Možda i ja jednog dana obiđem mjesta gdje se ,,radilo,,
N o s t a l g i j a . . .
-
put sudbine
- Posts: 74
- Joined: 04.02.2008. 12:35
[quote="Hirurg"]javi se kad stignes za kavu rakiju[/qu
Dobra ti je sljiva,hirurg! kao i sve u mom voljenom gradu.
kako brzo vrijeme prodje!
sad zivim samo za Bozic!
Ne znam kako se drugi osjecaju koji su otisli iz zavicaja,ali moje je srce na mjestu samo kad kuci idem.ali zato povratak boli,i treba mi malo vremena da se smirim,mada ovde gdje zivim imam dobre prijatelje,volim da setam,uzivam da idem u brda,idem na kupanje i imam i posao koji volim.ipak postoji jedno mjesto u mom srcu koje ostaje prazno sve dok ne ugledam nebo iznad zavicaja...
Dobra ti je sljiva,hirurg! kao i sve u mom voljenom gradu.
kako brzo vrijeme prodje!
sad zivim samo za Bozic!
Ne znam kako se drugi osjecaju koji su otisli iz zavicaja,ali moje je srce na mjestu samo kad kuci idem.ali zato povratak boli,i treba mi malo vremena da se smirim,mada ovde gdje zivim imam dobre prijatelje,volim da setam,uzivam da idem u brda,idem na kupanje i imam i posao koji volim.ipak postoji jedno mjesto u mom srcu koje ostaje prazno sve dok ne ugledam nebo iznad zavicaja...
pozdrav zavicaju
Bunar
Opet sam previše popio!Glava mi puca.Oće da eksplodira.
Obećao sam Klari da neću više piti.
Ljuti se,kaže mrzi me kad sam pijan.
Ne znam što,nisam od onih koji kad popiju maltretiraju i gnjave svoje najbliže,ženu i djecu!
Ja kad se napijem samo bih se grlio sa jaranima i pjevao.
Volim da pjevam puno, iako me Bog nije baš podario glasom!
Zato,kad odem na okupljanje sa mojim zemljacima zapjevam tek onda kad osjetim da svi pjevaju glasno,pa onda ja polako, tiho se priključim pjevanju.
Volim da pjevam pjesme iz mog kraja.
Ustvari i ne znam neke druge pjesme da pjevam osim naših, pjesama iz mog zavičaja.
Skupimo se jednom mjesečno u restoranu što drži moj zemo i tad bude svega tu,i pjesme i veselja, a bome i našeg vina,domaćeg.
Kako stiže ovdje,kojim kanalima u restoran, ne znam a i ne zanima me, baš!
Znam da pretjeram u piću,ali ljepo mi bude...puno srce.
Zagrlimo se svi,onako pripiti,veseli i srećni što smo se našli, pa zapjevamo!
I popijemo, bome.
Klara se ljuti.Rekla mi je prije neki dan kako ne pozna niti jednog mog zemljaka koji nije pijanac.
Uvredila me.Došlo mi da je udarim, a nikad nisam ženu udario, ma nisam na to ni pomislio.
1.
Dabogda mi se ruka osušila onog momenta kad bi to napravio.
Ali, mora da pripazi malo šta priča!
Nek mi u ono što mi je sveto ne dira! Sto puta sam joj rekao!
Neka mi ne dira u zavičaj i u moje ljude!
Nek ne čačka u ljutu ranu!
I neka me pusti jednom mjesečno da se ispjevam i proveselim sa zemljacima!
Moram i ja ponekad da odanem dušom.
Radim kao konj!
Ne stajem.
Prošle godine kupili smo kuću u elitnom kraju Franfurkta.
Nisam mogao na stan da se priviknem nikako.
Nisam ja za stan.Odrastao sam u kamenoj kući sa velikim dvorištem punim drveća bajama i smokava.
Djeca su srećna zbog kuće, vidim,sad traže i bazen da im napravim da se ljeti kupaju!
Napravicu im i bazen,to su moja djeca.Nek uživaju,nek znaju djeca šta je bazen kad ja nisam znao.
Ja sam ispred svoje kuĆe imao bunar.Veliki kameni bunar koji je još sagradio moj djed.
Ljeti kad su bile velike vruĆine, mi djeca iz sela smo uvijek ulazili u taj bunar.Tad smo svi veĆ imali vodu u kućama i kupali bismo se u bunaru.
Nije nam bilo toliko do kupanja koliko do vrištanja.
Da,do vrištanja.
Spustimo se metalnim stepenicama u dno bunara pa vrištimo iz petnih žila.
2.
Baba Stana bi uvijek istrčavala iz kuće i prepadnuta hvatala se za srce derući se i dozivajući moju mater.
