Najljepsi stihovi...
Moderator: regeman
- Kundacarka mara
- Posts: 1526
- Joined: 07.03.2007. 17:29
- Location: tu je,ako ne i blize...
Ili me ljubi ili me ubi
Sve dobre godine tebi sam dao
i sve dobro sto sam imao
vise mi ne treba,
jer mi je lose krenulo
al' tebi je venulo ono ljubavi malo
Refren 2x
Ili me ljubi ili me ubi
nemoj me muciti, jednom presudi
I dani prolaze, nije ti zao
bez tebe sto sam ostao
reci mi istinu, makar me ona bolela
nekada si me volela,
reci, drugog si srela
Sve dobre godine tebi sam dao
i sve dobro sto sam imao
vise mi ne treba,
jer mi je lose krenulo
al' tebi je venulo ono ljubavi malo
Refren 2x
Ili me ljubi ili me ubi
nemoj me muciti, jednom presudi
I dani prolaze, nije ti zao
bez tebe sto sam ostao
reci mi istinu, makar me ona bolela
nekada si me volela,
reci, drugog si srela
Umro bi na tvojim rukama!
Sedeo sam na ogradi
kape doma-doma svog
i pjevao tuznu pjesmu
nesrecnog zivota svog
Ali jedne majske noci,
nesreca se dogodi
prebise mi obe ruke
ti panduri prokleti
Na stanici Sarajevskoj
sva se raja okrece
drug mi pali cigaretu
jer ja nemam ruke dve
Gori,gori cigareto
najmiliji druze moj
sa tobom cu da okoncam
ovaj tuzan zivot svoj
Oprosti mi Marija
sto ti nisam pis;o ja
jedini sam bogalj
kape doma ovog ja
Iz te rupe crn
se barjak vije
umro jedan robijas
ime mu se krije
kape doma-doma svog
i pjevao tuznu pjesmu
nesrecnog zivota svog
Ali jedne majske noci,
nesreca se dogodi
prebise mi obe ruke
ti panduri prokleti
Na stanici Sarajevskoj
sva se raja okrece
drug mi pali cigaretu
jer ja nemam ruke dve
Gori,gori cigareto
najmiliji druze moj
sa tobom cu da okoncam
ovaj tuzan zivot svoj
Oprosti mi Marija
sto ti nisam pis;o ja
jedini sam bogalj
kape doma ovog ja
Iz te rupe crn
se barjak vije
umro jedan robijas
ime mu se krije
.....zivot je cudo.....
Rastasmo se ispred kuce tvoje
nase snove prekrij' oblak sivi
svako uze deo tuge svoje
nasa ljubav prestade da zivi
Bez tebe dalje kroz zivot krecem
poznanike stare ulicom susrecem
gledaju me nemo dok se suton sprema
pitaju se sto te pored mene nema
Dok koracam ka svojoj samoci
prisecam se nasih proslih dana
dugih setnji kroz tihe noci
i mirisa plavog jorgovana
Znam da gledas s praga kuce svoje
znam da zalis sto sada odlazim
al' zapamti ne vracam se vise
istim putem dva put ne prolazim
nase snove prekrij' oblak sivi
svako uze deo tuge svoje
nasa ljubav prestade da zivi
Bez tebe dalje kroz zivot krecem
poznanike stare ulicom susrecem
gledaju me nemo dok se suton sprema
pitaju se sto te pored mene nema
Dok koracam ka svojoj samoci
prisecam se nasih proslih dana
dugih setnji kroz tihe noci
i mirisa plavog jorgovana
Znam da gledas s praga kuce svoje
znam da zalis sto sada odlazim
al' zapamti ne vracam se vise
istim putem dva put ne prolazim
Noc je carobna,sami ti i ja
vjetar zaspao,mir se osjeca
privijas se uz mene,vidim drhtis sva
ja te grlim jos jace i sapucem tad
ooo,kako si topla i mila samo da znas
prvi suncev trak obasja nam tjela
zadnji dodir blag,kazes to si htjela
i dok pratim te kuci,cudno sutis usput
kazes moras da ides i okreces ledja................................
vjetar zaspao,mir se osjeca
privijas se uz mene,vidim drhtis sva
ja te grlim jos jace i sapucem tad
ooo,kako si topla i mila samo da znas
prvi suncev trak obasja nam tjela
zadnji dodir blag,kazes to si htjela
i dok pratim te kuci,cudno sutis usput
kazes moras da ides i okreces ledja................................
