Page 4 of 8

Posted: 28.02.2007. 17:29
by Zujo
slazem se sa kamikazon ta ulica je slobodna i neka dobije po smolicu ime
Slazem se i ja!!

Pored toga, mozda nebi bilo lose vidjeti u gradskoj biblioteci, kako bi se mogla napraviti recimo neka (ako vec ne postoji) "lokalna sekcija", gdje bi se moglo naci knjige od domacih (Prnjavor i okokline) pisaca (i drugih ljudi kojima je grad duzan, mislim ne novcano, nego za njihove cinjenice). Tako da bi se jednog dana moglo pronaci, bez previse muka i trosnje para, papirnog materiala o Zeljki Smolicu. A po tom, i o drugim ljudima (B. Copic, P. Kocic, Rade Tomic, ...) koji su se rodili ili su radili ili su nesto uradili za grad ili u gradu.
Ako tako nesto vec postoji, onda: Pardon, nisam znao! (ali bitno je da bi se moglo nesto o Smolicu da nadje u tom prostoru).
Ako ne postoji, onda: Nebi bilo lose ni to...
Ali opet: Slazem se s idejom "Ulica imenovana Z. Smolicu".

Posted: 19.04.2007. 08:49
by drlonc
Postujem ideju da Smola dobije ulicu, ali se slazem sa aquarius-om da on to ne bi volio.
Nije bio taj tip i to zna svako ko ga je malo bolje poznavao.

Odred izvidjaca "Zeljko Smolic - Smola" Prnjavor...
Zvuci bas komunisticki, ali i slatko. Bilo bi to OK.
I za ime i za izvidjace kojih nema (bar ne ispod 30 godina).

Sjecam se da je jednom kada smo se vracali sa bivaka na Ljubicu, njuskao oko nekog starog bunara i nasao zabu. Uhvatio je, stavio u usta i pita onako "preko nje": "Hoces da je pojedem?"
Bas je bio blesav...

Mozda i djeciji vrtic "Smola"?
Obozavao je djecu i ona njega.

Veliki covjek, veliko srce i velika dusa u vremenu malodusnih...
Da zaplaces...
Previse je volio ovaj grad da bi ga zaboravili. Smislicemo nesto...
Obecavam!

Posted: 19.04.2007. 12:27
by Dripac
Drlonc, dopadaju mi se tvoji postovi, nisam jos procjenio u kojoj mjeri zbog sadrzaja, a koliko zbog vremenske perspektive koju si u stanju da ponudis.

Usput, apropo Smole i zabe na jeziku, nije to bio bivak na Ljubicu (sto bi podrazumjevalo nocenje pod satorom) nego jednodnevni izlet u "Dolinu mira", razmisli, vratili smo se iste veceri...

Ne znam koliko se to pamti, ali inicijativa da se parkic kod pet lampi pretvori u omladinski park sa binom, rasvjetom i klupama dolazi od Smole i grupe ljudi oko njega, udruzenih u "Prnjavorski omladinski studio" pri narodnom univerzitetu. Sredinom osamdesetih kad je bio aktivan, "studio" je organizovao video veceri, ponedeljkom uvece u "Klubu" u Domu kulture. Aktivnosti omladinskog centra "Mala Evropa" su bez sumnje u velikoj mjeri, svjesno ili nesvjesno, produzetak "smolicevskog" duha u Prnjavoru.

Mislim da bi Smolicu bilo drago da zna da se "raja" sastaje i virtuelno druzi ispod topika posvecenom njemu. Zato Drlonc, natipkaj stogodj ponekad na ovom mjestu, a i ja cu se potruditi da navratim. Bice to vremenom virtuelna festa k'o onomad u "velikoj sec´iji" desno u Nacionalovom disku.

Posted: 22.04.2007. 15:03
by drlonc
Zahvaljujem na pohvali!

Samo se trudim da budem normalan (kao i svo ovo vrijeme), da vidim stvari sa raznih strana i da se usprotivim silnim (ovdje, a i na ulici jako prisutnim) ulizivackim pristupima.
Malo altruizma i lokal-patriotizma nikad zgoreg...
E, da - trudim se da budem i jedan od onih (Bogu hvala, ima nas) koji znaju sastaviti recenice bez upotrebe imenica i glagola koji imaju veze sa seksualnim odnosima...