-Dano,Dano, utopiše se djeca.-Vikala bi.
Pritrčavali bi bunaru i naginjali bi se da nas vide, a mi bismo se počeli smijati.
Onda bi mater ubrala prut i sa prutom nas tjerala da izađemo,a mi nismo htijeli dok se ne odmakne od bunara pedeset koraka.
Penjali bismo se stepenicama i iskakali iz njega, a mati bi sa onim prutom, utrčala u dvorište, zamahivajući na nas i vičući: Mangupi jedni, hoćete da ubijete babu,da dobije infarkt zbog vas!
Jesam malo popio, ali mislim da sam opet ja ljepše živio tada nego moja djeca danas!
Nismo imali ništa, a imali smo sve.
A oni danas imaju sve, a nemaju ništa!
Oće bazen.Jebem ti bazen, najradje bih bunar u dvorištu napravio.
Fali mi zavičaj.
Fali mi onaj kamen,onaj bajam ispred kuce,fali mi i bunar moga djeda radi kojeg sam toliko batina dobio.
Naslonjena na bunar je bila ona kad sam je prvi put poljubio.
Proljeće je bilo sjećam se, a bajam procvjetao.Nikad nije toliko lijep bio kao tog proljeća.Njeno lice bilo je iste boje kao i procvali bajam.
3.
Fali mi i vinograd ispred kuće i ona hladovina ispred vinove loze.Kad se okupimo svi, pa onako predveče osluškujemo ćuka i naše vino domaće pijemo.
Drugi život sad živim.
Nisam mogao tamo ostati.Morao sam otići i čovjek evropski postati.
Došao sam raditi na crno u restoran Klarina oca sa dvadeset i pet.Pobjegao sam iz sela zbog nje, Milice.
Nije se htjela za sirotinju udati,tako mi je rekla.
Željela je ići u grad živiti, bogatog naći.
Volim te, rekla mi,ali više volim sebe!
Spakovao sam se i došao ovdje,u Njemacku.
Prijatelj mi našao posao u restoranu.
Ona,Klara, odmah se u mene zagledala.
Nije da se hvalim, ali zgodan sam bio.Crn,visok.
Ganjala me non stop.
Ti moj čovjek biti, prvo mi rekla, kad sam je srpski počeo učiti.
Voli me, to znam,djecu mi je rodila.
Dobra je žena,ne smijem dušu griješiti.
Poštujem je ali, jebiga, ipak, noću kad legnem da spavam sanjam nju,Milicu, kako stoji naslonjena na bunar,nad procvalim bajamom i kroz suze mi govori kako me voli, ali da ipak malo više voli sebe.
Ja... ja sam joj rekao,sjećam se:- A ja Milice volim tebe više nego sebe!-Okrenuo sam se i otišao sam.I nikad je više nisam vidio.
4.
Spakovao sam se i pravac za Njemacku krenuo.Šta mi Bog da, mislio sam tad!
Bogat ću čovjek postati!Samo to želim.
Biće žena,biće svega!
Ubrzo Klarin otac umre i ostade nama restoran.
Uhodao sam se već bio.
U početku sam joj samo pomagao.
Postali smo i bliski jer ipak ja sam muško i trebala mi je žena.
Dala mi je sve; sebe,djecu,dom!
Poštujem je i uvijek ću je poštovati.
Restoran lijepo radi.Ne patimo se u ničemu!
Na more smo prošle godine išli na Mauricijus!
Htjela je tamo, pa sam je vodio.
Djeca su već velika i nisu htjela sa nama.
Sin otišao u Francusku, a ćera sa momkom u planine.
Nas dvoje na Mauricijus.
Jebem ti Mauricijus, više bih volio da je htjela sa mnom u zavičaj, u staru djedovu kuću.
Nema nikog više tamo.Moji su roditelji umrli, a sestre se udale, sa sela pobjegle,nisu ni one htjele na selu ostati i sirotinja biti cijeli život.
Kuća zjapi prazna,nema niko da je otvori da malo vazduha udje u nju.
Djeca su gledala slike kuće,smijala se,kažu, neće tamo da idu!
5.
A ja? Ja ne smijem! Bojim se! Mogu me uhapsiti,mogu mi ko zna šta pripisati da sam radio za vrijeme rata.
Mogu izmisliti da sam iz inostranstva pomagao našu vojsku, pa me zatvoriti.
Mogli bi napisali da sam učestvovao u rušenju njihove države i zatvorili bi me, a iz zatvora nikad živ ne bi izašao.
Nije stvar za zajebanciju! Nije!
Boli me sve to.
Jedino kad se sastanem sa zemljacima, kod mog zeme u restoranu, tada budem u zavičaju,otidjemo tamo pjesmom, srcem i dušom.
