Posted: 10.10.2008. 21:07
Ухххх, гдје ово ископа. Добро зучи.
Jest da se radi o sportu, ali....Platini: Ništa od članstva za Kosovo
Predsednik Evropske fudbalske unije (UEFA) Mišel Platini rekao je u poseti Albaniji da Kosovo neće moći da se učlani u međunarodne fudbalske organizacije sve dok ne postane članica Ujedinjenih nacija
Sajt "Euobzerver" (euobserver.com) preneo je, pozivajući se na makedonske medije, da je Platini rekao da je svestan zahteva Kosova, kao i zalaganja Fudbalskog saveza Albanije za prihvatanje tog zahteva, ali je ostao pri stavu da se pravila moraju poštovati.
FIFA je krajem oktobra zvanično odbila molbu Kosova da postane članica svetske fudbalske federacije, a u obrazloženju je navela da "samo nezavisne države koje priznaje međunarodna zajednica mogu biti članovi".
Prema objašnjenju FIFA, Kosovo ne sme da igra ni prijateljske međunarodne utakmice.
Kosovo je u maju poslalo zahtev za prijem u FIFA, a funkcioneri tamošnjeg fudbalskog saveza poslali su po odbijanju pismo predsedniku svetske organizacije Sepu Blateru u kome su naveli da su "duboko razočarani".
Kosovo je u februaru jednostrano proglasilo nezavisnost od Srbije, a do sad ga je priznala 51 država, ali ne i Srbija, koja je članica Ujedinjenih nacija.
Vlasti Srbije objavile su da nikada neće priznati nezavisnost i da će sprečiti pokušaje da se Kosovo priključi međunarodnim organizacijama.
Garant mu nedostaju braca Siptari da sverca Heroin zajedno sa njima ko slavne 99te.Njegovan wrote:http://www.facebook.com/ext/share.php?s ... eH&u=Ri7M3
Pitaj ove iz Prnjavora sta je doticno radio u Cazinskoj Krajini i kojim razlogom je tamo dosao.Njegovan wrote:Као и увијек ти идеш из крајности у крајност. Дај ми неки доказ за ту тврдњу?
Da se sada podsetimo još malo: heroin nađen u sefu (oklopljenoj sobi, tačnije) Komercijalne banke potiče iz dve zaplene iz 1997. (a ne 1996) na bugarskoj granici, prelaz Gradina. U dva kamiona, jednom sa bugarskim tablicama i natovarenom paprikama, drugom sa slovenačkim tablicama, nađeno je ukupno 550 kilograma heroina br.4 (93 odsto); 300 kg u jednom i 250 kg u drugom. Tada su se vlasti strašno hvalile time, kako i valja, ali je Mihalj Bracika Kertes, umesto da taj heroin preda sudskim vlastima na čuvanje do ishoda veštačenja i presude – rešio da usreći svog najboljeg druga i zemljaka Jovicu Stanišića. Tako je 550 kila heroina br. 4 (93 odsto) umesto u peći termoelektrane "Nikola Tesla" u Obrenovcu završilo kod Službe državne bezbednosti MUP-a Republike Srbije, hvala na pitanju. Jovica Stanišić, a zatim i Radomir Marković, čuvali su taj – a verovatno i još neki drugi heroin, jer je nađeno više, skoro 700 kg u sefu u zgradi bivšeg saveznog SUP-a, Kneza Miloša 102. Krajem 1998, u pripremama za bombardovanje koje će uslediti, Državna bezbednost iznajmljuje od Komercijalne banke trezor (oklopljenu, sigurnu sobu) u ulici Svetog Save i premešta heroin (i ko zna šta još) tamo. Banka tu ne snosi odgovornost: sef se iznajmljuje tako što klijent dođe sa ličnom kartom, potpiše ugovor u kome se obavezuje da u sefu neće držati oružje, municiju, zapaljive, eksplozivne i korozivne materije i da će plaćati najam za sef. Onda dobije jedan od dva ključa; drugi ostaje kod dežurnog bankarskog službenika; samo njih dvojica zajedno mogu da otvore sef, s tim da bankarski službenik ne sme da zna šta unutra ima. Ono što se zna jeste da je poslednji radnik Državne bezbednosti koji je dužio ključ od te oklopljene sigurne sobe u kojoj je heroin nađen bio Branko Crni. "Vreme" je 2001. godine objavilo krivičnu prijavu za krivično delo iz čl. 245, stav 2. Osnovnog krivičnog zakona, a protiv Kertesa, Stanišića, Markovića, Crnog i drugih lica, ali javno tužilaštvo do dana današnjeg nije postupilo, uprkos činjenici da je upoznato sa očiglednim postojanjem tog krivičnog dela. I to nam nešto govori.
