hramu kneza Lazara na Vučijaku odata je počast. Potom su položeni vijenci.
“Mi smo ti na kojima je ostala i obaveza i dužnost, da ne dozvolimo da se ti ljudi zaborave. Jer, ako mi zaboravimo bitke poput Kosovskog boja, ubistvo Gavrila Principa, ako zaboravimo proboj “Koridora života” i spajanje sa Maticom Srbijom, kada su srpske bebe umirale u Banjaluci, vjerujte da ćemo zaboraviti sami sebe i ko smo, šta smo i odakle smo”, kaže Perica Đumić, predsjednik Boračke organizacije grada Prnjavor.
Gradonačelnik Prnjavora Darko Tomaš kaže da su ovo dani kada se sjećamo svih srpskih junaka:
“Ovaj dan nosi simboliku stradanja, ali i borbe srpskog naroda. Zato i mi ovdje u Prnjavoru, obilježavamo ove dane, zajedno sa Boračkom organizacijom, ali i Srpskom pravoslavnom crkvom. Juče smo ovdje na Vučijaku imali akademiju povodom Vidovdana, a danas je parastos i slava hrama. Moje čestitke idu i svim borcima VRS, jer danas Vojska obilježava svoju krsnu slavu”, rekao je Tomaš.
U crkvi na Vučijaku obilježena je i krsna slava ovog hrama. Kako pravoslavni običaji nalažu osveštano je žito i prelomljen slavski kolač.
“Voljom Božijom i ove godine slavimo praznik Vidovdana – svetog velikomučenika kneza Lazara i mučenika kosovskih, koji su dali svoje živote za srpsku zemlju. A dajući živote za svoju otadžbinu, oni su se opredijelili za carstvo nebesko i to je jeste zavjet koga se trebamo držati, pamtiti i poštovati. Vidovdan je dan kada se sabiramo oko kneza Lazara, jer on jeste taj koji je dao svoju žrtvu, koja je bila spasonosna za njega, ali i za sav srpski narod”, rekao je jerej Milan Bezer.
Vidovdan je praznik koji duboko prožima biće srpskog naroda, a za Srbe u Republici Srpskoj posebno je važan, jer je to dan VRS, koja je odbranila narod u najtežim trenucima.
(Tekst i foto TV K3)
1 Trackback / Pingback