Smoli je gutanje i zamalo-gutanje zaba izgleda bila specijalnost.
Ili si pobrkao loncice, ili je on to radio vise puta.
To jeste bio put u Dolinu mira, ali je bio bivak. Nocili smo u satorima i tu noc je bilo bas fino nevrijeme. Lijepo iskustvo.

A bilo je lijepo iskustvo i Smoli i jednoj nasoj sugradjanki (i danas je u Prnjavoru), posto su iskoristili romantiku kisne ljetnje noci obasjane munjama da se malo maze.
Nista vise! To ne bi bilo (ili mozda bi?) edukativno za nas poletarce koji smo se zadesili u satoru.
Ili sam ja zaspao...

Posted: 09.05.2007. 13:51
by Dripac
Smola je bio glavni vokal u prnjavorskoj rock grupi "Gimnazija". Imena ostalih iz benda...

Smola ... svaka rijec je mala

Posted: 10.05.2007. 10:38
by MAXIMUS
Drago mi je procitati da se veliki broj ljudi sjeca ovog dragog covjeka i velikog Prnjavrcanina kakvog nazalost jos dugo nece biti ! Vidim par komentara koji nisu culi za Prnjavorskog slikara , pisca , izividjaca , boema ... ali im je jasno poslije svih ovih pozitivnih komentara da je to bio covjek vrijedan paznje i jedne vjecne uspomene na njega u vidu ulice, zgrade ili bilo cega drugog sto nece izbrisati sjecanje na njega i sluziti mladjim generacijama kao primjer kako covjek moze zivjeti dostojanstveno , sluziti zajednici i svome gradu ! Mislim da bi to bilo bitno danas uraditi , bitnije nego ikada jer koliko ja vidim ljudske vrijednosti su pale na jako niske grane i danas se sve mjeri u mobilnim i eurima ! O kulturi u Prnjavoru da ne govorim ! Ja bar neznam za mlade slikare ili muzicare , pisce ... i to sto ima , nema mjesta gdje da pokaze svoje zanimanje i interesovanje !!! Te mlade ljude nema ko da uputi kako da se iskaze da im ukaze na njihove ,,greske,, !!! To je ovaj covjek radio za nas grad . Poslije njegove smrti nastala je velika praznina koja se svakim danom sve vise osjeca .
Imao sam srecu i cast da poznajem tog covjeka , te par njegovih knjiga sa posvetom da me podsjecaju kako covjek moze biti dobar i koristan sebi i drugima !
Hvala mu na svemu sto je ucinio za ovaj grad i ljude koji zive u njemu !

Posted: 19.05.2007. 14:50
by Zujo
Zelim jedno pitanje da postavim, pa ko zna, neka mi odgovori.

Dali nije slucajno Smola radio u vrticu, u Prnjavoru, nesto izmedju 1987. i 1990. godine?

Posted: 19.05.2007. 17:15
by aquarius
Јесте, истина је да је Смола радио у дјечијем вртићу " Наша радост " Прњавор , истурено одјељење у " Шипадовој" згради , у тадашњој Сарајевској улици, данас Вељка Миланковића.

Смола је имао другачији начин рада са клинцима. Ништа класично и конформистички, него тотална интеракција са клинцима. Ваљање по поду, вожња запрежним колима по центру града, дружења на прњаворској Ергели...

Више пута сам са њим разговарао на ту тему и могу ти рећи да су ми неке његове констатације од прије 15-так година тек сада много јасније.

Тип је био потпуно другачији од средине у којој је битисао. Вансеријски лаф.
Стварно ми је жао што више није међу нама.

Posted: 19.05.2007. 17:21
by regeman
Citajuci postove koje pisu ljudi koji su ga poznavali poput DrLonca, Aquariusa i sl., imam utisak da ova sredina ne trpi nista (niti ikada jeste) iznad mediokriteta.Nacin na koji ce nadprosjek ugusiti je nebitan.

Posted: 19.05.2007. 20:34
by Zujo
клинцима
:D :D :D
Ah ah ah ah!
Eto, aquarius, danas si me strasno obradovao.
:D :D :D

Sjecam se jednog covjeka, sto je bio u vrticu. Sjecam se kako u krug smo sjedili, svi klinci od ped sest godina, oko jednog mladog covjeka. On nam je neku pricu pricao.
I dok je on pricao desavalo se nesto neobicno. Djeca oko mene ne deru se. Svi otvorenih osta, pazljivo smo slusali samo njega.

