VIRTUELNA SABIRNICA : Roadmap

[Dripac]

"...voli da se sakrije u sirokom gunju, ispod pohabanog sesira..."

http://www.solarisbluesband.com

[Dripac]

Donekle se slazem s vama, ali se nasi stavovi u jednom dijelu ipak razlikuju!

[yugra]

"...voli da se sakrije u sirokom gunju, ispod pohabanog sesira..."

http://www.solarisbluesband.com

...potrazi ga ovdje http://www.myspace.com/solarisbluesband

[Dripac]

Moja je zelja da moj sesric Emir zasvira jednoga dana na istom mjestu gdje su svirali "Jude",Gimnazija","Kabinet",orketar Mizbaha Cejvana ili Zoran ,Mibo i Jole...u "Domu kulure" -Kestengradska bb do Joce Vucenovica ...

Demijan je dobar drug pa sam mislio da mu ispunimo zelju, ali trebace mi vasa pomoc.Slusaj 'vamo...

Ljeto gospodnje godine 2010. Vrijeme godisnjih odmora, juli. Sjatile se "jugosvabe" iz cijelog svijeta... Grad pun kojekakvih "rodica i rodjaka" iz velikog grada... Zamislite sad montaznu binu pod otvorenim nebom u parkicu preko puta doma kulture.... Ne, cekajte, trebace nam ipak fudbalski stadion u Boriku... Lokalni Raka Maric, poznat kao Maximus je "glavni tehnicki sanjar"... Odrzava se trodnevna gitarijada pod nazivom " Duh Kestengrada"

The Soul of "Chestnut City"

I sad ja tu kontam...

Koje bendove i izvodjace (sa prnjavorskim genima i vezama) da pozovemo?
Ko je organizator?
Kako naplatiti nase organizatorske usluge:
Ko obezbjedjuje i prodaje karte?
Kako nahraniti svu tu rulju?
Gdje organizovati kamp za posjetioce?
Uloga izvidjaca u organizaciji?

I Exit je jednom bio samo "luda ideja" u Bojanovoj glavi!


"Nailove lole"

[MAXIMUS]

DRIPAC ...Ljeto gospodnje godine 2010. Vrijeme godisnjih odmora, juli. Sjatile se "jugosvabe" iz cijelog svijeta... Grad pun kojekakvih "rodica i rodjaka" iz velikog grada... Zamislite sad montaznu binu pod otvorenim nebom u parkicu preko puta doma kulture.... Ne, cekajte, trebace nam ipak fudbalski stadion u Boriku... "... Odrzava se trodnevna gitarijada pod nazivom " Duh Kestengrada"

DRIPAC DRIPAC diraš me u žicu i udaraš gdje sam najtanji ...
U mojoj glavi i snovima ova ideja tinja već par decenija ali nikada nisam imao u džepu i iza leđa da neko pomogne i pogura kad zapne a ipak nisam htio ovako dobru ideju potrošiti u jeftino ... strpljivo čekam pravi trenutak koji se bliži i svakog dana sam sigurniji da će se i dogoditi !
Nacrti i siluete kompletmog događaja su već odavno spremni i kao što rekoh samo čekaju svojih 5 minuta i pravi momenat !!!

[Ibanez]

Ideja je stvarno prava .Evo ovdje javno potvrdjujem ucesce i pomoc oko organizacije "koliko budem u mogucnosti,s obzirom na udaljenost",a i sam vidim Maximusa kao
potencijalnog realizatora,sa nadam se jakim vjetrom u ledja od sveprisutnog,tajanstvenog Dripca.Ovo kazem onako iz prve ruke ,nikoga nisam jos kontaktirao,mogli bi svirati svi,Gimnazija ,Kabinet Na brzinu ,Jude ...danasnji bendovi ,Solo muzicari ..nemojte se ljutiti neki koji mi trenutno ne padaju na pamet...Pokusavam samo zahuktati ideju i zbilja se nadam razradi iste i nadam se konacnoj realizaciji...Maximus to svakako moze zabiljeziti nekakvom kompilacijom i tako dalje ...Puno toga mi se vrti po glavi ,sad i nemam toliko vremena da pisem i nadam se kad se vratim oko 11 sati da cu naci dosta postova sa mnogo konkretnijim potezima od ovoga moga...

[EKOLOGIKUS]

Sta reci. Sabirnica proradila punom parom, koju opet nalozi Mr No1 Dripac. Na prvu sam pomislio da je moglo krenuti i ovog ljeta , ali ipak, bolje da se to dobro pripremi za 2010. Vrijeme ionako "leti". Bas kao i za izvidjace, nece izostati podrska od Velikog Manitua za gitarijadu. Idemo dalje.

[yugra]

Moja je zelja da moj sesric Emir zasvira jednoga dana na istom mjestu gdje su svirali "Jude",Gimnazija","Kabinet",orketar Mizbaha Cejvana ili Zoran ,Mibo i Jole...u "Domu kulure" -Kestengradska bb do Joce Vucenovica ...

Demijan je dobar drug pa sam mislio da mu ispunimo zelju, ali trebace mi vasa pomoc.Slusaj 'vamo...

