Jesenje kise....
Rominja kisa,tuce po krovu,
zeli da opere ,svu bruku ovu,
da sklone tragove,sramote jada,
s´krovova starih,nasega grada.
Godina ovo,poraza bjese,
lazu nas zalud,lazu i tjese,
da nam je dobro,govore oni,
usnuli,bjedni, nasi poltroni.
Od silnog dobra,koza se jezi,
od dobra narod,masovno bjezi,
u tudjoj zemlji,svi traze spas,
da bas je dobro,ovdje u nas.
Vlast ko i svaka,tlaci i davi,
za porez uzmu ,tele u kravi,
a oni samo ,nesto se sude,
i slijepac vidi,da to su lude.
Vidi i slijepac ,kuda sve vodi,
al nema snage, reci gospodi,
da ih je dosta,da idu sada,
iz ovog jadnog,i tuznog grada.
Neka se sude,negdje tamo,
negdje daleko,ne ovdje samo,
nek puste narod, da zivi sada,
dosta nam vise,propalih vlada.
Dosta nam vise, raznije ptica,
nad kojim lebdi ,potjernica,
siti smo Zune onog bjegunca,
Simica ,a i njegovog punca.
Kalabic Drago, s´njima nek ide,
Nikolic moze, uz njega pride,
mjenjao njih bi,za dvije krave
njima je mjesto ,iza brave.
Svakoga dana sve je gore,
poneki jos se,bune i bore,
padaju poslednje, barikade,
ovi su gori,cak i od Vlade.
I dalje padaju,jesenje kise,
lupkaju krupne,po krovu kapi,
i dalje lazi,slusamo samo,
da nekom negdje ,gore je tamo.
Da´ ima gore,negdje daleko,
vjerujem i ja ,konacno vlasti,
ovdje ne mora,siromak jadni,
otpad iz kanti,za smece krasti.
Ovdje on moze,mirno i casno,
da rovi dok mu ,god bude volja,
moze da mjenja,ako misli,
da mu je druga ,kanta bolja.
I taj se neko ,dize i buni,
on kom ne stizu,krupni racuni,
za bjesna kola,osiguranje,
zar on da kudi,u zemlji stanje.
On koji nema ,na Kipru stan,
i koji nema,nigdje vilu,
nikada nece shvatiti njega,
nasega dragog,i jadnog Milu.
Ne moze on da,shvati ni druge,
koji jos moraju,placati sluge,
da kuce vodaju, svakoga dana,
bar dva tri kruga,oko stana.
A kisa pada,i zalud sve je,
lakse bi bilo ,da sunce greje,
jer nema tako ,jake kise,
da bi ih oprala,pred nama vise.
Sunce ce ostati ,i dalje san,
sanjat ce narod ga,svaki dan,
zao mi samo,sto je daleko,
jer sam ga cio ,zivot ceko.
Poslednje lisce, jesenje vene,
sa njime umire,i dio mene,
pada sa grana,vjetar ga nosi,
pada po mojoj ,sjedoj kosi.
Izborna sutnja,samo sto nije,
stigla i do nas,koji smo nijemi,
budite ovdje,skupa sa nama,
na ovoj uvjek ,vrucoj temi.