A toliko želim vidjeti kuću,želim otvoriti prozore da svijetlost u nju udje,želim sjesti ispred kuće na mjesto gdje je nekad hladovina vinove loze bila i slušati sa večeri ćuka,udisati čisti vazduh.
Želim sresti Milicu da joj kažem da sam evropski bogat čovjek postao,da i ja kao moja djeca imam sve, a nemam ništa,da je i danas više volim nego sebe.
Želim ući u stari bunar,želim vrištati u njemu i ne želim nikad više, ne želim nikad izaći iz njega!
-Opet sam previše popio.-
Dobro Klara kaže: Nije piće više za tebe Nikola!
Opet sam previše popio!Glava mi puca.Oće da eksplodira.
Obećao sam Klari da neću više piti.
Ljuti se,kaže mrzi me kad sam pijan.
Ne znam što,nisam od onih koji kad popiju maltretiraju i gnjave svoje najbliže,ženu i djecu!
Ja kad se napijem samo bih se grlio sa jaranima i pjevao.
Volim da pjevam puno, iako me Bog nije baš podario glasom!
Zato,kad odem na okupljanje sa mojim zemljacima zapjevam tek onda kad osjetim da svi pjevaju glasno,pa onda ja polako, tiho se priključim pjevanju.
Volim da pjevam pjesme iz mog kraja.
Ustvari i ne znam neke druge pjesme da pjevam osim naših, pjesama iz mog zavičaja.
Skupimo se jednom mjesečno u restoranu što drži moj zemo i tad bude svega tu,i pjesme i veselja, a bome i našeg vina,domaćeg.
Kako stiže ovdje,kojim kanalima u restoran, ne znam a i ne zanima me, baš!
Znam da pretjeram u piću,ali ljepo mi bude...puno srce.
Zagrlimo se svi,onako pripiti,veseli i srećni što smo se našli, pa zapjevamo!
I popijemo, bome.
Klara se ljuti.Rekla mi je prije neki dan kako ne pozna niti jednog mog zemljaka koji nije pijanac.
Uvredila me.Došlo mi da je udarim, a nikad nisam ženu udario, ma nisam na to ni pomislio.
1.
Dabogda mi se ruka osušila onog momenta kad bi to napravio.
Ali, mora da pripazi malo šta priča!
Nek mi u ono što mi je sveto ne dira! Sto puta sam joj rekao!
Neka mi ne dira u zavičaj i u moje ljude!
Nek ne čačka u ljutu ranu!
I neka me pusti jednom mjesečno da se ispjevam i proveselim sa zemljacima!
Moram i ja ponekad da odanem dušom.
Radim kao konj!
Ne stajem.
Prošle godine kupili smo kuću u elitnom kraju Franfurkta.
Nisam mogao na stan da se priviknem nikako.
Nisam ja za stan.Odrastao sam u kamenoj kući sa velikim dvorištem punim drveća bajama i smokava.
Djeca su srećna zbog kuće, vidim,sad traže i bazen da im napravim da se ljeti kupaju!
Napravicu im i bazen,to su moja djeca.Nek uživaju,nek znaju djeca šta je bazen kad ja nisam znao.
Ja sam ispred svoje kuĆe imao bunar.Veliki kameni bunar koji je još sagradio moj djed.
Ljeti kad su bile velike vruĆine, mi djeca iz sela smo uvijek ulazili u taj bunar.Tad smo svi veĆ imali vodu u kućama i kupali bismo se u bunaru.
Nije nam bilo toliko do kupanja koliko do vrištanja.
Da,do vrištanja.
Spustimo se metalnim stepenicama u dno bunara pa vrištimo iz petnih žila.
2.
Baba Stana bi uvijek istrčavala iz kuće i prepadnuta hvatala se za srce derući se i dozivajući moju mater.
-Dano,Dano, utopiše se djeca.-Vikala bi.
Pritrčavali bi bunaru i naginjali bi se da nas vide, a mi bismo se počeli smijati.
Onda bi mater ubrala prut i sa prutom nas tjerala da izađemo,a mi nismo htijeli dok se ne odmakne od bunara pedeset koraka.
Penjali bismo se stepenicama i iskakali iz njega, a mati bi sa onim prutom, utrčala u dvorište, zamahivajući na nas i vičući: Mangupi jedni, hoćete da ubijete babu,da dobije infarkt zbog vas!
Jesam malo popio, ali mislim da sam opet ja ljepše živio tada nego moja djeca danas!
Nismo imali ništa, a imali smo sve.
A oni danas imaju sve, a nemaju ništa!
Oće bazen.Jebem ti bazen, najradje bih bunar u dvorištu napravio.
Fali mi zavičaj.