Ljeto gospodnje godine 2010. Vrijeme godisnjih odmora, juli. Sjatile se "jugosvabe" iz cijelog svijeta... Grad pun kojekakvih "rodica i rodjaka" iz velikog grada... Zamislite sad montaznu binu pod otvorenim nebom u parkicu preko puta doma kulture.... Ne, cekajte, trebace nam ipak fudbalski stadion u Boriku... Lokalni Raka Maric, poznat kao Maximus je "glavni tehnicki sanjar"... Odrzava se trodnevna gitarijada pod nazivom " Duh Kestengrada"

The Soul of "Chestnut City"


I sad ja tu kontam...

Koje bendove i izvodjace (sa prnjavorskim genima i vezama) da pozovemo?
Ko je organizator?
Kako naplatiti nase organizatorske usluge:
Ko obezbjedjuje i prodaje karte?
Kako nahraniti svu tu rulju?
Gdje organizovati kamp za posjetioce?
Uloga izvidjaca u organizaciji?

I Exit je jednom bio samo "luda ideja" u Bojanovoj glavi!


"Nailove lole"

„What we have in mind is breakfast in bed for 400 000 thousand,” ...
http://www.youtube.com/watch?v=_IKXSlYbUqQ

Ne znam samo da ne ispadnu problemi oko spica sa Radojkom-"Znas li ti, Dripac, koliko kosta kila spica?"

[planinka]

Moja je zelja da moj sesric Emir zasvira jednoga dana na istom mjestu gdje su svirali "Jude",Gimnazija","Kabinet",orketar Mizbaha Cejvana ili Zoran ,Mibo i Jole...u "Domu kulure" -Kestengradska bb do Joce Vucenovica ...

Demijan je dobar drug pa sam mislio da mu ispunimo zelju, ali trebace mi vasa pomoc.Slusaj 'vamo...

Ljeto gospodnje godine 2010. Vrijeme godisnjih odmora, juli. Sjatile se "jugosvabe" iz cijelog svijeta... Grad pun kojekakvih "rodica i rodjaka" iz velikog grada... Zamislite sad montaznu binu pod otvorenim nebom u parkicu preko puta doma kulture.... Ne, cekajte, trebace nam ipak fudbalski stadion u Boriku... Lokalni Raka Maric, poznat kao Maximus je "glavni tehnicki sanjar"... Odrzava se trodnevna gitarijada pod nazivom " Duh Kestengrada"

The Soul of "Chestnut City"


I sad ja tu kontam...

Koje bendove i izvodjace (sa prnjavorskim genima i vezama) da pozovemo?
Ko je organizator?
Kako naplatiti nase organizatorske usluge:
Ko obezbjedjuje i prodaje karte?
Kako nahraniti svu tu rulju?
Gdje organizovati kamp za posjetioce?
Uloga izvidjaca u organizaciji?

I Exit je jednom bio samo "luda ideja" u Bojanovoj glavi!


"Nailove lole"

„What we have in mind is breakfast in bed for 400 000 thousand,” ...
http://www.youtube.com/watch?v=_IKXSlYbUqQ

Ne znam samo da ne ispadnu problemi oko spica sa Radojkom-"Znas li ti, Dripac, koliko kosta kila spica?"

Yugra ovo rjesenje je savrseno, padoh na glavu kad vidjeh, sve sto me mama nije pustila da radim onda mogu nadoknaditi na jednom ovakvom druzenju. Dolazim obavezno!

[Dripac]

Prnjavorcani koji su imali priliku da posjete neki internacionalni muzicki festival morali su u vise momenata dozivjeti "déjà vu".

Prvi put vec na prilazu ogradjenom koncertnom terenu (poljani/stadionu/tvrdjavi) kad im je zamirisao rostilj pokretnih ugostitelja, a sa standova ih dozivali prodavci CD:a, kokica, suvenira, knjiga... i cega sve ne - tad su se neminovno sjetili prnjavorskog vasera.

U toku svirkre pod vedrim nebom oteo se uzdah, u misli bi se vratile svirke iza gimnazije - i drugi déjà vu.

Uvece u satoru u festivalskom kamp-naselju zvijezde su imale potpuno isti raspored kao onih noci na Borackom ili Kainovica mlinu. Treci déjà vu!

Prnjavor odavno ima svoju Gucu - Prnjavorski vasar! Treba da se ponosi njime, i da tu tradiciju njeguje. Tradicija i iskustvo u organizovanju muzickih desavanja postoji godinama u kontinuitetu: opstina svake godine izdvoji kintu i dovede nekog od popularnih grupa ili pjevaca da uveseli birace, lani Corba, prije mjesec dana Zeljko. Postoji i barjak privatne inicijative u oblasti aranziranja koncerata. Skoro smo obnovili rad Turistickog drustva. Izvidjacka vatra je vec potpaljena i pocinje da gori. Sastavite sve ovo u jednu posudu i izmjesajte!




Sazrelo je vrijeme da Prnjavor dobije svoj EXIT.

[Dripac]

Sto vise mislim, ideja mi se vise svidja...

[Dripac]

Jedan od ucesnika Gitarijade "The Soul of Chestnut City" koja ce se odrzati u julu 2010

http://www.natelki.net/video/9737/rade-tomic-beli-uzivo

PS Hvala Piskaralo, dobra argumentacija pokrece mastu!

[piskaralo]

Jedan od ucesnika Gitarijade "The Soul of Chestnut City" koja ce se odrzati u julu 2010

http://www.natelki.net/video/9737/rade-tomic-beli-uzivo

PS Hvala Piskaralo, dobra argumentacija pokrece mastu!