.....zivot je cudo.....
UTJEHA KOSE
Gledao sam te sinoć. U snu. Tužnu. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,
Na visokom odru, u agoniji svijeća,
Gotov da ti predam život kao žrtvu.
Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
Sumnjajući da su tamne oči jasne
Odakle mi nekad bolji život sjao.
Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke,
Sve što očajanjem htjedoh da oživim
U slijepoj stravi i u strasti muke,
U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
Samo kosa tvoja još je bila živa,
Pa mi reče: Miruj! U smrti se sniva.
ANTUN GUSTAV MATOŠ
Gledao sam te sinoć. U snu. Tužnu. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,
Na visokom odru, u agoniji svijeća,
Gotov da ti predam život kao žrtvu.
Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
Sumnjajući da su tamne oči jasne
Odakle mi nekad bolji život sjao.
Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke,
Sve što očajanjem htjedoh da oživim
U slijepoj stravi i u strasti muke,
U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
Samo kosa tvoja još je bila živa,
Pa mi reče: Miruj! U smrti se sniva.
ANTUN GUSTAV MATOŠ
Dobro vino mora ostaviti u ustima opor ukus matematicke greske! Zivjeli!
Padni mi samo na pamet
Misli moje obraz da ti izgrebu
Iziđi samo preda me
Oči da mi zalaju na tebe
Samo otvori usta
Ćutanje moje da ti vilice razbije
Seti me samo na sebe
Sećanje moje da ti zemlju pod stopalima raskopa
Dotle je među nama došlo
VASKO POPA
Misli moje obraz da ti izgrebu
Iziđi samo preda me
Oči da mi zalaju na tebe
Samo otvori usta
Ćutanje moje da ti vilice razbije
Seti me samo na sebe
Sećanje moje da ti zemlju pod stopalima raskopa
Dotle je među nama došlo
VASKO POPA
Dobro vino mora ostaviti u ustima opor ukus matematicke greske! Zivjeli!
Napolje iz moga zazidanog beskraja
Iz zvezdanog kola oko moga srca
Iz moga zalogaja sunca
Napolje iz smešnog mora moje krvi
Iz moje plime iz moje oseke
Napolje iz mog ćutanja na suvom
Napolje rekao sam napolje
Napolje iz moje žive provalije
Iz golog očinskog stabla u meni
Napolje dokle ću vikati napolje
Napolje iz moje glave što se rasprskava
Napolje samo napolje
VASKO POPA
Iz zvezdanog kola oko moga srca
Iz moga zalogaja sunca
Napolje iz smešnog mora moje krvi
Iz moje plime iz moje oseke
Napolje iz mog ćutanja na suvom
Napolje rekao sam napolje
Napolje iz moje žive provalije
Iz golog očinskog stabla u meni
Napolje dokle ću vikati napolje
Napolje iz moje glave što se rasprskava
Napolje samo napolje
VASKO POPA
Dobro vino mora ostaviti u ustima opor ukus matematicke greske! Zivjeli!