Tih ukupno 660 kilograma heroina, 550 iz pomenute dve zaplene i još 110 iz drugih zaplena, MUP Srbije (UBPOK, tačnije) otkriva u Komercijalnoj banci 8. marta 2001. i to objavljuje na konferenciji za novinare. Sutradan 9. marta u prisustvu medija, ta količina spaljena je u TE "Nikola Tesla". Veštaci Instituta za bezbednost identifikovali su nađenu supstancu kao heroin vrhunske čistoće i proverili ceo tovar; radnici BIA i MUP-a imali su nad tim materijalom kontrolu od početka do kraja i tvrde da je spaljeni materijal upravo taj heroin. "Vreme" je to proveravalo iznova i ljudi koji su svojim rukama nosili kutije i bili prisutni kriminalističkim testovima tvrde da je bilo tako. Uostalom, kažu, nije lako zameniti ("švić-švić") 660 kilograma jedne stvari za 660 kilograma druge stvari u kontrolisanim okolnostima: tu treba mnogo ljudi koji znaju, a od mnogo ljudi neko će pre ili kasnije propevati; pogotovo u ovim političkim okolnostima...
Ima tu, međutim, jedan pravno-proceduralni problem koji je tada 9. marta 2001, a po inerciji, smandrljan na brzinu, što ostaje neoprostivo: naime, zaplenjeni narkotici moraju se uništiti u prisustvu sudske komisije i kriminalističkih tehničara koji pred spaljivanje testiraju slučajne uzorke pred komisijom; upravo stoga da u peć ne ode skrob ili šećer u prahu umesto heroina ili kokaina. Takva se procedura za Miloševića nije poštovala: jedan opštinski javni tužilac koji je povremeno bivao u tim komisijama, kaže za "Vreme" da se materijal tada nije testirao; na pitanje zašto komisija to nije zahtevala, kaže: "Idi ti pa zahtevaj, kad si tako pametan." Vida Petrović-Škero, tadašnja predsednica Okružnog suda u Beogradu, kazala je u intervjuu za "Vreme" (krajem 2003) da je za spaljivanje tih 660 kilograma heroina doznala iz novina i da sudska komisija nije bila na licu mesta. E, kad se ne poštuje zakonska procedura – dobije se Legijina priča! O tome neka sada misle Dušan Mihajlović, Vladan Batić, Goran Petrović i drugi. Uostalom: vlast DOS-a propustila je da primeti kako je kriminalistika najvažniji i istovremeno najzanemareniji deo MUP-a (jer Miloševiću nije bila potrebna).
Da se mi vratimo na maestra Legiju: on je samo dostojni nastavljač svojih šefova i učitelja Jovice Stanišića i Radomira Markovića. Ova dvojica su prisvojili heroin iz jasnih razloga: heroin je najbolja valuta za plaćanje ovoga i onoga, jer – za razliku od novca i oružja – nema serijskih brojeva, ide po pravilu ispod površine, "na crno" i kupuje sve. Heroin kupuje oružje, savremenu elektroniku, dobro opran gotov novac. "Vreme" je u martu 2001. upozoravalo na moguće pokušaje pravdanja za taj zločin; jedna od pretpostavki da šta će narkodileri iz Državne bezbednosti reći bila je i "patriotska". Citiramo "Vreme" iz marta 2001: Zamisliva je i odbrana tipa: "znam da je heroin smrtonosan za decu, ali sam hteo da ga prodam van zemlje, neprijatelju"; drugim rečima – neka crkavaju njihova deca.