Posted: 19.05.2007. 20:39
by Zujo
Sjecam se kako je pitao (ne sjecam se tacne rijeci):
"Kako se zove ove?"
A mi smo glasno odgovorili:
"Patike" ili "Pume"
A on ce na to:
"Ne, to nisu patike. Nego su teniske cipele" (ili tako nesto, sad se tacno ne sjecam). A PATiKE su one sto krece "kva kva kva".
Mi smo se na to dugo smijali.

Posted: 19.05.2007. 20:45
by vasko
Zujo wrote:
клинцима
:D :D :D
Ah ah ah ah!
Eto, aquarius, danas si me strasno obradovao.
:D :D :D

Sjecam se jednog covjeka, sto je bio u vrticu. Sjecam se kako u krug smo sjedili, svi klinci od ped sest godina, oko jednog mladog covjeka. On nam je neku pricu pricao.
I dok je on pricao desavalo se nesto neobicno. Djeca oko mene ne deru se. Svi otvorenih osta, pazljivo smo slusali samo njega.
I hoces reci Zujo da nisi znao da je to Smola?
DAJ NE PRICAJ BAJKE,svako i najmanje dijete je znalo u vrticu za njega.

Posted: 19.05.2007. 21:15
by vrsta8472
Danas sam razgovarao sam Tomom o Smoli i Tomo ima po meni super ideju da se par preko puta Doma kluture zove par Zeljka Smole (naravno kada se zavrsi), Smola se druzi sa mojim tatom, obojica boemi i cesto je dolazio kod nas kuci sjecam se jednom prilikom je meni i sestri pravi Karadjordjevu sniclu, sada tacno ne mogu tacno da se sjetim razloga zbog cega nam je pravio tu sniclu, ali se zato sjecam da je to bila najukusnija Karadjordjeva snicla koju sam pojeo u svom zivotu...

Po Smoli vidite da se ipak isplati biti dobar, on ce vremenom prerasti u legendu a mi cemo svojim unucima sigurno pricati price koje zapocinju; Bio jednom jedan Smola...

Posted: 21.05.2007. 09:32
by Zujo
Ne, Vasko, stvarno ti kazem. Sjecao sam se dobro njega (i jos dobro sam se sjecao i ucijteljice prvog razreda u osnovnoj). Ali kroz vrijeme (ili Boz zna sta) nije mi ostalo ime. Eto, sad znam da je to bio on.
Po Smoli vidite da se ipak isplati biti dobar, on ce vremenom prerasti u legendu a mi cemo svojim unucima sigurno pricati price koje zapocinju; Bio jednom jedan Smola...
:smt038 :smt038 :smt038 :smt038

Posted: 21.05.2007. 11:41
by vasko
Zujo wrote:Ne, Vasko, stvarno ti kazem. Sjecao sam se dobro njega (i jos dobro sam se sjecao i ucijteljice prvog razreda u osnovnoj). Ali kroz vrijeme (ili Boz zna sta) nije mi ostalo ime. Eto, sad znam da je to bio on.
Po Smoli vidite da se ipak isplati biti dobar, on ce vremenom prerasti u legendu a mi cemo svojim unucima sigurno pricati price koje zapocinju; Bio jednom jedan Smola...
:smt038 :smt038 :smt038 :smt038
Sad znas da je bio on?
:D :D :D

pozzzz

Starogradska, a la Smola

Posted: 29.05.2007. 08:02
by Dripac
Kod Pet lampi (text Zeljko Smolic, muzika Josip Jonjic)

Tiho spava stari Prnjavor,
lagano tone u san...
Kod "Pet lampi" sjedim i cekam,
cekam da svane dan.

A stari kazu, nekad...

(ref)
Kod "Pet lampi" tocile se case,
potocima tekla rujna vina,
gospodjice, djevojcice, snase...
Ja kakva je to carsija bila!

Mislim da ovaj text nigdje nije zapisan, osim na salvetu, te veceri kada je nastao. Rado bih vam ga otpjevao, mada su za potpuni dozivljaj ipak neophodne cupave pojave dvojice autora i zvjezdana ljetna noc nad Prnjavorom.
Nakon drugog refrena sliku bi upotpunio i jedan, te noci dezurni, policajac...

Posted: 29.05.2007. 10:37
by Zujo
:smt038

Re: Starogradska, a la Smola

Posted: 29.05.2007. 18:10
by MAXIMUS
Dripac wrote:Kod Pet lampi (text Zeljko Smolic, muzika Josip Jonjic)

Tiho spava stari Prnjavor,
lagano tone u san...
Kod "Pet lampi" sjedim i cekam,
cekam da svane dan.