Hvala tebi Dripce - ovaj clip za mene, a verujem ne samo za mene, predstavlja pravu dragocenost! Prosledicu link i autoru pesme - Banetu Krsticu! (da li mozda neko, raspolaze sa iole sadrzajnijim podacima iz biografije Belog u periodu 1970-1980?)

[piskaralo]

Najleprsavije pero ipak proizilazi iz textova Dripca.
On je taj koji je za sve ,,kriv,,.
Kao neki drugi pokoj mu dusu Branko Copic ali iz kestengrada a ne iz Bos.Krupe.
Naravno nebih u tom kontextu da umanjim ,,piskaralacke,,sposobnosti Mudyja pardon Piskarala.

Kostakurta, potpuno se slazem sa tobom - nadahnutost Dripca, te sposobnost da sa lakocom, u dva tri elegantna, minimalisticka poteza, gotovo iz nicega oblikuje literarnu bravuru je vrlo redak dar, i upravo se to trazi na forumu ovakve fizionomije. Ja sam ti jos uvek, samo ambiciozni pocetnik, piskaralo tek par dana uclanjeno, pa mozda se vremenom jos malo popravim. Ali, ti se "ogresi" o jednog "drugog" forumasa, koji se, istina, nesto redje od Dripca oglasava literarno punokrvnim crticama! Njegovo pisanije, zaista ne zaostaje za Dripcevim. No, no, no, posto ovo jos uvek nije, niti treba da bude, nadmetanje u umecu leprsavog pisanja, necu ga imenovati - sam ce se on vec prepoznati. (ako se na forumu ipak otvori "sampionat u umecu leprsavog pisanja", "pusticu Sasu sa lanca", a on, veruj mi, "bije teskom artiljerijom"! SALIM SE, NARAVNO!)

Vanjski dzep izvidjackog ruksaka uvjek je bio zgodno mjesto da se pred polazak na ljetovanje ubaci "nesto za citanje". Poslednji broj Alan Forda ili Politikinog Zabavnika, ili neka dobra knjiga, ukusi su oduvjek bili razliciti...



"Nesto za citanje"- obavezna "izvidjacka" literatura osamdesetih, bile su i Copiceve "Magarece godine", a bogami i Pavicev "Hazarski recnik", da spomenem neke... sve u ovisnosti od interesovanja i uzrasta.

Parafraziram naslove dvojice velikana i glasno tvrdim:
da je u literarnom smislu izvidjacki logor bio jedan divan - "PREDEO SLIKAN MAGARECIM REPOM"!



Mozda je upravo zato danas moguce da se evo, na istom mjestu, sretnu i porede Dripcove crtice - i Pisceva Djela.

http://www.solaris-ns.com/knjige.php?action=show&id=125

ČAJ SA KUBLAJ KANOM




Počinjem od konduktera na tramvajskoj liniji broj dva.
Lice koje svakodnevno viđam i koje se, uprkos tome, žestoko opire svakom pokušaju opisa. Zato ću samo reći - kondukter je imao lice meduze! Prethodne večeri, dok su slovni redovi knjige koju čitah, gubili svoj geometrijski poredak, uvijali se i razvlačili poput tramvajske kompozicije, on se iznenada uspravio iz nepregledne beline stranica i naplatio mi kartu za noć bez snova. Još je rekao - on - kondukter koji je imao lice sove, sledeće:

-Ne samo da ništa nećeš sanjati, nego će ti i ceo naredni dan biti prazan, bespredmetan, ogoljen i, zapravo, suvišan!

Otvorivši ujutro oči, nakon noći bez sna, glasno prozborih:

-A zašto bi bilo drugačije?!