- seljak iz skakavaca
- Posts: 3642
- Joined: 16.11.2005. 18:15
- Location: Pureši
Bajaga - Pod jasenom
Sve je to bilo jedne jeseni
Na jednom proplanku gde rastu jaseni
Devojka s nebom oko zenica
Usne maline, kosa ko psenica
Kad sunce odskoci sa oranica
Pa dok ne izadje zvezda Danica
Mirise pokoseno seno
Sami pod jasenom
Stajali smo ti i ja
Opada lisce, staro zlato
Ja sam srecan zato
Sto si moja postala
Ali brzo okrenu se sudbina
Moja jedina sa drugim otisla
Otad me zivot slabo zanima
Pod starim jasenom sam lezim danima
Kad sunce odskoci sa oranica
Pa dok ne izadje zvezda Danica
Mirise pokoseno seno
Sami pod jasenom
Stajali smo ti i ja
Opada lisce, staro zlato
Ja tugujem zato sto si me ostavila
Mirisu trave pokosene
Nisi pored mene
Krosnja grane savila
Opada lisce, staro zlato
Ja tugujem zato
Sto si me ostavila
Sve je to bilo jedne jeseni
Na jednom proplanku gde rastu jaseni
Devojka s nebom oko zenica
Usne maline, kosa ko psenica
Kad sunce odskoci sa oranica
Pa dok ne izadje zvezda Danica
Mirise pokoseno seno
Sami pod jasenom
Stajali smo ti i ja
Opada lisce, staro zlato
Ja sam srecan zato
Sto si moja postala
Ali brzo okrenu se sudbina
Moja jedina sa drugim otisla
Otad me zivot slabo zanima
Pod starim jasenom sam lezim danima
Kad sunce odskoci sa oranica
Pa dok ne izadje zvezda Danica
Mirise pokoseno seno
Sami pod jasenom
Stajali smo ti i ja
Opada lisce, staro zlato
Ja tugujem zato sto si me ostavila
Mirisu trave pokosene
Nisi pored mene
Krosnja grane savila
Opada lisce, staro zlato
Ja tugujem zato
Sto si me ostavila
СРБИЈА ЈЕ ВЕЛИКА ТАЈНА
Србија је велика тајна;
не зна дан шта ноћ кува,
нити ноћ шта зора рађа,
не зна грм шта суседни грм сања
нити птица шта се догађа
између грања.
Не зна гуштер шта пузи испод камења,
нити кукуруза струк слути
шта се у суседној њиви спрема.
Сваког часа све се мења,
ниједног кута ни листа нема
да није тајна.
Ко зна шта крије у себи
и та невина роса сјајна;
ти сељачки пословни крици
што се с брда на брдо чују
заверу можда кују.
Ко ће у тој земљи када
знати шта и девојка млада
у недрима нетакнутим носи;
какву тешку тајну
у рукама својим држи дете;
и старица погрбљена свака
до какве се упутила мете.
У тој земљи и ветри,
и мириси, потоци и реке,
и црквена звона
потајне преносе вести,
на првом завијутку
где шума почиње она
ко зна шта можеш срести.
У тој земљи ни зечијој стопи
непријатељ веровати не сме,
ни трагу воловских копита.
Договори су можда тајни
и жетелачке песме
и удари шумских секира
и успаванка уз колевку свита.
Србија је велика тајна;
не зна дан шта ноћ кува,
нити ноћ шта зора рађа,
не зна грм шта суседни грм сања
нити птица шта се догађа
између грања.
Не зна гуштер шта пузи испод камења,
нити кукуруза струк слути
шта се у суседној њиви спрема.
Сваког часа све се мења,
ниједног кута ни листа нема
да није тајна.
Ко зна шта крије у себи
и та невина роса сјајна;
ти сељачки пословни крици
што се с брда на брдо чују
заверу можда кују.
Ко ће у тој земљи када
знати шта и девојка млада
у недрима нетакнутим носи;
какву тешку тајну
у рукама својим држи дете;
и старица погрбљена свака
до какве се упутила мете.
У тој земљи и ветри,
и мириси, потоци и реке,
и црквена звона
потајне преносе вести,
на првом завијутку
где шума почиње она
ко зна шта можеш срести.
У тој земљи ни зечијој стопи
непријатељ веровати не сме,
ни трагу воловских копита.
Договори су можда тајни
и жетелачке песме
и удари шумских секира
и успаванка уз колевку свита.
И још једна пјесма од Десанке Максимовић...
ГРАЧАНИЦЕ
Грачанице, кад бар не би била од камена,
кад би се могла на небеса вазнети,
ко Богородице Милешеве и Сопоћана,
да туђа рука крај тебе траву не плеви,
да ти вране не ходају по паперти.
Или твоја звона да бар не туку
као срца предака, Грачанице,
или бар да светитељи с твог иконостаса
немају наших неимара руку,
ни анђели Симонидино лице.
Да бар ниси толико дубоко
укопана у ту земљу и нас саме
да се нисмо привикли у тебе клети,
Грачанице, кад бар не би била од камена,
кад би се могла у висине вазнети
Грачанице, да си нам бар јабука,
да те можемо ставити у недра
и загрејати тако студену од старости,
да нам бар пољима око тебе нису
предака дивних расејане кости.
Да те бар можемо подићи на Тару,
у Каленићку порту те пренети,
заборавити ликове по твом олтару.
Грачанице, кад бар не би била од камена,
кад би се могла на небеса вазнети.