A stari kazu, nekad...

(ref)
Kod "Pet lampi" tocile se case,
potocima tekla rujna vina,
gospodjice, djevojcice, snase...
Ja kakva je to carsija bila!

Mislim da ovaj text nigdje nije zapisan, osim na salvetu, te veceri kada je nastao. Rado bih vam ga otpjevao, mada su za potpuni dozivljaj ipak neophodne cupave pojave dvojice autora i zvjezdana ljetna noc nad Prnjavorom.
Nakon drugog refrena sliku bi upotpunio i jedan, te noci dezurni, policajac...
Nesmijem se zakleti ali mislim da imam negdje i audio zapis na kaseti iz radio Prnjavora kada su istu pjesmu snimili ...

Posted: 29.05.2007. 19:08
by aquarius
У току рата сам радио као тонац на Радио Прњавору и имао прилику сарађивати са пок. Смолом и на професионалној, а не само на другарској основи. Мада, то је увијек било и те како испреплетено.
Елем, једне вечери бануше у режију Смола и Северин пијани ко мајке.
Познато Смолино : Ђес јебте !!! и Севериново вриштање из јаја.
Видим ухватила браћа , вријеме је да се нешто лудо сними.
Било је ту индијанског призивања кише, напјевавања текста на инструментале Дисциплине кичме итд.
Све то сам уредно снимио на мгт. траку и похранио у " штек ".
Пошто је тада Ноћни програм био препуштен на милост и немилост неколицини алтернативних ентузијаста, тај материјал је, у 3 ујутро, имало прилику чути неколико буновних слушалаца , пошто сам све емитовао уживо.
Реакције су биле ...
Попуших суспензију од 7 дана.
Кад сам се вратио на посао, прво што сам урадио је да сам отишао до "штека" по материјал.
На моје велико разочарење, нема ни траке ни штека. Директор ( Младен Сарић ) је поменути штек прекомандовао на ложење у котловницу , а са њим и тај непроцјењиви материјал.
У Радио Прњавор нисам ишао неколико година , али сам од садашњих полетараца информисан , да је сва архива преживјела чишћење. Нажалост :smt022

Posted: 29.05.2007. 21:01
by ivancho
Kod Pet lampi (text Zeljko Smolic, muzika Josip Jonjic)

Tiho spava stari Prnjavor,
lagano tone u san...
Kod "Pet lampi" sjedim i cekam,
cekam da svane dan.

A stari kazu, nekad...

(ref)
Kod "Pet lampi" tocile se case,
potocima tekla rujna vina,
gospodjice, djevojcice, snase...
Ja kakva je to carsija bila!
Ima li jos od ove psjesme ili samo to?

Posted: 01.06.2007. 09:38
by Dripac
Postojala je jos jedna strofa prije drugog refrena. Da li jos uvjek postoji u necijoj glavi, ne znam... Salveta sa textom se, nazalost oprala u ves-masini zajedno sa farmerkama.
Mozda dezurni policajac, izvjesni kaplar Petrovic, koji je pjesmu slusao pritajen iza kestena prije nego je intervenisao u cilju zastite javnog reda i mira, mozda on pamti... Pricalo se da se penzionisani kaplar, mnogo godina kasnije, nocu budio u znoju i uplakan pricao zeni da ga progone "cupavi dripci", da ga gadjaju kestenjem sve krijuci se iza stoljetnih stabala u "Aleji uzdaha". Budio bi se uz vrisak kada bi ga u snu, jedan od "dripaca" pogodio ravno u petokraku...
Kaplarov prvi komsija, pokojni cika Savo, jednom je u malo pripitom stanju, u toku svecanog rucka povodom proslave 45-godisnjice osnivanja 14. srednjobosanske brigade, zapjevao: "Kod Pet lampi tocile se case..." Kad sam ga pitao, cika Savo, otkud vi znate tu pjesmu, on mi je odgovorio: To smo mi partizani pjevali kad smo jurisali na svabu!, i srusio se pod sto. Kasnije, trijezan, rek'o mi je da je pjesmu cesto mogao cuti kroz otvoreni prozor, iz kupatila komsije Petrovica, pjevljiva melodija se mjesala sa sumom vode iz tusa i urezala u cika Savine senilne vijuge ...

Posted: 13.06.2007. 23:40
by ranko
OVA ĆE TEMA DEFINITIVNO OSTATI NEISPISANA!