Posle sam se umio, oprao zube, obukao se elegantno, primereno bespredmetnom danu, otišao na posao, nakon osam sati se vratio kući i kačeći omiljeni, braon sako od tvida na vešalicu, zatekao u dnu gardarobera, sklupčanog, usnulog, njega glavom i bradom - KUBLAJ KANA. Ali kako je to moguće - kondukter je rekao da se ništa neće događati, a on nikada ne greši! Ipak, koliko god verovao kondukteru sa licem kamina, više sam verovao sopstvenim očima, prikovanim na Kublaj Kanu koji je spokojno i duboko udišući ustajali vazduh našeg stana, spavao skriven u zavetrini gardarobera od iverice presvučene furnirom boje… kad malo bolje pogledam, u stvari, stepske boje!
Odložio sam polako sako na fotelju, pritvorio vrata gardarobera da unuku Džingis Kana i osvajaču Kine svetlost ne bi padala direktno na lice, potom na prstima prišao radijatoru i pojačao grejanje, jer Kanova blistava gospodarska odežda beše od svile, dakle neprilagođena klimatskim uslovima našeg stana. Pošto sam procenio da je sve u redu, raspremih se nameravajući da i sam malo odspavam nakon napornog radnog dana. Tek što sam se spustio na kauč, odnekud doleti jedna gigantska muva govnara, načini nekoliko krugova oko lustera i pikirajući aterira na vrh nosa Kublaj Kana. Odmah se pridigoh i energičnim pokretom ruke oterah je, ali se ona ubrzo vrati na isto mesto. Verovatno ju je mamila Kanova koža, i bojom i teksturom nalik limunovoj kori. Nađoh se, dakle, u užasno neprijatnoj situaciji, tačnije pred mogućnošću da se osvajač Kine probudi u gardaroberu sa muvom, kao nekim minijaturnim demonom, na vrhu nosa. Valjalo je misliti brzo i eliminisati uljeza, ali tiho, precizno i bešumno. Naprosto, nisam smeo dozvoliti da se Kan probudi, pre no što posudim od suseda porcelanski servis za čaj i spremim napitak tradicionalnim postupkom, kako je moj uvaženi gost već navikao.
Ali ubiti muvu bešumno - nije mi poznato da je to nekome pošlo za rukom. Ipak vreme je odmicalo, bližio se i čas povratka moje žene sa posla, a pre toga, neizostavno sam morao popiti čaj sa Kublaj Kanom.
-A zašto? - upitao bi kondukter sa licem, čačkajući nos prstom dugačkim kao jaje. Bože, nisam hteo reći ''jaje'' nego nešto drugo, ali ne znam šta. Dobro, neka onda bude - čačkao je prst nosom dugim kao jaje!
Ali muva, šta sa njom? Pa da, upravo to; mogao bih namazati vrh svoga nosa dugačkog kao prst, žumancetom iz jajeta i tako namamiti ovu leteću napast u lepljivu klopku večnoga života! Jer jaje nešto tako simbolizuje - mislim - večni život.
Tako uradih i muve se konačno rešismo.
A sada, što hitrije kod suseda po porcelanski servis za čaj. Potom ću spustiti roletne, zaključati obe brave iznutra, da moja žena ne bi mogla ući, ali svakako i zapušiti onu rupicu između ruba roletni i okna prozora kako bih je onemogućio u sasvim izvesnom pokušaju provirivanja, dok se čajna ceremonija bude odigravala. Samo još da proverim da li u kuhinji imam onaj izvrsni LIPTON EARL GREY čaj u listićima, mada - listići - to nije baš primereno. Moraću ih istucati u sitan prah; rekao bih da je Kublaj Kan priviknut na tako spremljen napitak. Zatim podesiti osvetljenje u sobi, promeniti stolnjak, skloniti TV aparat i ikonu Svetog Trojstva. Tek tada, potpuno spokojan, prepustiti se očaravajućem ritualu spremanja čaja.
No, prvo kod suseda po servis!
...I zašto sad ne krenem? Zašto sam ukočen, potpuno paralisan i nalik onim voštanim ljudima što ih prave? Zaboga, zašto sam odeven u svilu i sedim sklupčan u dnu gardarobera sa mongoloidno zakošenim zenicama? I zašto se više ne užasavam odlaska kod suseda koji je, u stvari, kondukter sa licem delfina, volšebnik pripravan da mene - KUBLAJ KANA - jednim poljupcem pretvori u laticu Mongolske orhideje, ili spokojnog službenika trgovinsko - izdavačke kompanije?


(nepoznati autor sa kraja prošlog veka)

[Ibanez]

Sjecam se jedne svirke u domu kulture kada su na scenu u neka doba izasli Sikira i Kurt Slatinac i lijepo se zahvalili predgrupama na trudu i odsvirali nesto nasuhao...
Duha nikada nije falilo u Prnjavoru .grupa se zvala Grtangora sipad...

[nobody]

Kao poslije maestralno izvedene pozorišne predstave kada na kraju posljednjeg čina padne zavjesa. U prvi momenat, u još mračnoj sali, nastane tajac. Nakon nekoliko trenutaka tajanstvene tišine, koje akteri doživljavaju kao vječnost, salom se prolomi talas oduševljenja propraćen gromoglasnim aplauzom.
-Bravo!!!
Bravo za nepoznatog autora sa kraja prošlog vijeka! Dripac i još poneki član ovog foruma će jednoga dana biti ponosni što su imali priliku voziti paralelni slalom u njegovom društvu:
Za nagradu piskaralu koji nas upozna sa Kublaj Kanom evo tražene crtice:
Prolog
-Rade Tomić - Beli spava na stolici u sali Vatrogasnog doma. U toku je igranka za građanstvo koje tamburaški orkestar Vatrogasnog društva redovno priređuje za građanstvo Prnjavora. Njegovih osam godina nisu dorasle kasnim satima i glava je pritisnuta snom našla oslonac na braču koji koji se vrpolji u Radinom krilu. Nekim čudom brač još uvijek prati melodiju prvog prima, ali bas u rukama majstora Ferde hvata sve brži ritam. Izvježbano uho prvog primaša Stanka, čovjeka čijim je trudom Rade i došao na ovaj svijet, hvata zakašnjele tonove i ne gledajući, savršeno precizno, laktom pogađa rebra usnulog dječaka. Trgnuvši se iz sna Rade nepogrešivo pogađa sljedeći ton i nastavlja svirku. Pospane oči, napola zatvorene, pokušavaju da se opredjele između sve poželjnijeg dječijeg sna i grubog očevog lakta.
...
Epilog
-Rade Tomić - Beli spava na baštenskoj stolici hotelske terase. Svirku je prekinuo prije vremena pa je namrgođeni gazda odbio da isplati dogovorenu gažu. Glava otežana solidnom količinom gemišta počiva na gitari koja je usnula u Radinom krilu. Bude se zajedno. Poluzatvorenih očiju, kao prije pedeset godina, gleda niz vrat gitare. Ne svira. Lijevom rukom, bez palca koji su nekada davno britvom odsjekli neki gnjevni ljudi, lagano miluje do visokog sjaja uglačano drvo. Gitara uzvraća kao ljubavnica: izvija se, migolji, ispušta predivne zvuke...

