Najdrazi pedagoski radnici
Najdrazi pedagoski radnici
Hajd da se napise i koja o ljudima koji su nam dali kruh u ruke.Ja bih poceo sa uciteljicom Ljiljom Brekalo pa bih nastavio sa Zdenkom Bijelic i Ljubom Savkovicem a zavrsio bih sa Milanom Hrgicem i Nadom Rupom.Naravno na vrhu svih bio bi Mustafa Music,moj razrednik,pedagog i direktor skole koju sam pohadjo.Ima ih jos masa i svi su mi ostali u dragom sjecanju al' mislim kad bih sad sve piso a nekoga izostavio nebih bio ok.
Srebrena Krila
Ajd da i ja kajem koju.
Prvo bi se zahvalio Mari Fužinato i na njenim debelim živcima.TAHNK'S!!!
Puno hvala Leli Vujasinović i njenoj matematičkoj obradi.
A onda kralju KRALJEVA ZDRAVKU NOVARLIĆU(kakav je to lik,najjači).
Ima još njih,ali ovi su najznačajniji.....
Prvo bi se zahvalio Mari Fužinato i na njenim debelim živcima.TAHNK'S!!!
Puno hvala Leli Vujasinović i njenoj matematičkoj obradi.
A onda kralju KRALJEVA ZDRAVKU NOVARLIĆU(kakav je to lik,najjači).
Ima još njih,ali ovi su najznačajniji.....
MLADOST PROLAZI,STAROST ISTO PROLAZI!!!!
Др. Дабић
Др. Дабић
Основна школа: Ифета Чолаковић, Недељко Микић, Семак ( заборавих име ) и Гостимир Божић
Средња школа : Здравко Новарлић, Дубравка Вебер и Рајко Бјелетић
Факултет : Рајко Кузмановић, Милан Васић, Никола Мојовић и Брацо Ковачевић
Жао ми је што неки од ових племенитих људи више нису међу живима. То је велика штета за генерације које долазе. Од ових изванредних професора могли су научити много. Не само о научним и теоријским чињеницама него и о животу, правди и поштењу.
Средња школа : Здравко Новарлић, Дубравка Вебер и Рајко Бјелетић
Факултет : Рајко Кузмановић, Милан Васић, Никола Мојовић и Брацо Ковачевић
Жао ми је што неки од ових племенитих људи више нису међу живима. То је велика штета за генерације које долазе. Од ових изванредних професора могли су научити много. Не само о научним и теоријским чињеницама него и о животу, правди и поштењу.
„Nije istina da vlast kvari ljude. Istina je samo da budale, ako se domognu vlasti, kvare vlast“ - George Bernard Shaw
Re: Najdrazi pedagoski radnici
Kuća ti izgorila!!!!seha wrote:Hajd da se napise i koja o ljudima koji su nam dali kruh u ruke.Ja bih poceo sa uciteljicom Ljiljom Brekalo pa bih nastavio sa Zdenkom Bijelic i Ljubom Savkovicem a zavrsio bih sa Milanom Hrgicem i Nadom Rupom.Naravno na vrhu svih bio bi Mustafa Music,moj razrednik,pedagog i direktor skole koju sam pohadjo.Ima ih jos masa i svi su mi ostali u dragom sjecanju al' mislim kad bih sad sve piso a nekoga izostavio nebih bio ok.
Ljubinka Rapic, Dubravka Veber, i nezaboravni EXER
Ni jedna vlast nije skinula seljaka, ali su seljaci uvijek skidali vlast...
- dogface_gremlin
- Posts: 976
- Joined: 12.10.2007. 02:19
- Location: Prnjavor
- dogface_gremlin
- Posts: 976
- Joined: 12.10.2007. 02:19
- Location: Prnjavor
- Kundacarka mara
- Posts: 1526
- Joined: 07.03.2007. 17:29
- Location: tu je,ako ne i blize...
- dogface_gremlin
- Posts: 976
- Joined: 12.10.2007. 02:19
- Location: Prnjavor
Pamtim ja (*ebi ga ne pijem, ne pušim ) i dan danas neke njegove časove, kad nam je prič'o o ljubavnom trokutu, šta je kavaljer i sl. Nešto što učitelj treba da radi a ne ono strogo po udžbeniku.Видите људи шта је памћење Very Happy . Шта су ми алкохол, разне дроге и по двије кутије цигарета дневно урадиле од мозга. Ничега се више не сјећам из младости Crying or Very sad
Aqua spomenu Veberku, Bjeletića , Rege Ćirića (evo da nam kažeš o određene takve vulkani)
Then I sit there gettin' mellow, stoned, groovy
And after while, I looked down the bar...
...at the bartender.
I said hey!
What do you want?
One bourbon, one skotch, one beer
And after while, I looked down the bar...
...at the bartender.
I said hey!
What do you want?
One bourbon, one skotch, one beer
shultzNjegovan wrote:Да не набрајам из Сарајева и Београда јер их и не познајете.
Ево из основне коју сам похађао у Прњавору веома мало то је наставник Божић Гостимир.