…Kao što sjećanje na Smolu neće, niti može izblijediti. Mnogo je razloga što ovo tvrdim…

Sasvim sigurno - nema riječi, misli ili sjećanja da opišu život i ono što je on radio u Prnjavoru ili van njega za svog, nažalost kratkog života.
Od kada znam za sebe, poznavao sam SMOLU. Isprepleteni kumstvom, Gložićem kojeg je neizmjerno volio, poslom, društvom, srećom i nesrećom, mislim da sam ipak samo malo poznavao tog velikog čovjeka.
Prije rata bilo je jedno lijepo društvo, dobrih - miroljubivih ljudi, uvijek spremnih za zabavu, piće i beskonačno druženje. Kasnije sam shvatio da sam imao veliku sreću i privilegiju, da budem dio te družine , predvođenih Smolom. To društvo se okupljalo u Klubu (Domu kulture) kod legendarne teta Rose. O koliko tih dobrih ljudi, koji poznavaše SMOLU, a i on njih više nije u Prnjavoru... (ne želim nabrajati, jer ću sigurno nekoga izostaviti, a i ako neko od njih “zaluta” na ovaj forum sigurno će se prepoznati u ovom tekstu)
Kada bi nam dosadio Klub, okupljali smo se (mislim da je to bilo svakog četvrtka) kod Bekrije u njegovoj predratnoj kafani u Lužanima. Sa ove vremenske distance, kada posmatram to vrijeme i sjećam se tih ljudi, posebno Smole, moram reći da je to najljepše razdoblje mog života. A da - bila su tu i redovna okupljanja u staroj Milićevoj kući, kada bi si pripremali večere, degustirali vina, plesali ...
Znam da možda zvučim pomalo patetično – nostalgičan, ali ta brojna druženja, mnogo su se razlikovala od vremena današnjeg. Bilo je tako mnogo tolerancije, kreativnosti i mjerila vrjednosti koja su sada zamjenjena nečin sasvim drugim. Benigna zajedljivost, prepucavanje, dobacivanje, nadmudrivanje, podrška, razumjevanje, pijanstva i osjećaj sreće koji si mogao doživjeti kada pred zoru dođeš kući, prožima te cijeli dan. Ukoliko malo bolje premotaš film, ili pročitaš fabulu u svojoj glavi, shvatiš da je Smola bio “glavna rola” svih tih proživljenih priča.
Tako smo se ponosili našim Prnjavorom. Ne zato što smo svi bili rođeni u našem gradu, te osjećali zavidnu dozu lokalpatriotizma ili ne daj bože zavičajnosti, nego zato što je stvarana klima u kojoj želiš biti autentičan, a ne povodljivi prototip “urbanog” banjalučanina, sarajlije ili beograđanina. Tako je vjerovatno nastala i pjesma “Kod pet lampi”. Imam sreću da taj snimak mogu poslušati i danas,te osjetiti sjetu za vremenom u kome je normalno bilo uobičajeno, kreativno poželjno, različito - uljepšavalo i drugačije (po fizičkom principu -negativnog i potizivnog pola) privlačilo.
Dođe rat! Pad svih moralnih vrijednosti! Ljudi se jedan za drugim gube… SMOLA je ostao ovdje. Imao sam sreću, ne samo se često družiti s njim, nego i raditi. SMOLA je bio kreativna bomba! Doduše, nepredvidiva – ali definitnivno bomba koja u kratkim vremenskim intervalima eksplodira sa morem ideja. Neke ideje ne možeš razumjeti, neke niti realizovati, a samo jedan manji dio iskoristiš. Jer SMOLU je bilo teško pratiti… Imao sam sreću da ga godinama pratim i u poslu. Sreću koja je prekinuta, odmah nakon rata! Nepravedno! Nerazumljivo! I zaista - zašto se tako nešto uopšte događa? To jednostavno nije fer!
Jer riječ je o dobrom čovjeku! On pjeva. Slika. Piše. Komponuje. Ilustruje. Zabavlja djecu. Preko medija i “široke narodne mase”. On voli. Njega vole. On je bio toliko širok, da si se morao dobro odmaknuti da vidiš krajnje gabarite njegove ljudskosti. I zašto nestade???…
- - -
Poistovjećivati SMOLU s čitavim gradom nije moguće niti želim, pa ću reći u svoje ime da ja sigurno nisam isti bez SMOLE!