Sve što se dešavalo u međuvremenu nije vrijedno pomena. Rade Tomić - Beli nije imao želju da uspije i svojom slavom proslavi Prnjavor, kao što uspješna balerina nije imala želju da svoju slavu podijeli sa rodnim gradom. Ako se dovoljno potrudite možda stignemo slušati Belog na planiranoj gitarijadi, prije nego što dobije zadatak da anđelima drži časove sviranja na harfi.

[EKOLOGIKUS]

AVE NOBODY!

Odose ovi pisani otisci u stalnu postavku virtuelnog muzeja umjetnosti, u dimenziju zvanu mzika. I nadam se , da ove i slicne hronologije, nece ostati u digitalnom zapisu , vec jednog dana, dozivjeti premijeru i u Gutenbergovom dostignucu.
Beli danas, tuzna prica, bas kao i svaka tuzna prica o velikim umjetnicima posebno u oblasti muzike.
Bolestan ( dijabetes), besparica. Prije nekoliko dana nudio mi je jedan CD, onako "narezan" . Tada sam mu obecao da on zasluzuje da izda jedan pravi CD. Kakvi "bolidi " danas snimaju CD?
Hajmo prnjavorci da pomognemo i ovaj projekat, da za "post festum", ostane digitalni trag jednog velikog umjetnika na gitari, koji bi ,mnogo toga vise postigao da nije zaglavio u Prnjavoru.
Pozurimo prije nego se preseli na vjecna lovista, gdje ce opet praviti drustvo i muzicirati Tomi Zdarvkovicu, Bori S. Kvaki, i ostalim doajenima nekadasnje muzicke scene.

[yugra]

AVE NOBODY!

Odose ovi pisani otisci u stalnu postavku virtuelnog muzeja umjetnosti, u dimenziju zvanu mzika. I nadam se , da ove i slicne hronologije, nece ostati u digitalnom zapisu , vec jednog dana, dozivjeti premijeru i u Gutenbergovom dostignucu.
Beli danas, tuzna prica, bas kao i svaka tuzna prica o velikim umjetnicima posebno u oblasti muzike.
Bolestan ( dijabetes), besparica. Prije nekoliko dana nudio mi je jedan CD, onako "narezan" . Tada sam mu obecao da on zasluzuje da izda jedan pravi CD. Kakvi "bolidi " danas snimaju CD?
Hajmo prnjavorci da pomognemo i ovaj projekat, da za "post festum", ostane digitalni trag jednog velikog umjetnika na gitari, koji bi ,mnogo toga vise postigao da nije zaglavio u Prnjavoru.
Pozurimo prije nego se preseli na vjecna lovista, gdje ce opet praviti drustvo i muzicirati Tomi Zdarvkovicu, Bori S. Kvaki, i ostalim doajenima nekadasnje muzicke scene.

Bravo, Ekologikus!Ja sam ZA. I sam sam cesto razmisljao o takvom, na zalost, ako se stvari realno pogledaju, tesko izvodljivom poduhvatu, i svaki predlog cu rado podrzati. Kao vecina nas i ja poznajem Belog licno, mada je veliko pitanje koliko je on to dozvolio da mi udjemo u njegov svijet, ali karizma, koju on posjeduje i nesebicno oko sebe siri, ce, sigurno, ostati u svima nama kao nesto jedinstveno, u domenu fenomena. Ipak, moram reci, meni je drago sto je Beli “zaglavio” u Prnjavoru, ko zna, mozda bi tamo negdje u “Velikom svijetu” postao i ostao samo neka Primabalerina iz Prnjavora. Bolest i vjecna lovista su rezervisani za sve nas, pa nesto i ne brinem, vidjecu ja i cuti Belog opet, kad za to dodje vrijeme. I ja imam nekoliko, tih narezanih, potpuno identicnih(programski) snimaka, ali su mi svi dragi, to je iz njegove ruke, licno. Poznajem nekoliko ozbiljnih umjetnika na gitari, koji mi zavide na poznanstvu sa Belim, i dali bi mnogo samo da dobiju priliku da ga upoznaju i provedu neko vrijeme uz njega i njegovu carobnu gitaru. Beli je nas Robert Johnson i to ce i ostati, duboko se on urezao u sve nas i velika je cast sto ga imamo u nasem malom gradu.


Sve za umjetnost!

[Dripac]

Sjecam se jedne svirke u domu kulture kada su na scenu u neka doba izasli Sikira i Kurt Slatinac i lijepo se zahvalili predgrupama na trudu i odsvirali nesto nasuhao...
Duha nikada nije falilo u Prnjavoru .grupa se zvala Grtangora sipad...

...kad je babo Atif o'so od nas. U ruci mu piva, a za reverom znacka FK Saraj'va.

http://www.lyricstime.com/zabranjeno-pu ... yrics.html

Moderni nadrealizam je cvjetao u Kestengradu...

[MAXIMUS]

Hajmo prnjavorci da pomognemo i ovaj projekat, da za "post festum", ostane digitalni trag jednog velikog umjetnika na gitari, koji bi ,mnogo toga vise postigao da nije zaglavio u Prnjavoru.
Pozurimo prije nego se preseli na vjecna lovista, gdje ce opet praviti drustvo i muzicirati Tomi Zdarvkovicu, Bori S. Kvaki, i ostalim doajenima nekadasnje muzicke scene.