Fali mi onaj kamen,onaj bajam ispred kuce,fali mi i bunar moga djeda radi kojeg sam toliko batina dobio.
Naslonjena na bunar je bila ona kad sam je prvi put poljubio.
Proljeće je bilo sjećam se, a bajam procvjetao.Nikad nije toliko lijep bio kao tog proljeća.Njeno lice bilo je iste boje kao i procvali bajam.
3.
Fali mi i vinograd ispred kuće i ona hladovina ispred vinove loze.Kad se okupimo svi, pa onako predveče osluškujemo ćuka i naše vino domaće pijemo.
Drugi život sad živim.
Nisam mogao tamo ostati.Morao sam otići i čovjek evropski postati.
Došao sam raditi na crno u restoran Klarina oca sa dvadeset i pet.Pobjegao sam iz sela zbog nje, Milice.
Nije se htjela za sirotinju udati,tako mi je rekla.
Željela je ići u grad živiti, bogatog naći.
Volim te, rekla mi,ali više volim sebe!
Spakovao sam se i došao ovdje,u Njemacku.
Prijatelj mi našao posao u restoranu.
Ona,Klara, odmah se u mene zagledala.
Nije da se hvalim, ali zgodan sam bio.Crn,visok.
Ganjala me non stop.
Ti moj čovjek biti, prvo mi rekla, kad sam je srpski počeo učiti.
Voli me, to znam,djecu mi je rodila.
Dobra je žena,ne smijem dušu griješiti.
Poštujem je ali, jebiga, ipak, noću kad legnem da spavam sanjam nju,Milicu, kako stoji naslonjena na bunar,nad procvalim bajamom i kroz suze mi govori kako me voli, ali da ipak malo više voli sebe.
Ja... ja sam joj rekao,sjećam se:- A ja Milice volim tebe više nego sebe!-Okrenuo sam se i otišao sam.I nikad je više nisam vidio.
4.
Spakovao sam se i pravac za Njemacku krenuo.Šta mi Bog da, mislio sam tad!
Bogat ću čovjek postati!Samo to želim.
Biće žena,biće svega!
Ubrzo Klarin otac umre i ostade nama restoran.
Uhodao sam se već bio.
U početku sam joj samo pomagao.
Postali smo i bliski jer ipak ja sam muško i trebala mi je žena.
Dala mi je sve; sebe,djecu,dom!
Poštujem je i uvijek ću je poštovati.
Restoran lijepo radi.Ne patimo se u ničemu!
Na more smo prošle godine išli na Mauricijus!
Htjela je tamo, pa sam je vodio.
Djeca su već velika i nisu htjela sa nama.
Sin otišao u Francusku, a ćera sa momkom u planine.
Nas dvoje na Mauricijus.
Jebem ti Mauricijus, više bih volio da je htjela sa mnom u zavičaj, u staru djedovu kuću.
Nema nikog više tamo.Moji su roditelji umrli, a sestre se udale, sa sela pobjegle,nisu ni one htjele na selu ostati i sirotinja biti cijeli život.
Kuća zjapi prazna,nema niko da je otvori da malo vazduha udje u nju.
Djeca su gledala slike kuće,smijala se,kažu, neće tamo da idu!
5.
A ja? Ja ne smijem! Bojim se! Mogu me uhapsiti,mogu mi ko zna šta pripisati da sam radio za vrijeme rata.
Mogu izmisliti da sam iz inostranstva pomagao našu vojsku, pa me zatvoriti.
Mogli bi napisali da sam učestvovao u rušenju njihove države i zatvorili bi me, a iz zatvora nikad živ ne bi izašao.
Nije stvar za zajebanciju! Nije!
Boli me sve to.
Jedino kad se sastanem sa zemljacima, kod mog zeme u restoranu, tada budem u zavičaju,otidjemo tamo pjesmom, srcem i dušom.
A toliko želim vidjeti kuću,želim otvoriti prozore da svijetlost u nju udje,želim sjesti ispred kuće na mjesto gdje je nekad hladovina vinove loze bila i slušati sa večeri ćuka,udisati čisti vazduh.
Želim sresti Milicu da joj kažem da sam evropski bogat čovjek postao,da i ja kao moja djeca imam sve, a nemam ništa,da je i danas više volim nego sebe.
Želim ući u stari bunar,želim vrištati u njemu i ne želim nikad više, ne želim nikad izaći iz njega!
-Opet sam previše popio.-
Dobro Klara kaže: Nije piće više za tebe Nikola!
Život nam vraća samo ono što mi drugima dajemo...
:D
-
ananasmijana
- Posts: 1907
- Joined: 04.06.2008. 23:28
- Location: Zagreb
-
sagittarius_rex
- Posts: 475
- Joined: 15.12.2008. 12:17
- Location: TUI