Али ето из средње школе Думан и Усорац. Ликови за не заборавити.
Ni jedna vlast nije skinula seljaka, ali su seljaci uvijek skidali vlast...
Uciteljica Kata Merlovic .Nastavnik i razrednik Rajko(ne mogu sad nikako da se sjetim prezimena),Ivan Humenjuk i Ljubo Preradovic,takodje moj komsija Davidovic,koji mi je predavao jedno vrijeme,a u srednjoj definitivno Veberka,Rapicka,Exo(iako sam ga jako rijetko vidjala ),Sanda je bila takodje super profesor,ovako je bila naporna i umisljena,ali je bila super profesorica i naravno Novarlic,hvala mu za sve one zivce koje sam spasila .
Audaces fortuna iuvat!!!
- seljak iz skakavaca
- Posts: 3642
- Joined: 16.11.2005. 18:15
- Location: Pureši
Nisam isao u skolu...
Tuzno, al´ sta se moze... Znate kako je to vrijeme bilo- mnogo sermije, njiva.. ogromno imanje; valjalo je to odrzavati i nekako prezivljavati.. Jbg, sav teret je na mene bio pao, jer ja bejah najstariji medju nama djecom; dok majka stara, krvnicki napacena- bese krhka i bolisnjava i imade za obavezu da pripazi na naj mladje, dok je stari udarao krampom po rudi u Tuzli i to za vrecu soli...
I izvojevasmo nekako svoje zrno zita, prehranismo se..
Sestre su uspjele da zavrse 8. razreda, bi mi zao; pa se nekako organizovasmo.. Jest da su preko dana bile u skoli, ali u sumrak kada se vrate- bi i meni lakse; pomagale su mi, nije da nisu.. barem koliko su mogle, jadne.. Ona starija dok je pisala zadacu nocu uz fenjer, poduci i meni nasoj azbuci te mi pokaza tablicu mnozenja, hvala joj. Iskreno, bi me ljudi sramota do tada.. i nikad vise se ne potpisah palcom u dokumente!
Eeeh, a tada prvije puta mog potpisa u Titin pasos- pamtise dugo ulice Prnjavora, mojim okom rijetko vidjene, onaj ponos u mojim ocima i gromko tabananje niz duz trotoara dolje do autobuske.. Cini mi se da su mi tada tabani gorjeli uzareni vrelom gumom opanaka, ali mi to bi svejedno..
Onaj najmladji, Stanimir; njega opremismo na dalje skolovanje.. Steta sto tada mila majka ne bi ziva da ga vidi medju maturantima; kao odraslog covjeka- poducenog za bolji zivot.......
I nekazem, hvala majci sto nas izrodi, danas se sa neba nama ponosi; i prisjeca svake suze prolivene dok ju je selo nekad kinjilo zbog silne djece izrodjene, a siromasne kuce, nakrivljene... i svakog svog osmjeha dok joj je selo govorilo- lako je tebi po stare dane, od toliko djece uvjek je neko pored tebe... lako je...
Tuzno, al´ sta se moze... Znate kako je to vrijeme bilo- mnogo sermije, njiva.. ogromno imanje; valjalo je to odrzavati i nekako prezivljavati.. Jbg, sav teret je na mene bio pao, jer ja bejah najstariji medju nama djecom; dok majka stara, krvnicki napacena- bese krhka i bolisnjava i imade za obavezu da pripazi na naj mladje, dok je stari udarao krampom po rudi u Tuzli i to za vrecu soli...
I izvojevasmo nekako svoje zrno zita, prehranismo se..
Sestre su uspjele da zavrse 8. razreda, bi mi zao; pa se nekako organizovasmo.. Jest da su preko dana bile u skoli, ali u sumrak kada se vrate- bi i meni lakse; pomagale su mi, nije da nisu.. barem koliko su mogle, jadne.. Ona starija dok je pisala zadacu nocu uz fenjer, poduci i meni nasoj azbuci te mi pokaza tablicu mnozenja, hvala joj. Iskreno, bi me ljudi sramota do tada.. i nikad vise se ne potpisah palcom u dokumente!
Eeeh, a tada prvije puta mog potpisa u Titin pasos- pamtise dugo ulice Prnjavora, mojim okom rijetko vidjene, onaj ponos u mojim ocima i gromko tabananje niz duz trotoara dolje do autobuske.. Cini mi se da su mi tada tabani gorjeli uzareni vrelom gumom opanaka, ali mi to bi svejedno..
Onaj najmladji, Stanimir; njega opremismo na dalje skolovanje.. Steta sto tada mila majka ne bi ziva da ga vidi medju maturantima; kao odraslog covjeka- poducenog za bolji zivot.......
I nekazem, hvala majci sto nas izrodi, danas se sa neba nama ponosi; i prisjeca svake suze prolivene dok ju je selo nekad kinjilo zbog silne djece izrodjene, a siromasne kuce, nakrivljene... i svakog svog osmjeha dok joj je selo govorilo- lako je tebi po stare dane, od toliko djece uvjek je neko pored tebe... lako je...