Imate sreće jer još ljudi razmišlja na sličan način !
Kao prvo , Beli ima već objavljen CD uživo sa Jezera koji je pristojno odrađen međutim lik koji ga je snimio otkupio je autorska prava za nekakvu mizeriju i objavio album u Song Zelexu ! Beli više ništa nema od tog albuma i zato ga ,,dila,, kao kopiju ! Pravo mu nije jača strana !
Ali ... posjedujem snimak Belog u njegovom elementu , dakle uživo , sa njegovim sinom Stankom koji bi trebalo doraditi ,,ispeglati
,, i dosvirati na akustičnim instrumentima ! Raniji pokušaj da ga uvedem u studio završio je katastrofalno ! On jednostavno treba slobodu i traži inspiraciju u publici . Jedino rješenje je ovo ... snimiti ga uživo pa doraditi u studiju !
Taj materijal mi stoji i čeka ... šta čeka ne znam ni ja , možda ljude koji su ga spremni objaviti !?

[Dripac]

U maloj casovnicarskoj radnji, u sjeni kestena, vremena nikad nije bilo na pretek. Simpaticni djecarac cudnog nadimka, dosipao je zato svakodnevno pjesak u sat pjescanik, kako bi vremena bilo dovoljno da se poprave svi satovi koje su im stanovnici Kestengrada povjerili na popravku.



Rijec "cager" znaci "mala kazaljka". Nisam potpuno siguran, a nije ni vazno! Mozda znaci i "sekundara - brza kazaljka"... Svejedno! Bilo kako bilo, djecak je bio sitan, a pri tom brz i vjest u navijanju satova, pa mu je stoga nadimak Cager, koji mu je grad dodjelio, legao - vise nego dobro: otprilike podjednako dobro kao sto mu je na ruci lezala braon narukvica od najfinije telece koze, na kojoj je bila okacena uvjek u sekund tacna Omega.

Ta Omega je sat prema kojoj je cjela jedna generacija uskladjivala vrijeme, gimnazijski domari kalibrirali interval skolskog zvona i zahvaljujuci kojoj su nebrojene feste, koncerti i izlozbe pocinjale koliko- toliko na vrijeme, uprkos saboterima pod plastom umjetnika i kompozitora, kojih je u generaciji bilo mnogo, i koji su inspiraciju nalazili na mjestima gdje su nesmetano mogli ”orkestrirati u samoci”, svirajuci solo na rastimanim zicanim instrumentina, a istovremeno zadajuci ritam – na onim urodjenim - duvackim!


Neki analiticari kulturnih desavanja osamdesetih, tvrde da se trenutak kada je vrijeme u Kestengradu usporilo, indikativno poklapa sa trenutkom kad je ”sajdzijin sin” zavrsio gimnaziju i prestao da navija Kestengradske satove, odlucivsi se da promjeni zapis u genetskom kodu i umjesto precizne mehanike, karijeru posveti novijoj tehnici – informatici i elektronici. U glavi je imao vizije i ocekivanja diametralno drugacije od onih koje je mali grad za njega spremio. A grad je znao i bio siguran: casovnicarov sin ce jednoga dana preuzeti zanat i jedinu casovnicarcku radnju voditi dalje, na radost svih stanovnika Kestengrada.

U toku jednog nedeljnog rucka, dok je stari sajdzija bio zamisljen i duboko zagledan u ”sat” koji je mirisao na kokosiju supu na stolu ispred njega, a na kojem su se velika i mala kazaljka iznenada bile pretvorile u kuhani batak, pokazujuci da je tacno tri sata, dok je sekundara u tanjiru bilo u izobilju… U tom trenutku sin je prekinuo tisinu i saopstio svoju odluku: ”Odlucio sam da studiram elektrotehniku!”

Stari sajdzija je bas prinosio ustima kasiku sa rezancima-sekundarama i trgnuo se kao vrelom supom oparen. Pogledao je sina, trepnuo triput hvatajuci ritam kukavice sa zidnog sata koji je upravo izbijao 3, a potom razvukao sirok osmjeh i reakcijom potpuno zbunio svog jedinca: ”Elektrotehnika! Sine moj!”, a onda se okrenuo zbunjenoj zeni naviknutoj na odmjerenost njegovih reakcija: ”Ha, ha, rekoh ti ja, stara! Mi Djurasi, kod nas neeema vamo-tamo! Mi kad mjenjamo, miii mjenjamo iz korjena! Ha, ha!” Potom se ponovo okrenuo sinu i smireno rekao: ” I ja sam jednom davno, na zaprepastenje cijelog sela, odbacio siguran hljeb - tesarski cekic i sjekiru - i zamjenio ih pincetom i ur-socivom! Zato, samo napred, sincino!” Pogledao je zatim na zidni sat, pa na rucni sat, i potom ponovo na tanjir sa supom i batakom: ”Svuda je tacno tri!” Nastavio je potom smireno da jede, mrmljajuci kroz puna usta: ”Mmm…mala kazaljka je fina…", grizuci karabatak, " mmm.. al’ sekundare su malo raskuhane!”


