Јесте да је везано за сусједну нам Србију, али је сродно нашим приликама:
Novosti: U vrtiću kobajagi
Sreda, 24. oktobar 2007. 11:27
U centralnoj Srbiji svega 15 vrtića ima dozvolu za rad. U Vojvodini ih je nešto više - 20. Svi ostali rade na crno! U najkraćem, to znači da za bezbednost dece koja pohadjaju privatne igraonice, obdaništa, zabavišta, maštaonice, ne odgovara niko. A, koliko tačno mališana u Srbiji pohadja ove, uslovno rečeno, ustanove, niko ne zna. Zvaniče statistike nema i samo se pretpostavlja da više od 30 odsto najmladjih odrasta uz priučene vaspitačice i na mestima koja niko ne kontroliše.
Privatnici koji čuvaju decu tvrde da su kriterijumi Ministarstva prosvete, koje, inače, izdaje dozlove za rad, previsoki i da im se prijavljivanje "ne isplati". Država, s druge strane, normative ne spušta, ali zatvara oči pred ljudima koji zaradjuju na roditeljskoj muci, u neadekvatnim uslovima, sa sumnjivim osobljem koje niko ne proverava. Mnogi od njih prijavljeni su, čak, kao samostalne trgovinske radnje, a smešteni u garažama.
U Ministarstvu prosvete, nadležnom za izdavanje dozvola, tvrde da se kriterijumi ne mogu menjati, iako ne poriču da su veoma strogi. Od privatnika se, izmedju ostalog, očekuje da imaju tačno odredjen broj vaspitača, centralnu kuhinju, objekat u vlasništvu i pet hiljada dinara na računu. Tačno je odredjeno i koliko lopti, knjiga, posudja, stolica i ostale opreme moraju da nabave za potrebe odredjenog broja mališana o kojima se brinu.
Milka Andrić, pomoćnik ministra prosvete, kaže da svaki objekat koji traži oznaku vaspitno-obrazovne ustanove mora da prodje strogu kontrolu da bi postao deo sistema.
"One, koji ne ispune uslove, ne možemo da kontrolišemo, jer nismo nadležni za njih. Prijave se u opštinama i Trgovinskom sudu kao privatne firme koje se bave različitim delatnostima. Njihov vaspitno-obrazovni rad se ne pominje, pa naša inspekcija nema ingerenciju nad njima. Jedino što možemo jeste da upozorimo roditelje da dobro provere da li vrtići imaju dozvolu pre nego što im prepuste decu na čuvanje", objašnjava Andrićeva.
Mada su u Ministarstvu prosvete svesni da lažni vrtići rade čak i u izlozima radnji po Srbiji, tvrde da oni ne mogu da ih spreče. Prema tumačenju naše sagovornice, rizik snose roditelji!
A, roditelji, kao što je poznato, zaista nemaju veliki izbor. Državni vrtići su prebukirani, budžeti za bebisiterke obično tanki, pa garaža u komšiluku iz te perspektive ne izgleda dovoljno loše da se u njoj ne bi ostavilo dete.
O dozvolama i normativima, privatnici, uglavnom, ne žele da govore poimence. Gotovo svi imaju primedbe na komplikovanu proceduru za izdavanje dozvola u Ministarstvu prosvete, ali mnogima ova nerešena situacija i odgovara. Tako vlasnica zabavišta "Medina kuća" iz Beograda, recimo, kaže da zasada ne zaradjuju dovoljno da bi se registrovali: Prijavili smo se kao kuća zabavnih aktivnosti, a od Ministarstva smo dobili dozvolu za program rada. Ne smemo da pripremamo hranu, ali redovno nam stižu obroci od jedne privatne firme koju kontrolišu nutricionisti.
Upravo je to i nelogično: Ministarstvo aminuje program, a posle ne postoji inspekcija koja bi kontrolisala njegovu realizaciju. A, kada se reklamiraju, privatnici obavezno ističu da imaju programe koji su akreditovani u Ministarstvu prosvete. Tako dovode u zabludu roditelje, za koje i takva dozvola predstavlja garanciju da se radi o ozbiljnim "ustanovama" bezbednim za njihovu decu.
Situacija u državnim ustanovama je, ipak, mnogo bolja, mada i u ovim vrtićima, koje kontrolišu sanitarna, komunalna i razne prosvetne inspekcije, ima mnogo problema.
(MONDO)