ГРАЧАНИЦЕ
Грачанице, кад бар не би била од камена,
кад би се могла на небеса вазнети,
ко Богородице Милешеве и Сопоћана,
да туђа рука крај тебе траву не плеви,
да ти вране не ходају по паперти.
Или твоја звона да бар не туку
као срца предака, Грачанице,
или бар да светитељи с твог иконостаса
немају наших неимара руку,
ни анђели Симонидино лице.
Да бар ниси толико дубоко
укопана у ту земљу и нас саме
да се нисмо привикли у тебе клети,
Грачанице, кад бар не би била од камена,
кад би се могла у висине вазнети
Грачанице, да си нам бар јабука,
да те можемо ставити у недра
и загрејати тако студену од старости,
да нам бар пољима око тебе нису
предака дивних расејане кости.
Да те бар можемо подићи на Тару,
у Каленићку порту те пренети,
заборавити ликове по твом олтару.
Грачанице, кад бар не би била од камена,
кад би се могла на небеса вазнети.
TIHO
Doci ce glasnik avetni
bez zvuka išcitati povelju
Oci naopako izvrnute klete,
bez spasa, sticat ceš nevolju
Za stolom vjekovnim sjediš
i posljednju svoju kusaš veceru
Kuca na vrata, gledaš, nije nitko,
tiho je legla s tobom u postelju
Doci ce glasnik avetni
bez zvuka išcitati povelju
Oci naopako izvrnute klete,
bez spasa, sticat ceš nevolju
Za stolom vjekovnim sjediš
i posljednju svoju kusaš veceru
Kuca na vrata, gledaš, nije nitko,
tiho je legla s tobom u postelju
That same year, Strummer reportedly cried when he learned that "Rock the Casbah" had been adopted as a slogan by US bomber pilots in the Gulf War.
Evo jedna jos ljepsa
Sve ljepsa od ljepse
PIONIRI MALENI
Dok sam imao sedam godina
o vrat mi stavili crvenu maramu,
gadno je stezalo, ja se davio,
pa još i danas imam traumu.
A drug je rekao
svima jednako
A moji kapci nisu azbestni
A moje zjenice ne od mermera
A moji ožiljci bolno potresni
A moja krv, krv je Pankera
Sve ljepsa od ljepse
PIONIRI MALENI
Dok sam imao sedam godina
o vrat mi stavili crvenu maramu,
gadno je stezalo, ja se davio,
pa još i danas imam traumu.
A drug je rekao
svima jednako
A moji kapci nisu azbestni
A moje zjenice ne od mermera
A moji ožiljci bolno potresni
A moja krv, krv je Pankera
That same year, Strummer reportedly cried when he learned that "Rock the Casbah" had been adopted as a slogan by US bomber pilots in the Gulf War.
Djordje Balašević - Zivot je more
Život je more, pučina crna,
po kojoj tonu mnogi što brode.
Nije mi srce plašljiva srna.
Ja se ne bojim velike vode.
Lome me vali, nose me struje.
Oseka sreće, a tuge plima.
Šiba me nebo bičem oluje,
al' još se ne dam i još me ima.
U jutra rana plaše me senke
minulih dana.
Sećanja mutna kao u laži,
kao u snu...
Ipak se borim, ipak se nadam,
sve manje letim, sve više padam,
i sve su jače ruke sto me vuku dnu...
Možda će žena svilenog bedra,
koja me zove i pruža ruke,
uliti vetar u moja jedra,
do nove žene do nove luke.
Život je more...
Život je more, pučina crna,
po kojoj tonu mnogi što brode.
Nije mi srce plašljiva srna.
Ja se ne bojim velike vode.
Lome me vali, nose me struje.
Oseka sreće, a tuge plima.
Šiba me nebo bičem oluje,
al' još se ne dam i još me ima.
U jutra rana plaše me senke
minulih dana.
Sećanja mutna kao u laži,
kao u snu...
Ipak se borim, ipak se nadam,
sve manje letim, sve više padam,
i sve su jače ruke sto me vuku dnu...
Možda će žena svilenog bedra,
koja me zove i pruža ruke,
uliti vetar u moja jedra,
do nove žene do nove luke.
Život je more...
Константин Симонов - Чекај ме
Чекај ме, и ја ћу сигурно доћи
само ме чекај дуго.