Simbioza generacija

Receno- ucinjeno, sve na vrijeme, kao sat! Kad je savladao novi zanat, vratio se u Kestengrad da jos jednom provjeri da li je interval gimnazijskog zvona propisno kalibriran na 2700 sekundi. Kratko se zadrzao. Usao je hitro i osluhnuo. Zvono je zbog restrikcije bilo nijemo. Otvorio je prozor ucionice u kojoj su djaci bili nijemi i usplahireni, nalik sarenim ribama u aqvarijumu u kojem ponestaje kiseonika. Pogledao je zustro na svoju Omegu, potom na zidni sat kojem je nedostajala velika kazaljka, i konacno na djake-ribe, tako ocigledno zeljne zivota i "dubokog plavog mora". Rekao je:

”Satova ima mnogo, kucaju razlicito kao i nasa srca, a kazaljke im pokazuju na sve cetri strane svijeta!
Vrijeme je ipak samo jedno i isto je za sve nas! A vrijeme… vrijeme... vrijeme je bog! ”

Sa ocima punim sjete, srcem punim iznevjerenih ocekivanja, noseci u glavi sliku svajcarskih satova, rotirajuce fine mehanike i kazaljki, uputio se ka sjeveru, nadajuci se valjda da ce tamo pronaci odbjeglu veliku kazaljku sa gimnazijskog sata.

http://www.abb.se/cawp/seabb364/a04fa6c ... e1afa.aspx

Iz izvjestaja Scoutske Informativne Agencije(SIA):
"Radi se o najvecem parku vetrenjaca u Svedskoj koje proizvode struju srednjeg napona .Taj park se nalazi u juznoj Dlalarnoj ,to je jedana oblast na sjeveru Svedske.Vetrenjace proizvedu 47 GWh struje godisnje ,svi ti novi transformatori u parku su proizvedeni i isporuceni od strane ABB-a( to jes od firme u kojoj je sefa projekta Cager) Uglavno radi o proizvodnji struje snagom vjetra koji su produkt pameti ABB-a.
ABB je najveci u svijetu sto se tice resenjima za elektrane na vjetar..."


Velike kazaljke

[piskaralo]

Kao poslije maestralno izvedene pozorišne predstave kada na kraju posljednjeg čina padne zavjesa. U prvi momenat, u još mračnoj sali, nastane tajac. Nakon nekoliko trenutaka tajanstvene tišine, koje akteri doživljavaju kao vječnost, salom se prolomi talas oduševljenja propraćen gromoglasnim aplauzom.
-Bravo!!!
Bravo za nepoznatog autora sa kraja prošlog vijeka! Dripac i još poneki član ovog foruma će jednoga dana biti ponosni što su imali priliku voziti paralelni slalom u njegovom društvu:
Za nagradu piskaralu koji nas upozna sa Kublaj Kanom evo tražene crtice:
Prolog
-Rade Tomić - Beli spava na stolici u sali Vatrogasnog doma. U toku je igranka za građanstvo koje tamburaški orkestar Vatrogasnog društva redovno priređuje za građanstvo Prnjavora. Njegovih osam godina nisu dorasle kasnim satima i glava je pritisnuta snom našla oslonac na braču koji koji se vrpolji u Radinom krilu. Nekim čudom brač još uvijek prati melodiju prvog prima, ali bas u rukama majstora Ferde hvata sve brži ritam. Izvježbano uho prvog primaša Stanka, čovjeka čijim je trudom Rade i došao na ovaj svijet, hvata zakašnjele tonove i ne gledajući, savršeno precizno, laktom pogađa rebra usnulog dječaka. Trgnuvši se iz sna Rade nepogrešivo pogađa sljedeći ton i nastavlja svirku. Pospane oči, napola zatvorene, pokušavaju da se opredjele između sve poželjnijeg dječijeg sna i grubog očevog lakta.
...
Epilog
-Rade Tomić - Beli spava na baštenskoj stolici hotelske terase. Svirku je prekinuo prije vremena pa je namrgođeni gazda odbio da isplati dogovorenu gažu. Glava otežana solidnom količinom gemišta počiva na gitari koja je usnula u Radinom krilu. Bude se zajedno. Poluzatvorenih očiju, kao prije pedeset godina, gleda niz vrat gitare. Ne svira. Lijevom rukom, bez palca koji su nekada davno britvom odsjekli neki gnjevni ljudi, lagano miluje do visokog sjaja uglačano drvo. Gitara uzvraća kao ljubavnica: izvija se, migolji, ispušta predivne zvuke...

Sve što se dešavalo u međuvremenu nije vrijedno pomena. Rade Tomić - Beli nije imao želju da uspije i svojom slavom proslavi Prnjavor, kao što uspješna balerina nije imala želju da svoju slavu podijeli sa rodnim gradom. Ako se dovoljno potrudite možda stignemo slušati Belog na planiranoj gitarijadi, prije nego što dobije zadatak da anđelima drži časove sviranja na harfi.

Hvala Nobody, nagrada koja pristize, prvo kroz tvoj post, a potom kroz ceo "rafal", emotivnih i driljivih reakcija, te i PRAVIH konkretnih inicijativa, je nesrazmerno velika u odnosu na crticu o caju sa Kublaj Kanom. Nepoznati autor sa kraja proslog veka, ipak ne misli da bilo ko treba da bude "ponosan" na "paralelne slalome", posto uopste nije siguran - KOME, ZAPRAVO, PRIPADA IZGOVORENA REC? DA LI ONOME KO JU JE IZGOVORIO, ILI ONOME KO JU JE CUO?

