Posted: 12.01.2009. 01:45
Evo stig'o kralj
Njujorčanin Džim Džarmuš, jedan od najznačajnijih svetskih reditelja kaže da je film za njega kao seks. U sve što radi unosi strast. Privlače ga nepoznati predeli i ljudi. Ceni različitost jer je i sam drugačiji. Zato je i došao na Mećavnik u grad od drveta, gde mu je Emir Kusturica poklonio drvce koje su monahinje manastira „Manasija” ukrasile filigranom. Devojke iz grupe „Vrelo” otpevale su temu iz njegovog filma „Slomljeno cveće” a lice mu je u tom trenutku ozario onaj osmeh koji imamo kada se nađemo među svojima. „Mnogo sam srećan što sam večeras u Srbiji” – rekao je na početku ekskluzivnog intervjua za „Blic”.
Jednom ste u svojim „Zlatnim pravilima snimanja filma” izjavili: „Ništa nije originalno. Ukradi bilo šta što odiše inspiracijom ili ti pokreće maštu.” Od koga vi kradete?
- Kradem od svih i od svega što dopre do moje duše, što me dodirne i pokrene. Kradem osećaj koji u meni probude nečije reči, kradem strukturu knjige koja mi se sviđa, kradem boje sa slikarskog platna. Kradem svaku emociju koja dopre duboko do mog srca. Teško je nabrojati sve ekspresije koje me inspirušu.
Sve do 2005. kada ste snimili „Slomljeno cveće” filmove ste radili sopstvenim sredstvima. Da li vam sada pri radu smeta „nadgledanje” studija?
- Ne. Snimam sa produkcijom „Fokus films” koja me ostavlja potpuno samog (smeh). Imam potpunu slobodu, a ne moram da razmišljam o kešu. Niti su dolazili kod mene dok sam snimao, niti su me, kao što rekoste, nadgledali. Ma, ni tokom montaže i postprodukcije me nisu posećivali (smeh). Uopšte se nisu mešali. Upravo sam uradio najnoviji film „Granice kontrole”, takođe sa „Fokusom”. Rekli su mi: „Uradi kakav god želiš film.” Bili su divni, zaista savršeni.
Kakav je vaš utisak o pravcu u kojem ide savremena umetnost?
- Uh! (smeh)
Koju muziku slušate?
- I klasičnu i hard-kor, hip-hop, eksperimentalni džez. Zaista sve.
A tehno?
- Ne slušam muziku koja je namenjena samo igri.
A koje filmove volite?
- Gledam sve vrste filmova. Čak i komercijalne. Volim da pogledam i opskurne eksperimentalne filmove. Trudim se da budem otvoren prema svim pravcima koji su inspirativni i iz kojih mogu da izvučem nešto. Ne kao reditelj, već kao čovek.
Kako vam se sviđa Kusturica kao reditelj, a kako kao čovek?
- Obožavam i jednog i drugog Emira! Volim njegov duh koji je neodvojiv od filmova koje stvara. Sviđa mi se taj njegov poseban ugao gledanja na svet. Prvo sam video „Oca na službenom putu” i oduševio sam se. A onda sam pogledao sve njegove filmove. Mnogo ga poštujem i mislim da njegovo stvaralaštvo predstavlja njegovu ličnost. Ono što on jeste - to pokazuje i u svojim filmovima. Vidi se njegov stav. Pogledajte kako je osmislio i napravio „Drvengrad”! On je veoma jak kao ličnost. Vidi i kapira stvari na način o kome neki drugi mogu samo da sanjaju. Za njega ne postoji nemoguće, čini mi se. Neverovatna je i divna osoba.
Interesantno je vaše poređenje između stvaranja filma i seksualnog čina. Objasnite nam to.
- Gde ste to našli?! (smeh). Da, rekao sam jednom davno... Pa, dobro, i sada to mislim. Evo, ovako je to... Kada ugledate ženu koja vas privuče, vi imate želju da spavate sa njom. To je kao ideja za film – želite da ga snimite. Drugi čin: udvaranje, osvajanje – to je pisanje scenarija. Zatim dolazi snimanje u kojem više niste sami, učestvuje još neko, zar ne? To je kao vođenje ljubavi. Puno je akcije, strasti... Kada snimaš film sa puno zajedničke energije to ispadne kao uživanje u seksualnom činu. Kasnije dolazi montaža koja podseća na trudnoću i čekanje da se to nešto što ste napravili rodi. Premijera filma je porođaj.
Vi ste jedan od potpisnika peticije „Ne u moje ime” protiv rata u Iraku. Mislite li da će Barak Obama promeniti spoljnu politiku Amerike?
- Nadam se i mislim da hoće. Voleo bih da do toga dođe. Ali, s druge strane, mislim da je on ipak konzervativan. Sviđa mi se to što je pametan i strastven. Nadam se da će biti bolje. Teško je vreme. Ekonomska kriza, ratovi... Da vam pravo kažem, nisam bio za Hilari Klinton, a za Obamu mislim da jeste šansa ka boljem. Znate, taj koga bih ja svim srcem izglasao i cenio, tom ni na kraj pameti ne bi palo da se bavi politikom. Jer politika je puna prljavih igara. I u tome je problem.
Već drugi put ste u našoj zemlji. Kakvo je vaše mišljenje o Srbima?
- Nemam jasnu sliku o tome šta Srbe konkretno čini Srbima, koje su to osobine. Ali mnogo, mnogo su mi se svideli svi Srbi koje sam do sada upoznao , uključujući i osobu kojoj dajem ovaj intervju (smeh). Da, zaista. Sviđa mi se duh koji Srbi imaju. Taj neki specifičan filing... Bio sam jednom u Beogradu, sad sam na Mećavniku... Ali, ne volim da generalizujem. A to ljudi često rade. Mnogi, na primer, mrze Amerikance zbog vlade i politike, što ne znači da su Amerikanci kao narod loši. To se ne sme prenositi na celu jednu naciju. Zaista svuda na svetu postoje samo dve vrste ljudi: dobri i loši! Svako je ličnost za sebe. I ponavljam, svi Srbi koje sam do sada upoznao su odlični. Ali nisam upoznao baš mnogo Srba.
O čemu je reč u vašem poslednjem filmu....
- Ne volim da pričam o filmovima. Ne gajim ih (smeh). Posle porođaja ili premijere proces je završen.
Šta radite kad ne radite?
- Pokušavam da isključim antene u svojoj glavi. Čitam, slušam i stvaram muziku, viđam se sa prijateljima, šetam, lutam okolo... Volim da idem na mesta na kojima nisam bio, da popričam sa ljudima koje ne poznajem... I, da, volim da gledam filmove.