Ostaje mi da živim u sjećanjima na njega. Ponekad je samo detalj dovoljan da izazove bujicu sjećanja na njega i brojne dogodovštine koje su ga pratile ili ih je on stvarao. Jedne ratne godine, išao je u Novi Sad i naravno krenuo stopom. Ujutro rano, bila je magla i on je digao ruku da ustopa neki kamion. Međutim, kroz one njegove legendarne naočale, nije vidio koliko mu je blizu kamion, koji je u punoj brzini udario njegovu ispruženu stopersku ruku – samo ruku. Otkazavši put, taj dan dolazi u jedan lokal sav zajapuren, zavrne rukav i kaže: vidi kako me odgulio! Ruka je bila sva modra, uz komentar: ajd’ što me nije povezao, nego što me odguli! (naravno sve ovo bez ljutnje, uz neku samo njemu svojstvenu dozu “samoprovokacije”, sav u hipu da nešto kaže ili saopšti što mu se dogodilo…)
Međutim, za one koji su ga poznavali sjećanje nije vrtić, ulica ili park. Ko je bolje SMOLU poznavao, mogao bi sa dobrom vjerovatnoćom da projektuje odgovor, na pitanje šta bi mislio o ideji da se nešto zove imenom njegovim.
Po mom skromnom mišljenju, sjećanja na SMOLU su univerzalne ljudske vrijednosti i vrline običnog čovjeka, koje je on kroz svoj život ili rad promovisao. Takvo sjećanje treba njegovati i afirmisati. To nije skup drveća u parku/gradu ili neki objekat. To je prolazno! To je “materija”, krajnje uopšteno - materijalna vrijednost, za koju on nikada nije mario…
Afirmisati te vrijednosti (njegove vrijednosti) možemo kroz prizmu njegovog rada. To su događaji (manifestacije), objavljivanje knjiga neafirmisanih autora, rad s djecom, očuvanje naše Ukrine, stvaranje uslova za bolji Prnjavor u svakom smislu. Činiti dobro i uz to se provoditi i još biti radostan.
Zamislite , kulturno, umjetničko, edukativno - ekološko itd druženje na Ukrini pod nazivom “BAL NEMIRNE REKE”. Oživjeti na trenutak “zmijugu Longu” I reći djeci kako joj je ružno u zamućenoj ili prljavoj Ukrini. “Longa” više ne želi plivati ispod vreća što vise na vrbama kraj Ukrine…
“Razvezivati pupak” od smjeha na nekom okupljanju “stand up” komičara, pisaca satire ili nekoga trećeg ko želi uveseliti svijet.
Možda učiniti neki “Zlatni rez” preko naše monotone stvarnosti…
Prirediti sreću da neko mlad i anoniman objavi svoje slovo. Sjećam se SMOLINE sreće, kada je iz štamparije donosio svoje knjige. Srce mu je bilo ko’ Amerika. On je zračio radost i ubjeđen sam da bi ga ta radost, kod nekog novog klinca isto tako veselila. Jer on kako je zračio, tako je i upijao, proživljavao sve loše ili dobro, što se nađe u našoj varoši.
Promovisanje vrijednog u svakom smislu, promoviše i ono zašto je i on živio. To bi bilo dobro sjećanje na našeg SMOLU!
Tako bi ga mogli upoznati ovi, što se rodiše malo kasnije. Možda ćemo tako vratiti i neke vrijednosti iz vremena sa početka ove priče. Ne da o njemu sude po izgledu parka, (ne)uređenoj ulici, nego da ga upoznaju kroz njegovo djelo, rad i vrijednosti do kojih je držao za svog života…

Naravno, mene se ne pita – ali hoću da kažem!
Zato valjda ovo i pišem… i ne zamjerite na dužini teksta.

Posted: 14.06.2007. 07:38
by vrsta8472
Ranko, svaka cast. Super si ovo napisao i opisao Smolu, procitao sam u jednom dahu sve!

Posted: 14.06.2007. 08:09
by aquarius
Прочитавши Ранков пост и обрисавши сузу у крајичку ока, још једном се присјетих Смоле и чињенице да сам остао без фантастичног пријатеља.

Све то што је Ранко рекао о " материјализацији " Смолиног имена и дјела апсолутно подржавам, што се може видјети из мојих претходних постова.

Смола је немирни дух старог Прњавора, који нас још увијек све прожима.

Док је тог духа биће и Прњавора, драги моји форумаши.

Posted: 14.06.2007. 09:17
by MAXIMUS
RANKO cestitke za post ... procitao sam ga vise puta ...