[piskaralo]

Hajmo prnjavorci da pomognemo i ovaj projekat, da za "post festum", ostane digitalni trag jednog velikog umjetnika na gitari, koji bi ,mnogo toga vise postigao da nije zaglavio u Prnjavoru.
Pozurimo prije nego se preseli na vjecna lovista, gdje ce opet praviti drustvo i muzicirati Tomi Zdarvkovicu, Bori S. Kvaki, i ostalim doajenima nekadasnje muzicke scene.

Imate sreće jer još ljudi razmišlja na sličan način !
Kao prvo , Beli ima već objavljen CD uživo sa Jezera koji je pristojno odrađen međutim lik koji ga je snimio otkupio je autorska prava za nekakvu mizeriju i objavio album u Song Zelexu ! Beli više ništa nema od tog albuma i zato ga ,,dila,, kao kopiju ! Pravo mu nije jača strana !
Ali ... posjedujem snimak Belog u njegovom elementu , dakle uživo , sa njegovim sinom Stankom koji bi trebalo doraditi ,,ispeglati
,, i dosvirati na akustičnim instrumentima ! Raniji pokušaj da ga uvedem u studio završio je katastrofalno ! On jednostavno treba slobodu i traži inspiraciju u publici . Jedino rješenje je ovo ... snimiti ga uživo pa doraditi u studiju !
Taj materijal mi stoji i čeka ... šta čeka ne znam ni ja , možda ljude koji su ga spremni objaviti !?

Cini mi se da na trasiranju puta ka realizaciji ove dragocene i plemenite namere, TI MAXIMUSE i YUGRA, svojim dosadasnjim angazmanima te iskustvom, se izdvajate kao tandem koji bi trebao da drzi kompas i odvede i nas i Velikog Belog ka konacnom cilju. Ne mislim da je vazno ko ce potpisati CD, u diskografskom smislu. Uz svu dobru volju, i plemenite namere, ono bez cega nece ici su "sredstva"! Uveren sam, da dobar deo moze da se obezbedi, kroz donacije - sto fizickih lica sto firmi, a drugi deo, na primer - kroz otvaranje mogucnosti kupovine diska u pretplati. Clanovi foruma, naravno i drugi, koji bi se pretplatili, mogli bi mozda dobiti disk sa svojerucnom posvetom Radeta Tomica Belog. I slicno... U ovom domenu, Dripcova domisljatost i dovitljivost, te Nobodijeva sposobnost da mobilise ljude, bi bile od nesagledivog znacaja.

P.S.

U telefonskom razgovoru, koji se odnosio na "profilisanje" prnjavorskog rock festival 2010. Ibanez mi je saopstio da je proslog leta tamo svirao sa jos jednim "gitarskim vanzemaljcem"! Pogadjajte odakle je??!!! Naravno, iz Macinog Brda. Verovatno me neko zafrkava, ali obavesten sam da Dripac okolne lokacije, zadnjih desetak dana, intenzivno prekopava.

[Ibanez]

DRIPAC ...Ljeto gospodnje godine 2010. Vrijeme godisnjih odmora, juli. Sjatile se "jugosvabe" iz cijelog svijeta... Grad pun kojekakvih "rodica i rodjaka" iz velikog grada... Zamislite sad montaznu binu pod otvorenim nebom u parkicu preko puta doma kulture.... Ne, cekajte, trebace nam ipak fudbalski stadion u Boriku... "... Odrzava se trodnevna gitarijada pod nazivom " Duh Kestengrada"

DRIPAC DRIPAC diraš me u žicu i udaraš gdje sam najtanji ...
U mojoj glavi i snovima ova ideja tinja već par decenija ali nikada nisam imao u džepu i iza leđa da neko pomogne i pogura kad zapne a ipak nisam htio ovako dobru ideju potrošiti u jeftino ... strpljivo čekam pravi trenutak koji se bliži i svakog dana sam sigurniji da će se i dogoditi !
Nacrti i siluete kompletmog događaja su već odavno spremni i kao što rekoh samo čekaju svojih 5 minuta i pravi momenat !!!

Dragi Maximuse ljetos smo ti i ja kod tebe u studiju pricali o svemu ovome sto se desava,kao sto mozemo iscitati iz mailova...To sto se desavalo krajem proslog vijeka u Prnjavoru svakako je ostavilo dubok trag u svima nama .Na zalost svih nas dosta toga ce neumitno nestati sa pozornice ,vrlo skoro ako nesto ne poduzmemo..Mozda je sad pravi trenutak da te svoje nacrte kompletnog dogadjaja izlozis javno ,jer ja znam ,sa kakvim zarom ti goris za" nasu stvar."
Ja radim uzurbano na ideji, istina za sada zakulisno,telefoniram,razgovaram sa onima koji su mi blizu...saljem mailove i naravno pokusavam sam da artikulisem u svojoj glavi kako da ostvarimo ideju Gitarijade u Prnjavoru.Cini mi se da je Ekologikus predlozio 2010,sto se cini realno moguce ako uspijemo da se angazujemo makar priblizno kao u "izvidjackom slucaju".
Sto se tice Belog ,ne treba uopste ponavljati kolika je steta sto se on zapustio...Daleko veca steta za sve nas ce biti ako se mi svi zapustimo i ne poduzmemo maximum da spasimo njegovu bastinu.

[MAXIMUS]

IBANEZ kućo stara ... nadam se da ponovo dolaziš u ove krajeve ( vrijeme ti je ) pa ćemo prebaciti koju na ovu temu koju smo pokrenuli !