povjerljiva wrote:"Hiljadu čudesnih sunaca"- Haled Hoseini
Knjiga o kulturi, istoriji, položaju žene u jednoj tradicijom opterećenoj zemlji....
Knjiga o gubicima i pobjedama, neprijateljstvima i prijateljstvima,...
O žrtvama, trpljenju, unutrašnjim borbama...
Laka za čitanje, a istovremeno veoma potresna. Iz nje se može mnogo naučiti o zemlji o kojoj smo slušali samo u novinarskim izvještajima.
U startu cu se sloziti s tobom da su zena i muskarac dvije strane iste medalje.povjerljiva wrote:"Hiljadu čudesnih sunaca" je fantastična knjiga koja je na mene ostavila veoma jak utisak. Međutim, mislim da, iako se ona bavi položajem žena u Avganistanu i samim društvom Avganistana, u svojoj suštini krije mnogo toga što se lako može prenijeti na sva društva, pogotovo naše. Ajde razmisli ti malo koliko i danas djevojčica nema podršku svojih roditelja da nastavi školovanje? Koliko ih se udaje iz srednje škole? Na kakve probleme nailaze žene koje se odluče na majčinstvo bez sklapanja braka? Kako se društvo ponaša prema pojedincu koji odluči da ne prihvata slijepo sva pravila koja mu ono nametne, već počne da misli svojom glavom? Koliko malo ili dosta je potrebno da se izdigne pojedinac iz sredine pa da "dobije po nosu"?
Šta misliš da li se pojedini djelovi knjige o maltretiranju žene jer ne može da zadovolji svoju biološku funkciju i postane majka, može prenijeti i na naše društvo ili se to dešava samo tamo negdje? Koliko žena i danas ćuti i trpi jer pored sebe imaju nezadovoljnog muškarca a društvo, i pored toga što daje pravnu slobodu da se brak razvede, ne gleda baš blagonaklono na raspuštenice?
Predlažem ti da pročitaš "Crveni šator" od Anite Dajamant. To je fantastična knjiga o ženi u prastaro vrijeme, ali osnovna ideja se može prenijeti i na ovo i svako drugo vrijeme. Knjiga o ženi koja dosta govori i o muškarcima, kao uostalom i "Hiljadu čudesnih sunaca" i svaka druga knjiga. Jer ne može se govoriti o ženi a da ne govoriš o muškarcu i obrnuto. Mi smo zapravo dvije strane iste medalje.
Sto se tice knjige, mislim da ju je pisac malo, da tako kazem, "prilagodio zapadnjackom citaocu".
Vjeruj mi da smo, kao drustvo, ipak, mali "korak ispred", jer "kod nas" postoji taj neki "izbor".
Ovo kazem jer sam bila svjedok kad su Afganistancu javili da mu je umrla zena, ostalo 3 djece i nije otisao kuci, na opce zaprepastenje. Hladno je objasnio da nema potrebe, ima majku koja ce brinuti o djeci i koja ce mu naci drugu zenu pa ce onda otici kuci da se "vjenca"
Da ne govorim o tome kako zivot jedne zene u "onom dijelu svijeta" ne znaci ama bas nista (barem u Helmand provinciji). Nesto je "slobodnije" u Kabulu, ali i to je, kazu, privid jer, u prvom redu, status zene zavisi samo i potpuno od muskarca, on je njen suvereni gospodar.
Nase mi drustvo, ovako iskljucivo, kakvo jest izgleda kao bajka naspram Afganistana.