Чекај ме и када жуте кише
ноћи испуне тугом.
Чекај и када врућине запеку,
и када мећава брише,
чекај и када друге нико
не буде чекао више.
Чекај и када писма престану
стизати издалека,
чекај и када чекање дојади
свакоме који чека.
Чекај ме, и ја ћу сигурно доћи.
Не слушај кад ти кажу
како је време да заборавиш
и да те наде лажу.
Нек поверују и син и мати
да више не постојим,
нека се тако уморе чекати
и сви другови моји,
и горко вино за моју душу
нек пију код огњишта.
Чекај. И немој сести с њима,
и немој пити ништа.
Чекај ме, и ја ћу сигурно доћи,
све смрти ме убити неће.
Нек рекне ко ме чекао није:
Тај је имао среће!
Ко чекати не зна, тај неће схватити
нити ће знати други
да си ме спасила ти једина
чекањем својим дугим.
Нас двоје само знаћемо како
преживех ватру клету —
напросто, ти си чекати знала
као нико на свету.
____________
Чекај ме, и ја ћу сигурно доћи
само ме чекај дуго.
Чекај ме и када жуте кише
ноћи испуне тугом.
Чекај и када врућине запеку,
и када мећава брише,
чекај и када друге нико
не буде чекао више.
Чекај и када писма престану
стизати издалека,
чекај и када чекање дојади
свакоме који чека.
Чекај ме, и ја ћу сигурно доћи.
Не слушај кад ти кажу
како је време да заборавиш
и да те наде лажу.
Нек поверују и син и мати
да више не постојим,
нека се тако уморе чекати
и сви другови моји,
и горко вино за моју душу
нек пију код огњишта.
Чекај. И немој сести с њима,
и немој пити ништа.
Чекај ме, и ја ћу сигурно доћи,
све смрти ме убити неће.
Нек рекне ко ме чекао није:
Тај је имао среће!
Ко чекати не зна, тај неће схватити
нити ће знати други
да си ме спасила ти једина
чекањем својим дугим.
Нас двоје само знаћемо како
преживех ватру клету —
напросто, ти си чекати знала
као нико на свету.
____________
Život nam vraća samo ono što mi drugima dajemo...
Znam da ce prekasno biti
kada pod kozu mi udjes
i zato molim te idi
prije nego moje postane tudje
Ranjena hiljadu puta
u ljubav vjerujem malo
i sebe najmanje dajem
i kad mi je najvise stalo
Ne bih prezivjela
da mi odes kad te zavolim
u moru ljubavi
ja uvijek ostrvo tuge nalazim
Ne bih prezivjela
da te nemam kad na tebe naviknem
na mome ostrvu tuge
gdje nema mjesta za druge
ostajem
Polako gubim kontrolu
vec si mi previse blizu
davno sam prosla tu skolu
da budem tek jos jedna u nizu
Ranjena hiljadu puta
u ljubav vjerujem malo
i sebe najmanje dajem
i kad mi je najvise stalo
Ne bih prezivjela
da mi odes kad te zavolim
u moru ljubavi
ja uvijek ostrvo tuge nalazim
Ne bih prezivjela
da te nemam kad na tebe naviknem
na mome ostrvu tuge
gdje nema mjesta za druge
ostajem
kada pod kozu mi udjes
i zato molim te idi
prije nego moje postane tudje
Ranjena hiljadu puta
u ljubav vjerujem malo
i sebe najmanje dajem
i kad mi je najvise stalo
Ne bih prezivjela
da mi odes kad te zavolim
u moru ljubavi
ja uvijek ostrvo tuge nalazim
Ne bih prezivjela
da te nemam kad na tebe naviknem
na mome ostrvu tuge
gdje nema mjesta za druge
ostajem
Polako gubim kontrolu
vec si mi previse blizu
davno sam prosla tu skolu
da budem tek jos jedna u nizu
Ranjena hiljadu puta
u ljubav vjerujem malo
i sebe najmanje dajem
i kad mi je najvise stalo
Ne bih prezivjela
da mi odes kad te zavolim
u moru ljubavi
ja uvijek ostrvo tuge nalazim
Ne bih prezivjela
da te nemam kad na tebe naviknem
na mome ostrvu tuge
gdje nema mjesta za druge
ostajem
volim da volim a jos vise volim da me vole