U ekonomiji heroina, nažalost, takva logika ne vredi. Jednostavno zato što je profitna stopa daleko veća tu, kod kuće, nego negde tamo gde ulični diler nema zaštitu policije i – a zašto ne? – Državne bezbednosti. Taj diler ima besplatnu lokalnu zaštitu, jer radi "u korist države", koja – kao grosista, nabavljač na veliko zaslugom nekog Bracike Kertesa i njegovih carinika – ubira lavovski deo profita.
Kakva je Milorad Ulemek moralna nakaza, jasno je iz njegovog iskaza: njemu je normalno da sam sebe proglasi za međunarodnog trgovca heroinom i optuži kao saučesnike upravo one ljude za koje zna da ih vladajuća stranka iracionalno mrzi, samo da bi se pokazao kao politički podoban. Potvrdu svoje podobnosti dobio je smesta od Tome Nikolića, uostalom. Ulemeku se, naime, učinilo zgodno da na sudu objasni kako je prodaja heroina "Zapadu koji nas je bombardovao" i trovanje dece nekako baš lepo smišljena "osveta običnih malih ljudi" iz Srbije; on je, naime, "srpski patriota" koji će takvim "patriotskim" biznisom zaraditi grdne pare kao nagradu za svoj "patriotizam". Ta priča kako je od tog novca nabavljeno 50 pištolja, nekakvi padobrani i oprema za JSO – ne drži vodu: naime, svedoci su već u istrazi objasnili da su ti pištolji, padobrani i ostalo, kao i vozila i stanovi, bili isplata Duće Spasojevića Jedinici za specijalne operacije za razne taktičko-operativne usluge (telohranitelji, oružje, ubijanje konkurencije, obaveštajna i taktička podrška za otmice bogatih ljudi itd.).
Moguće je i verovatno da je Milorad Ulemek trgovao nekakvim narkoticima sa svojom hrvatskom i drugom braćom u Hristu; jako je malo verovatno da je taj heroin onaj iz sefa Komercijalne banke; nekako će pre biti da je to bio heroin Dušana Spasojevića, koji iz tog biznisa nikada nije ni izlazio. To, međutim, nisu one količine o kojima Ulemek govori, jer hrvatska policija i druge policije ne beleže nagli porast ponude heroina na svojim tržištima u to vreme.
Ali, sve su to taktički detalji, važni za krivični postupak. Ono što je važno za Srbiju i ovo društvo jeste užasavajuća činjenica da se trgovina heroinom nekako pretvorila u aktivnost "patriotsku", "srpsku" i poželjnu – ako se za nju optužuju ljudi iz bivše vlasti, to jest. Ima tu i greha bivše vlasti: da je po otkrivanju onih 660 kilograma heroina, u martu 2001, ta stvar rasvetljena smesta i energično, umesto što je droga samo spaljena, danas bismo tačno znali koji zločinci su za šta krivi. Iz nekog razloga, međutim, Kertesa, Stanišića, Markovića i saučesnike niko nije optužio i procesuirao, uprkos unebovapijućim očiglednim dokazima. Pa sada Legija eksploatiše njihovu glupost i nemar, da to ne nazovemo drugačije. Da je taj heroin uništen po proceduri, uz prisustvo sudske komisije i kriminalističkih tehničara, da su odgovorni smesta bili gonjeni, optuženi i suđeni – Legija danas ne bi imao o čemu da priča pred Specijalnim sudom.
Ovo su dokazi, ako si pazljivo citao, sa sudjenja, sta bi ti, da ti dovedem Legiju licno? . Ti stenogrami sa sudjenja su se provlacili po dnevnim novinama godinu dana, ja ne znam kakve si ti novine citao.Ја сам само рекаа да би волио видјети доказе, али јеби га ти имаш само доказе рекла казала са Б92
To je pretpostavljam da je Legija ratni heroj, postenjacina, koji nije umjesan u nista za sta je osudjen, da mu je sve to smjestila zuta banda i sl. Daj batali me, pitaj nekog iz Samca, Veternika, Kule o Legiji pa ces vidjeti sta ce ti reci.Погледај некада и ДРУГУ СТРАНУ МЕДАЉЕ
Omiljena zatvorska melodija, garant.Njegovan wrote:Реге. Опусти се и слушај.
http://www.facebook.com/ext/share.php?s ... 4j&u=rWXJq
I ja kazem, kuku tebiNjegovan wrote:Хехехе... теби само неки затвори пред очима, убице и криминалци. Куку мени.
