U aktivnosti na ostvarenju ovog cilja uključili su se aktivisti i članovi Udruženja roditelja djece sa smetnjama u fizičkom i psihičkom razvoju “Neven”, UG “Romska djevojka – Romani ćej”, Udruženje roditelja sa četvoro i više djece “4+”, Omladinski centar Prnjavor i Gradska organizacija slijepih Prnjavor.
Iako se korišćenje personalne asitencije direktno ne povezuje sa materijalnim stanjem i socijalom, veći broj osoba u Prnjavoru, kojima je za njihov svakodnevni život potrebna pomoć drugog lica, očekivali su da će i ta kategorija biti obuhvaćena početkom godine u Skupštini grada usvojenom Odlukom o proširenim pravima socijalne zaštite u gradu Prnjavor.
Međutim, ta očekivanja se nisu ostvarila, jer su tumačenja iz gradske uprave da među ukupno devet kategorija korisnika proširenih prava za kategoriju “korisnici prava na dodatak za pomoć i njegu drugog lica” nije podrazumjevano i izdvajanje sredstava i za personalne asistente, koji bi se finansirali iz budžeta Grada, kako bi se brinuli o licima kojima je ta pomoć potrebna.
Pomenutom odlukom su, pored ove kategorije, obuhvaćeni i korisnici prava na novčanu pomoć, na ličnu invalidninu, za djecu bez roditeljskog staranja i iz porodica pod nadzorom, porodice sa troje i više djece, djeca sa smetnjama u razvoju i njihovi roditelji, djeca koja su završila školu, a bili su korisnici prava i usluga iz oblasti dječije i socijalne zaštite i porodice koje se nađu u stanju socijalne potrebe po više osnova.
Sve ovo pokrenulo je aktiviste nekoliko ovdašnjih udruženja, koji su se dogovorili da pokušaju učiniti sistemsku promjenu i okupili se oko zajedničkog cilja i ideje, oslonjene na Konvenciju UN o pravima lica sa invaliditetom i standardnim pravilima UN-a o izjednačavanju mogućnosti za osobe sa invaliditetom. Njihova je zamisao da razrađenom strategijom promjene narednih mjeseci, odnosno do kraja godine u saradnji sa vlastima Prnjavora osiguraju stabilno i dugoročno finansiranje iz budžeta Grada, kada je u pitanju personalna asistencija.
U aktivnosti na ostvarenju ovog cilja uključili su se aktivisti i članovi Udruženja roditelja djece sa smetnjama u fizičkom i psihičkom razvoju “Neven”, UG “Romska djevojka – Romani ćej”, Udruženje roditelja sa četvoro i više djece “4+”, Omladinski centar Prnjavor i Gradska organizacija slijepih Prnjavor.
A, na koji način potrebu za ovom vrstom pomoći licima sa invaliditetom i poteškoćama u svakodnevnom životu vidi mlada djevojka iz ovog grada Slobodanka Škobić, ona iznosi u nastavku.
„Kao mlada osoba sa invalitetom i socijalna radnica, poznajem izazove s kojima se suočavamo. Svojim radom kao i kroz lična iskustva, želim ukazati na važnost razvijanja personalne asistencije u našem gradu kako bi omogućili veću nezavisnost i kvalitet života onima kojima je personalna asistencija najpotrebnija.
Ne bih se osvrtala na Odluku o proširenim pravima socijalne zaštite, budući da nisam učestvovala u njenoj izradi. Važno je naglasiti da se nama, kao korisnicima, redovno isplaćuju zakonom predviđena novčana davanja, kao i grantovi za funkcionisanje udruženja roditelja djece sa smetnjama u fizičkom i psihičkom razvoju “Neven” Prnjavor. Zaposlena sam u pomenutom udruženju na poslovima socijalnog radnika, na čemu sam neizmijerno zahvalna svima koji su mi omogućili da se zaposlim u struci i da radim posao koji volim i za koji sam se obrazovala.
Smatram da je uvođenje usluge personalne asistencije na području grada Prnjavora od izuzetne važnosti za ostvarivanje prava na samostalnost, dostojanstvo i aktivno učešće osoba sa invalitetom u profesionalnom i društvenom životu. Nemam tačan podatak o broju lica kojima je potrebna usluga personalne asistencije, a vjerujem da te informacije ima Centar za socijalni rad Prnjavor.
Lično bih voljela da uz podršku personalnog asistenta mogu samostalnije obavljati svakodnevne aktivnosti, kao što su odlazak u prodavnicu, posjećivati kulturne i sportske događaje, gledati pozorišne predstave. Takođe, dobijanjem personalnog asistenta mogla bih da idem na dodatna usavršavanja i edukacije u oblasti socijalnog rada koji se većinom održavaju u drugim gradovima Bosne i Hercegovine. Dodatne edukacije omogućavaju mi da budem informisana o promijenama i pravima u oblasti socijalne zaštite, i da se upoznam i i razmijenjujem profesionalna znanja i iskustava u oblasti nevladinog sektora.
Želja mi je da rasteretim svoju majku, koja mi pruža bezuslovnu podršku kako bih bila uključena u kulturna i društvena dešavanja u gradu. Uslugom personalne asistencije ostvarila bih veću samostalnost i dodatno bih osnažila svoje učešće u društvenom životu.
Mi na nivou grada imamo i usluge njegovateljica preko gradske organizacije Crvenog krsta Prnjavor, koji već pruža usluge našim sugrađanima u pogledu personalne asistencije. Smatram da pomenuti model može poslužiti kao osnova za razvijanje personalne asistencije, usluge koja bi bila individualno prilagođena svakom korisniku. Na taj način, korisnici bi mogli ostvariti veću samostalnost u svakodnevnim aktivnostima i osmisliti kako na najkvalitetniji način da iskoriste sate personalne asistencije. Smatram da bi implementacija personalne asistencije unaprijedila kvalitet života osoba sa invaliditetom.
Upoznata sam sa tim da bi uvođenje personalne asistencije dovelo do velikih finansijskih izdvajanja, ali isto tako uvjerena sam da se to može premostiti kroz participaciju krajnjih korisnika i lokalne vlasti. Kroz takav model, usluga bi bila dostupna onima kojima je najpotrebnija, a da pri tome se ne optereti gradski budžet.
Jedan od izazova u implementaciji sistema personalne asistencije u Prnjavoru je i određivanje broja osoba koje bi bile zainteresovane za angažman u ovoj oblasti. Naime, trenutni podaci o zainteresovanim kandidatima za obavljanje poslova personalnog asistenta nisu lako dostupni, a njihovo prikupljanje trebalo bi biti prioritet. Ovaj podatak je ključan kako bi se razvila obuka i edukacija za buduće personalne asistente, ali i kako bi se izgradila održiva i efektivna usluga koja zadovoljava potrebe osoba sa invaliditetom”.
Be the first to comment