Saviano: Kosovo evropska Kolumbija
17. februar 2009. | 00:53 | Izvor: FoNet, Glas Srpske
Banjaluka -- Albanska mafija sa Kosova nastoji da proizvede genetički modifikovani kokain da bi postala nezavisna od snabdevača iz Kolumbije, kaže novinar Roberto Saviano.
Saviano je autor knjige bestselera "Gomora" o napuljskoj mafiji po kojoj je snimljen istoimeni film, nagrađen u Kanu. U intervjuu za Glas Srpske, on je rekao da je pretvaranje Kosova u evropsku Kolumbiju "san" vođa albanske mafije sa Kosova.
"Da bi to ostvarili oni hoće da genetskim inženjeringom stvore vrstu kokaina koja bi uspevala u klimatskim uslovima na Kosovu. Na taj način mafija sa Kosova imala bi monopol na trgovinu kokainom. Da bi se to ostvarilo potrebno im je 20 godina", rekao je Saviano i dodao da će tada Kosovo "bez sumnje postati nova Kolumbija".
Saviano već treću godinu živi pod danonoćnom policijskom zaštitom, a mafija i dalje poručuje da će ga kazniti zbog velikog uspeha knjige utemeljene na njegovim vlastitim istragama.
"Napuljska mafija Kamora se ne ljuti na mene, nisam ja taj koga se oni boje. Oni se boje čitalaca 'Gomore', dva miliona čitalaca u celom svetu koji sada mogu reći da znaju kako se taj klan kreće. Koji sada znaju da kriminalci nisu neznalice, vulgarni i zlokobnog izgleda. Koji sada znaju da je Kamora pre svega jedna ekonomska organizacija", rekao je Saviano.
Dodaje da je kada je u oktobru 2006. godine bio podvrgnut jednom programu zaštite, bio ubeđen da će pre ili posle sve biti vraćeno na normalu i da će se vratiti zauvek životu kakvim je živeo ranije.
"Ali, dve godine kasnije, u oktobru 2008. godine vest o tome da se na Božić priprema atentat na mene uverila me kako stoje stvari. Bio je to žestok potres koji me je vratio u realnost. Moja trenutna reakcija je bila da želim da 'dignem ruke', da napustim Italiju i tako probam ponovo da sakupim dronjke vlastitog života", naveo je Saviano.
Kaže da je srećom Božić 2008. godine za koji je mafija najavila da će ga ubiti prošao bez posledica po njega, ali da stižu nove pretnje.
"Pojavljuje se kriminalac-pokajnik koji upozorava vlasti o planu organizatora mog ubistva. Karmine Skjavone, rođak Frančeska Skjavonea zvanog Sandokan (trenutni šef klana Kazalezi), u intervju dnevnom listu La Stampa, kaže da napuljska mafija Kamora ne želi da od mene napravi mučenika i da me zato neće ubiti sada, već kada ne budem aktivan u javnosti. Reči Karmine Skjavonea, odzvanjaju kao presuda koje sam već bio svestan", naveo je Saviano.
On ističe da je peticija koju su za njegov spas potpisali dobitnici Nobelove nagrade bila suštinska podrška za njega, ali i za Italiju i za sve one koje je monopolizovala ekonomska mafija.
Upitan da li bi ponovio isti put, pisanje i objavljivanje "Gomore" i svega što uz to ide, Saviano kaže da ne može da sakrije antipatiju kada je reč o "Gomori".
"Procena koju činim kao čovek je da tako nešto neću napisati nikada ponovo. Ocena koju dajem kao pisac je da naprotiv sve činiš iz početka tačno na isti način. 'Gomora' je važan posao", rekao je Saviano.